Semerkand je jedan od najstarijih gradova Srednje Azije, u Turkmenistanu, koji se nalazi na obali rijeke Zerefsan u oblasti Ma Wara’un-Nahr (predstavlja područje između rijeka Amu Darja i Sir Darja). U gradu, prvo naseljeno mjesto prije islamizacije jeste Afrasjab, brdo koje su zauzeli turski i iranski legendarni junaci. Bio je glavni grad Sogdijanske pokrajine Persijskog Carstva. Nakon različitih civilizacija koje su se protezale i obitavale na tom prostoru hiljadama godina, u 8. stoljeću prelazi u ruke muslimana. Nakon toga, od 11. do 12. stoljeća grad se vrlo brzo širio prema južnoj strani, te postao kulturni i trgovinski centar tog vremana.
Semerkand je bio pod dominacijom Samanida (892-999), Karahanida (840-1212), Seldžuka (1038-1157), Mongola (12-14. st.) Timuraca (14-15. st.) i Ozbeka. Nakon ruske okupacije u 19.st. grad je počeo da gubi na značaju. Nakon pada komunizma u novonastaloj državi Ozbekistanu, on postaje jedan od važnih gradova.
Semerkand i njegova okolina su, kao centar znanja i umjetnosti, bili kolijevka mnogih civilizacija tokom historije, a islamizacijom je Semerkand iznjedrio veoma poznate ličnosti koji su dali veliki doprinos islamu. Naručito je veliku ulogu odigrao u formiranju muslimanske domovine, noseći svjetlo islama prema Anadoliji.
Kusem Ibn-i Abbas je prvi udario temelje duhovnosti u Semerkandu. Pao je kao šehid prilikom osvajanja grada i tamo se nalazi njegovo turbe. Kao rezultat interesa koji su pokazali za njega tokom historije, njegova okolina je postala prepuna mezara i turbeta. Kada je Ibn-i Batuta posjetio grad, priča da je vidio vrlo ukrašene građevine sa kubetima/kupolama koje stoje na 4 stuba. Međutim, današnji oblik turbeta je izmijenjen kasnijim renoviranjem.
Ebu Mensur Muhammed (9. st.), osnivač ehl-i sunnetske maturidijske akaidske škole, rodio se u selu Maturidi i čitav je život proveo u Semerkandu.
U okolini Semerkand je živio Ahmed Yesevi (12. st.) i sa njim su krenuli razni tokovi tesavvufa, te se nastavili širiti sa Šah-i Nakšibendom u turskim pokrajinama, a naročito sa izaslanicima koje su slali prema Anadoliji.
Pokazatelj kulturnog života u Semerkandu jesu različite građevine koje su preživjele i koje postoje i dan danas kao što su: medrese, čaršije, džamije, hanikjasi, turbeta, tvrđave, saraji i sl.
U historiji grada Timur Lenk i njegov unuk Ulug Bej su odigrali veliku ulogu dajući veliki značaj tom mjestu. Timur Lenk je 1370. g. odredio Samarkand kao glavni grad svoga ogromnog carstva. Tokom 35 godina je izgrađivao ovaj grad. Dovodio je umetnike i zanatlije iz svih zemalja koje bi osvojio. Njihova kulturna i građevinska organizacija dovela je do toga da se u Semerkandu u 14. i 15. st. izgrade jedinstveni i neuporedivi spomenici. Timura je obuzela ljubav da sagradi Semerkand i da on bude najveličanstveniji grad na svijetu. U Semerkandu je izgradio široke ulice i trgove, a oko njih monumentalne čaršije, skladišta, džamije, saraje, te parkove. Arhitektonska djela koja su izgrađena od opeke privlače pažnju svojim ukrasima. Tu su spektakularna ulazna vrata, onda kompleks sa velikim i visokim kubetima, a unutrašnjost i spoljašnjost je ukrašena glaziranom ciglom i keramičkim pločicama.
