„Keramet“ u jezičkom smislu ima značenja poput „dobročinstvo, plemenitost, čast, poštovanje, lijep ahlak, uzvišenost, počast“. Kao tesavvufski pojam „keramet“ ima značenje nadnaravnih događaja koje Uzvišeni Allah podari nekim bogobojaznim robovima, uzročno ili bez ikakvog uzroka. Ta nadnaravnost ogleda se u tome što se realizuje mimo ustaljenog odnosa uzrok-posljedica. Evlija koji bude počašćen kerametom ne tvrdi da je on zbog toga bolji od drugih ili da je odabrani rob, i njegova namjera nije to da se nekome pokazuje. Keramet se nekada realizuje u vidu neočekivane božanske pomoći i podrške u teškim trenucima, a ponekad biva darovan da bi osobu približio Uzvišenom Gospodaru i povećao njen tevekkul.
Mudžiza i keramet su dva različita pojma. Dok se mudžize daju samo poslanicima, Uzvišeni Allah keramete daje nekim salih, dobrim, robovima. Nijedan posjednik kerameta ne može tvrditi za sebe da je poslanik. Potpuno suprotno, kod njega se samo povećava poniznost i osjećaj stida pred Uzvišenim Gospodarom. Štaviše, želi sakriti to stanje kojim je počašćen.
Keramet kao riječ ne postoji u Časnom Kur’anu. Međutim, u o časnim ajetima govori se o nekim nadnaravnim događajima, koji bi se mogli okarakterisati kao keramet. Primjer toga je ono što se dešavalo hazreti Merjemi. U prijevodu ajeta koji govori o tome navodi se:
„I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. ‘Odakle ti ovo, Merjema?’ – on bi upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke.’“ (Ali ‘Imran, 37)
U tumačenju navedenog ajeta navodi se da joj je ljeti darivano voće koje uspijeva zimi, a zimi voće koje uspijeva ljeti, i to je okarakterisano kao keramet. Jer, hazreti Merjem nije bila poslanik.
I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u nekim hadisima govori o kerametima određenih osoba. Takav primjer je hadis u kojem se govori o trojici ljudi koji su ostali zarobljeni u pećini. Budući da se na ulaz pećine sručila stijena i zatvorila ga, njih trojica su redom činili dovu prisjećajući se djela koja su učinili zarad Allahova zadovoljstva, te su se tako izbavili iz pećine.
Kerameti se ne mogu objasniti uobičajenim prirodnim pravilima. Neki od primjera kerameta su stanje u kojem osoba može živjeti duži vremenski period bez potrebe za hranom i pićem, zatim momentalna realizacija dove, mogućnost hodanja po vodi, mogućnost istovremenog bivanja na više različitih mjesta, mogućnost prelaska velikih rastojanja u kratkom vremenu i slično.
No, kaže se da je istikamet, ustrajnost, najveći keramet. Dakle, život u skladu sa propisima Uzvišenog Allaha, unatoč došaptavanjima i nasrtajima prokletog šejtana. To je uistinu najočitije stanje božanske počasti, što je i semantičko značenje riječi keramet. To je istinski keramet koji treba tražiti. Jer, ostala nadnaravna stanja mogu ujedno biti i kušnja. Ako ništa drugo, istikamet ima svojstvo određene sigurnosti. A kušnja je jedna vrsta ispitivanja i zbog toga nije poželjna.
Stav sufija prema kerametu možda ponajljepše oslikava sljedeći primjer iz života Šah-i Nakšibenda, kuddise sirruh:
Jednog dana dok je hodao sa svojim muridima otvorila se tema kerameta i prisutni su nagovijestili da od njega očekuju keramet. Primjetivši to, rekao im je:
„Zar može postojati veći keramet od toga što unatoč ovolikim grijesima možemo hodati Allahovom, dželle ša’nuhu, zemljom?“
Drugom prilikom je, čuvši svoje muride kako govore o njegovim kerametima, kazao: „To su kerameti murida“, ne pripisujući keramete sebi.
Također je po pitanju kerameta upozoravao riječima: „Kada bi neko od vas ušao u bašču i čuo kako mu se svako drvo, svaki list na drvetu, obraća riječima: ‘O Allahov evlijo!’, neka se nipošto ni svojom vanjštinom ni nutrinom ne obazire na taj glas, nego naprotiv, neka poveća svoj trud po pitanju robovanja.“
Džafer es-Sadik, rahmetullahi alejh, na sljedeći način objašnjava da je bitno Allahovo, dželle ša’nuhu, zadovoljstvo, a da je pokazivanje kerameta nevažno:
„Ko se bude borio protiv svoga nefsa, ali ponovo zarad nefsa, postići će određena nadnaravna stanja (keramete). A ko se bude borio protiv nefsa zarad Uzvišenog Allaha, stići će do Njega.“
Prema tome, svrha tesavvufske borbe s nefsom nije postizanje ugleda i prestiža među ljudima, nego stizanje do Allaha, dželle ša’nuhu. Svaki drugačiji nijet će salika, putnika Hakku, zaustaviti na putu, a možda će čak biti i uzrokom božanske srdžbe. U tom smislu je Ebu Ali Džuzdžani, kuddise sirruh, rekao: „Budi posjednik istikameta, a nemoj biti posjednik kerameta. Jer, tvoj nefs želi keramet, a tvoj Gospodar želi istikamet.“
Ebu ‘l-Hasan el-Harakani, kuddise sirruh, kaže da na putu koji vodi do Uzvišenog Allaha postoji hiljadu stanica, a potom dodaje: „Ako robovo usmjerenje i trud budu mali, neće moći preći na naredni stepen, uvijek će ostati na onom prvom. Jedan od razloga tog zaustavljanja mogu biti i neka stanja koja se mogu nazvati kerametom. Jer, nefs teži tome. Djeluje mu privlačno jer je to jedna vrsta nadnaravnosti. Iz tog razloga neke sufije duhovnu slast i stanja kerameta opisuju kao „igračke na putu“. Prema tome zabavljanje njima ne smatraju zrelošću nego djetinjarijom. I ponovo naglašavaju kolika je vrijednost istikameta.
