Vrijeme je jedno od najdragocjenijih blagodati koje je Allah, dž.š., podario ljudima. Vrijednosti se zadobijaju ili gube u vremenu, zato je svaki trenutak koji se gubi vrijedan kapital kojeg nije moguće ponovo vratiti. Bogatstvo, imetak, imanje se mogu vremenom steći, međutim, kapital života koji je protraćen je nemoguće nadoknaditi i povratiti.
Gospodar kaže: “Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (Asr, 1-3)
Fahruddin Razi, r.a., tumačeći suru Asr kaže: “Allah se kune vremenom, jer se u njemu nalaze životna stanja i događaji. Sreća i tuga, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo bivaju u vremenu. Ništa se ne može uporediti sa životom i ništa nije vrednije od njega…Za tebe je najvažnija stvar tvoj život. “
U jednom hadisu hazreti Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Dvije su blagodati koje obmanu i prevare većinu ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“ Time nam kazuje kako je vrijeme veliki nimet i počast, kao i to da znamo vrijednost vremena i da ga iskoristimo na najbolji način, te da ne budemo od ove većine ljudi.
ZNAČENJE VREMENA
Islamski učenjaci kažu da riječ ”asr” dolazi u značenju vremena, vremena od kad je sunce u zenitu pa do njegovog zalaska, ikindijskog vremena, odnosno vremena u kojem se nalazio hazreti Pejgamber i u kojem se nalazi njegov ummet. Zašto se Uzvišeni kune vremenom?
Ako riječ ”asr” uzmemo da je to vrijeme u općem značenju, razlog je postojanje uzroka koji ukazuju na Allahovo postojanje i jednoću za one koji su razumom obdareni. Fahruddin Razi vezuje različite odlike koje se nalaze u vremenu, jer širokogrudnost, uskogrudnost, zdravlje, bolest, bogatstvo i siromaštvo se nalaze u vremenu. Zato se On i kune vremenom kako bi nam skrenuo pažnju na njega.
Vjernik u svakom dobu, na svakom mjestu, u svako vrijeme i svaki trenutak kad je slobodan treba iskoristiti za činjenje dobrih djela, prije svega to su teoba, istigfar, zikir, šukur, kontrola samog sebe, sohbet, lijep ahlak.
Allahovi dostovi su svaki trenutak vidjeli kao posljednju priliku i svaki udisaj kao da im je posljednji (son nefes).
Pejgamber, a.s., upozorava vjernike govoreći: „Iskoristi pet stvari dok te nije spriječilo drugih pet: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti, bogatstvo prije neimaštine.“ Na Sudnjem danu svako će biti pitan za četiri blagodati. Prve dvije se odnose na vrijeme; za život – u šta ga je potrošio; za mladost – u šta ju je proveo, druge dvije stvari su imetak i znanje.
Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: “Susreo sam se s ljudima koji su bolje čuvali svoje vrijeme nego što vi čuvate svoje dirheme i dinare!”
NE TROŠI VRIJEME UZALUD
Resulullah, s.a.v.s., veli: “Kako je lijepo zimsko doba za vjernika. Zimske noći su duge, pa ih provodi u namazu, dok su dani kratki pa u njima posti.”
Jedan od principa na kojem su insistirali arifi jeste vukuf-i zaman, odnosno biti svjestan vremena u kojem se nalaziš. Drugim riječima, živjeti budnog srca, biti daleko od gafleta, biti svjestan vremena i raditi u njemu ono što je potrebno.
Tratiti vrijeme u haram samim tim što uništava vrijeme, uništava i ljudsko srce. Rekao je Imam Šafija, r.a.:
“Naučio sam od sufija dvije stvari.
1- Vrijeme je kao mač, ako ga ti ne presjećeš, ono će presjeći tebe.
2- Ako ti svoj nefs (dušu) ne preokupiraš sa dobrim djelima, ona će tebe preokupirati sa lošim.”
Životni cilj vjernika je sažet u sljedećem ajetu: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova’.” Pravo da bude hvaljen, voljen i spominjan u svakom vremenu pripada samo Uzvišenom Allahu.
Rekao je Gavs-i Sani, k.s.: “Vrijeme žetve za radnike je ljeto, dok je žetva za sufije zima.” Ahmed el-Haznevi, k.s., je o iskorištavanju vremena rekao: “Vrijeme je ganimet (nimet stečen bez truda). Osoba mora znati da su zdravlje i slobodno vrijeme za njega ganimet. Pošto je tako, nije ispravno trošiti svoj život u beskorisne stvari. Zato je potrebno cio svoj život utrošiti na stvari sa kojima je Allah, dž.š., zadovoljan, obavljati beš vakat namaza u džematu, ne zapostavljati tehedždžud namaz, ne prosustati u traženju istigfara u zoru, ne zapostavljati ibadete, i ne zavaravati se ukusima i uživanjima dunjalučkih blagodati. Stalno treba imati pred očima smrt i ahiret. Svo svoje vrijeme konstantno treba provoditi u zikru.” Treba naglasiti i to da u rječniku jednog muslimana ne postoji termin ‘slobodno vrijeme’, jer Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Kada završiš (kada budeš slobodan), ustani i posveti/predaj se (nekom drugom) ibadetu/molitvi.” (Inširah, 7)
