Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (Hudžurat, 12)
Riječ izgovorena prije nego se odvaga može odnijeti i uništiti svo naše blago koje smo stekli. Takav je slučaj sa ogovaranjem (gibetom). Ima riječi koje izgovorimo ne razmišljajući o njima i ne pridajući im važnost, a koje duhovno mogu uništiti sva naša dobra djela koja smo stjecali godinama. Ima takvih riječi, da nas Allah sačuva, koje mogu biti uzrokom da čovjek u pri posljednjem izdisaju (son nefes) ode bez imana. Dakle, ogovaranje je jedna takva varka. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Spaljivanje suhih drva vatrom nije brže od ogovaranja koje uništava čovjekova dobra djela.”
Sejjid Abdulhakim el-Husejni je rekao: “Poznato je da meleki koju su zaduženi dvadeset četiri sata predočavaju djela Allahu. Gospodar svjetova upita meleka na lijevom ramenu koji je zadužen da piše grijehe: ‘Da li ima i gibeta među grijesima ovog roba?’ Ako melek kaže: ‘Da, Gospodaru, među grijesima ovog roba ima i gibeta’, onda Rabulalemin neće prihvatiti/odbit će dobra djela koja je taj rob počinio. Reći će: ‘Nosite dobra djela od ovoga i podajte ih onome koga je ogovorio’.”
Dakle, gibet kojeg smatramo malim je razlog da čovjekova dobra djela, koja je radio sa toliko truda, budu uzeta i data drugome.
Preneseno je od Hasana El Basrija rahimehullah, da mu je neki čovjek rekao: “Taj i taj te ogovara.” Hasan, rahimehullah, je tom čovjeku poslao tanjir svježih hurmi i rekao: ‘‘Čuo sam da si mi poklonio neka svoja dobra djela, pa želim da ti se odužim. Izvini što se ne mogu potpuno odužiti.”
Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike upitao svoje ashabe: “Znate li šta je to ogovaranje?” Prisutni rekoše: ”Allah i Poslanik najbolje znaju.” Poslanik onda reče: ”Kad spomeneš svoga brata onako kako ne voli, ogovorio si ga!” Neko je upitao: ”Šta misliš, Allahov Poslaniče, ako je tačno to što kažem o svome bratu?” Poslanik odgovori: ”Ako je tačno što si o njemu rekao, ogovorio si ga, a ako nije, onda si slagao na njega!”
Gibet znači iznijeti nečiji nedostatak ili mahanu iza njegovih leđa u vezi s njegovim tijelom, porijeklom, ahlakom, poslom, vjerom ili odjećom. Gibet je takva bolest koja može upropastiti zajednicu ukoliko se ne spriječi. Govoreći o ovoj bolesti Resulullah, s.a.v.s., kaže: “Ogovaranje (gibet) bi more zamutilo da se s njim pomiješa.”
“I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista prašta i milostiv je!”
Allah Uzvišeni zabranjuje ogovaranje i poredi ga s jedenjem mesa mrtvoga brata, za što i sam Kur’an kaže da je odvratno. U nekim od hadisa gibet se smatra lošijim od zinaluka i od jedenja kamate. Od Ebu Sa‘da i Džabira b. Abdillaha, r.a., prenosi se da su kazali kako je Resulullah, a.s., rekao: “Gibet (ogovaranje) je gori od zinaluka (bluda)!” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, a kako će gibet biti gori od zinaluka?”, na što Allahov Poslanik, a.s., odgovori: “Čovjek koji učini zinaluk pokaje se i Allah mu primi teobu, a onome koji ogovara nema oprosta sve dok mu ne oprosti onaj koga je ogovorio.” (Bejheki).
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je također rekao: “Za vrijeme mog Mi’radža naišao sam pored skupine ljudi koji su imali bakarne nokte, kojima su trgali svoja lica i prsa, pa sam upitao: ‘Ko su ovi, Džibrile?’ A on je rekao: ‘To su oni koji su druge ogovarali i vrijeđali njihovu čast’.”
Ebu Berze el-Eslemij prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike dok je držao hutbu, rekao: “O skupino onih koji su svojim jezicima povjerovali, a iman još u srca njihova nije ušao! Nemojte ogovarati muslimane i nemojte im mahane istraživati. Ko muslimanima bude mahane istraživao biće mu slasno, ali kome Allah mahane istraži obrukaće ga, pa makar to bilo i u njegovoj kući!” (Sunen, Ebu Davud)
Hasan el-Basri je rekao: “Strogo se čuvajte ogovaranja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, gibet je gori za dobra djela nego li vatra za drva!”
Znati šta je sve gibet i kakve su njegove štete je jako važno da bi se od njega sačuvali. Naprimjer, ako vas je neko ogibetio, vi nemate pravo da uzvraćajući mu ustanete i ogibetite njega jer njegov gibet vam ne daje pravo da i vi njega gibetite. Kaže se u Kur’an-i Kerimu: “O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (Maide, 8)
Kako je lijepo rekao Ebu Džafer bin Sinan, k.s.: “Ne grdi svog brata muslimana zbog neke mahane koju su vidio kod njega. Može biti da i ti upadneš u taj grijeh i postaneš gori od njega. Kada vidiš da se kod njega nalazi neki nedostatak, čini dovu Allahu za njega i traži od Njega da mu se smiluje. Boj se da se taj nedostatak kod njega ne nađe i kod tebe. Zahvaljuj Allahu što tebe nije potrefio taj musibet koji je njega potrefio.”
“Onaj ko sluša ogovaranje jedan je od ogovarača.” Znači, u društvu gdje se ogovara postoje dva ogovarača: onaj koji govori i onaj koji sluša i tako obojica učestvuju u grijehu ogovaranja. Jahja b. Ebi Kesir je rekao: “Tri vrste ljudi dozvoljeno je gibetiti (ogovarati): nepravednog vladara, novotara i velikog (javnog) griješnika.”
Kad neko počini neki grijeh, mora učiniti teobu koja se sastoji od prestanka sa činjenjem grijeha, iskrenog pokajanja i čvrste odluke da se na činjenje tog grijeha više ne vraća.
Kada čovjek pogriješi prema drugom čovjeku ili povrijedi neko njegovo pravo, dužan je učiniti teobu, i uz to nadoknaditi nanesenu štetu, uvredu ili zatražiti halala od onoga kome je ta šteta ili uvreda nanesena. Dakle, onaj ko učini giebet i želi da se od toga očisti, dužan je nakon učinjene teobe zatražiti halala od onoga koga je ogovarao.
Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike upitao: “Znate li ko će biti najveća bijeda/gubitnik na Sudnjem danu?” Ashabi su odgovorili: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!” Poslanik zatim reče: ”Najveća bijeda na Sudnjem danu će biti onaj ko dođe na obračun, pa se kaže: ‘Ovoga je uvrijedio, ovoga opsovao, ovoga udario, ovoga potvorio’, pa svakome počne vraćati njegov hakk, tako što će im davati svoja dobra djela, a kad nestane dobrih djela, onda će preuzimati njihova loša djela, sve dok im ne vrati njihove hakkove.”
Mi se prema braći vjernicima moramo ponašati uljudno, blago i lijepo. Uvijek moramo stati na stranu prava i onoga ko je u pravu, a suprotstaviti se zulumu i zalimu.
Da nam Allah himmetom i bereketom Sadata dadne lijeka kako za sve duhovne bolesti tako i za gibet, te da nas od njega sačuva. Amin!