Muhammed Nesevi, rahmetullahi alejh, kaže: „Ako neko žudi za pokazivanjem kerameta, takav ima želju za natjecanjem. Ali ukoliko se kod nekoga, izvan njegove želje i izbora, pojave mnogi kerameti, onda je on uistinu evlija.“ Stoga, cilj nije keramet nego život u skladu sa Allahovim, dželle ša’nuhu, zadovoljstvom. I to je ihlas koji djela čini dostojnim da budu primljena.
Davud et-Tai, kuddise sirruh, kaže da je robu za stizanje do Uzvišenog Allaha neophodno napuštanje želje za pokazivanjem kerameta, te dodaje: „Ako želiš selamet, oprosti se od dunjaluka riječima: ‘Prepuštam te Allahu, dželle ša’nuhu!’ Ako želiš keramet, ahiretu reci: ‘Za mene si od sada poput mejta!’, te donesi tekbir, klanjaj mu dženazu i napusti ga. Dakle, ako želiš do Uzvišenog Hakka, odustani od oboje.“
Za sufije je keramet Allahovo, dželle ša’nuhu, dobročinstvo i počast, ali po pitanju tog dobročinstva treba biti krajnje oprezan. Bajezid Bistami, kuddise sirruh, je postavio sljedeće mjerilo:
„Ako vidite da je neko prostro sedžadu na površini vode ili da sjedi u vazduhu, ne dozvolite da vas to obmane, sve dok ne vidite kakav je njegov stav glede poštivanja šerijatskih propisa!“
Biti na istikametu je najveći keramet
Jedna od činjenica kojima nas podučava Fatiha jeste to da Uzvišeni Allah, odmah nakon govora o ibadetu i traženja pomoći od Njega, prelazi na govor o Pravom putu, zapravo o „es-siratu ‘l-mustekim.“
Ta sintagma označava put koji vodi Uzvišenom Allahu. Svi putevi u konačnici čovjeka vode pred Uzvišenog Allaha. Pred Njega će stati i vjernik koji je hodio putem dobra, ali i nevjernik koji je hodio putem zla. Ali, vjernici koji hode putem kojim Uzvišeni Gospodar želi da oni njime hode, na koncu će dospjeti do Njegova zadovoljstva, dok će ostali dospjeti u kaznu i patnju.
Hazreti Ali, radijallahu anh, je u vezi tog puta koji se spominje u Fatihi kazao da se misli na put Kur’ana Časnog. Džabir b. Abdulah, radijallahu anhuma, kaže da se pod tim putem generalno misli na put islama.
Sehl b. Abdullah et-Tusteri, rahmetullahi alejh, je rekao: „Pravi put jeste put poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.“
Ruzbihan Bakli Širazi, rahmetullahi alejh, je rekao: „Pravi put jeste put iskrenosti i ihlasa u robovanju i klanjanju Uzvišenom Allahu.“
Put koji roba vodi Uzvišenom Allahu jeste put koji njegovu vanjštinu ukrasi edebom, a nutrinu božanskim nurom. To je put koji osobu vodi tome da bude prihvaćena kod Gospodara, te da bude u društvu s poslanicima i iskrenim robovima.
Ebu Abbas el- Mursi, kaddesallahu sirreh, je bio upitan: „Ako je neki rob koji vjeruje postigao već uputu, i ako je već na Pravom putu, zašto onda traži to što već posjeduje?“ Na to je odgovorio:
„Dova iz sure Fatihe, kojom se traži uputa na Pravi put, za vjernika predstavlja dovu kojom on traži istrajnost i stamenost na tom putu, te postizanje dobara koja nije postigao.“
“Insani kjamil nije onaj kod koga se pojavljuju mnogi kerameti nego onaj koji boravi među svijetom, koji kupuje, prodaje, stiče sredstva za život i ženi se, a koji pored svega toga nije nemaran (gafil) u odnosu na Allaha Uzvišenog. ” Šejh Ebu Se’id el-Harraz, kuddise sirruhu
Muhammed Dijauddin, kaddesallahu sirreh, jedan od velikana nakšibendijskog puta, u jednom od svojih pisama je kazao sljedeće:
„Temelj ovog puta je satkan na ihlasu, muhabetu i teslimijetu muršidu, a kako su to plemeniti prvaci i naglasili. Kada osoba koja putuje Uzvišenom Gospodaru bude pomirila to troje, neće biti na gubitku, čak ni ako se kod nje ne budu očitovala nikakva duhovna stanja i ne budu se pojavljivali kerameti. Zbog toga se svaki murid treba truditi da postigne to troje. U slučaju da postigne to troje, onda će biti na istikametu, a istikamet je najveći cilj koji musliman nastoji postići.“
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga.
Ibn Ataullah Iskender, k.s.
Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u
potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom.
Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida:
Zašto nam treba muršid? i
Šta je to posao muršida?
Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima!
Svi ste dobrodošli.
Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku:
Pojava tesavvufa kao sistema.
Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima:
O Menzilu,
Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i
Muršid, iršad i Menzil
Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku:
Intisab – vezanje za potpunog muršida
Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:
Više o tome šta je tesavvuf i ostalim tesavvufskim temama možete pročitati i u knjizi
Duhovni odgoj u Islamu gdje možete online pročitati većinu tekstova.