Najstarije građevine ovog grada jesu ostaci jednog dvorca; kula i zid ukrašen slikama na brdu Afrasjab iz 6. i 7. st. U blizini Semerkanda, u Timu, nalazi se Arap Ata turbe iz 977/978. god koje je sagrađeno u obliku kvadrata sa kupolom za vrijeme Samanida.
Kompleks turbeta Sahi Zinda koje se nalazi u podnožju brda Afrasjab su izgrađena prije Timurovog perioda. Po tradiciju Seldžuka, različite strane ovog turbeta, vanjske i unutrašnje, su ukrašene keramičkim pločicama, a kubeta su dobila visoke prestenove (obruče). Neka od njih su smještena jedan pored drugog i spojeni su, te između turbeta Sahi Zinda formiraju oko dvadeset strukturnih zdanja; zijarethana koja datira iz 1334. g., zatim turbe poznatog astronoma Iznikli Mustafa-paše poznatijeg kao Kadızade-i Rumî iz 1347. g., zatim turbe Kusem Ibn-i Abbas (r.a.) koje je obnovljeno i koje čini duhovni centar grada iz 1335. g., turbe Hodža Ahmeda iz 1360. g., turbe Turkan Aka iz 1371. g., turbe Sadi Mulk Aka iz 1372. g., Tuğlu Tekin turbe iz 1376. g., Şirin Bike Aka turbe iz 1385. g., Emirzade turbe iz 1386. g., mesdžid Tumana Aka iz 15. st.
Prva i najznačajnija građevina koju je Timur dao sagraditi za svoju ženu u Semerkandu jeste Bibi Hanım džamija iz 1404. g. Glavna vrata džamije su visoka 35 metara. Ona predstavlja jednu od najvećih građevina Samarkanda. Srušena je u potresu 1897. g., pa je rekonstruirana. I danas postoje ostaci te velelijepne građevine. Timur je 1404. g., dao izgradit turbe po imenu Gûr-i Mîr (Gur Emir) u koje je pokopan nakon svoje smrti i ova građevina je monumentalni primjer arhitekture turbeta.
Ostale značajne građevine, čije tragove gledamo i danas, jesu opservatorij i džamija na trgu u centru Resgan čarsije koju je dao sagraditi Timurov unuk Ulug Bej 1421. g. Ulug Begova opservatorija imala je najveći sekstant koji je ikada izgrađen, a čiji je luk imao 63 metra. Cilj je bio da se zvijezde mjere sa najvećom preciznošću. Ostaci su otkopani 1908. g. Džamija koju je sagradio za svoju suprugu je preživjela, dok su se pomoćni objekti oko nje, kao što su hamami, srušili.
Dio turbeta iz medrese koju je sagradio Ebû Said Han u 15. st. koje se zove Çihil Duhteran, poznatije po imenu Četrdeset djevojaka, uspjelo se očuvati do danas.
Na Registan trgu, koji se od 15. st. smatra centrom Semerkanda, pored Ulug Bej medrese na ostalim temeljima Mirsoi karavan saraja iz 15. st. napravljena je 1660. Tilâkâri medresa koja je imala zlatne dekoracije; nasuprot nje je Şîr Dâr medresa sagrađena u 17. st., tačnije koju je 1636. godine završio sajbanidski emir, a bila je kopija Ulugbegove medrese; iza ove medrese se nalazi čarsija koja ima oblik osmougla. Te građevine su renovirane i stoje u cijelosti danas kao nosioci historije.
Semerkand je tokom historije Turkistana bio kulturno-trgovinski i centar umjetnosti, a i danas ima isti značaj sa monumentalnim građevinama koje su sačuvane u potpunosti. Ova bogato ukrašena djela/zdanja pokazuju novim generacijama svu blještavost i raskoš historije. U našem svijetu, koji se poprilično suzio zbog tehnoloških mogućnosti, želimo umanjiti udaljenosti između materijalnog i duhovnog, te proširiti veze sa ostavštinom naših predaka.
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
