Hazreti Muhammed, s.a.v.s., je milost svjetovima, najmiliji Allahov, dž.š., rob i mu’mini ga najviše vole. Ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., je jedan od temelja imana. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao: „Nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i cijelog svijeta.“ (Buharija)
Voljeti Pejgambera, s.a.v.s., je moguće sa primjenjivanjem propisa koji se nalaze u Kur’anu i sunnetu i sa prihvatanjem Muhammeda, s.a.v.s., kao svoga uzora i vodiča. Onaj ko voli Pejgambera, bit će zajedno sa njim na Ahiretu. Svakako da je naš Pejgamber, s.a.v.s., dostojan jedne takve ljubavi, jer je on Allahov Miljenik. U tom je kontekstu on, s.a.v.s., kazao: „Znajte da sam ja Allahov Miljenik i Njegov Prijatelj i ne hvališem se time. Na Kijametskom danu bajrak zahvale bit će u mojoj ruci.“ (Tirmizi)
Ljubav donosi bliskost prema onome ko se voli i prekriva njegove nedostatke. Kada bismo se požalili na male pogreške pojedinih ashaba koji su hazreti Pejgambera, s.a.v.s., voljeli više od života, Pejgamber, s.a.v.s., bi kazao: „On voli Allaha i Njegovog Poslanika“, i time pokazao da ne priliči kritikovati i gledati u nedostatke jednog mu’mina.
Zuhri pripovijeda da su se požalili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na ashaba Abdullaha ibn Huzejfu, r.a., da je šaljivdžija i da se bavi ispraznim stvarima, te da je Allahhov Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Ne uznemiravajte ga, on ima skriveni hal. On voli Allaha i Njegovog Poslanika.“
Enes, r.a., kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je kazao: ‘Sinko, ako možeš, dočekuj jutro i dočekuj noć ne gajeći mržnju u svome srcu ni prema bilo kome.’ Zatim mi je kazao: ‘Sinko, to je moj sunnet. Onaj ko voli moj sunnet, mene voli, a onaj ko mene voli, bit će sa mnom u džennetu.’ ”
SLIJEDITI HAZRETI PEJGAMBERA, S.A.V.S.
Slijediti Resulullaha, s.a.v.s., znači pokoriti se Kitabu Uzvišenog Allaha i čvrsto se uhvatiti za Pejgamberov sunnet u vjerovanju, djelovanjima, stanjima (hal), i u svim radnjama i ponašanjima. Slijediti Resul-i Ekrema, s.a.v.s., je nužno i farz-i ajn svakom mu’minu. Uzvišeni Allah u Kur’an-i Kerimu kaže:
„Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.“ (Ali Imran, 31)
„I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.“ (Ali Imran, 132)
Također, u hadis-i šerifima je kazano:
„Uistinu, najbolji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda.“ (Muslim)
„Ono što vam zabranim, toga se klonite, a što vam naredim, koliko ste u mogućnosti, to izvršite.“ (Muslim)
Puteva ka Allahu je koliko i stvorenja. Međutim, ti putevi su otvoreni samo onima koji slijede Resulullaha, s.a.v.s., i za druge su zatvoreni.
Da bi se bilo sljedbenik Resulullaha, s.a.v.s., postoji mnogo uslova (šartova). Neki od njih su:
– istinski vjerovati u poslanstvo Poslanika, s.a.v.s., i da je on posljednji Poslanik,
– istinski vjerovati da je on Uzvišenom Allahu najbliži, najdraži i da je kod Allaha, dž.š., na najvećoj deređži,
– istinski vjerovati da je Resulullah, s.a.v.s., najčasnije i najpotpunije stvorenje,
– istinski vjerovati da je Pejgamber, s.a.v.s., sebep (razlog) postojanja drugih stvorenja,
– istinski vjerovati da je Resul-i Ekrem, s.a.v.s., vodič ummetu na Pravom putu,
– istinski vjerovati da je Poslanik, s.a.v.s., ima pravo šefaata za grješnike i da je blag prema mu’minima.
LJUBAV ASHABA PREMA RESULULLAHU, S.A.V.S.
Enes ibn Malik, r.a., pripovijeda: „Došao je jedan čovjek i upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s:
-Kada će Sudnji dan?
-A šta si ti pripremio za Sudnji dan? – upitao ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s.
-Ništa, ali ja mnogo volim Allaha i Njegovog Poslanika.
-U tom slučaju, bit ćeš zajedno sa onima koje voliš – na to mu kaza Resulullah, s.a.v.s.”
Nakon ovog hadisa njegov prenosilac Enes, r.a., je rekao: „Nismo se do tada ničemu obradovali koliko riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. ‘U tom slučaju, bit ćeš zajedno sa onima koje voliš.’ Ja volim Alahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekra, Omera i nadam se da ću zbog te moje ljubavi i na Ahiretu biti sa njima.“
Ebu Said, r.a., pripovijeda: ”U bici na Uhudu bilo je poparano lice Pejgambera, s.a.v.s. Malik ibn Sinan, r.a., je došao pred Pejgambera, s.a.v.s., i upio i progutao krv koja je tekla iz rane Pejgambera, s.a.v.s. Hazreti Pejgamber, s.a.v.s., je kazao: ‘Ako neko želi vidjeti čovjeka koji je pomiješao moju krv sa svojom, neka pogleda Malik ibn Sinana.’ ” (Kandehlevi, Hayatu-s- Sahabe)
JUNAŠTVO ASHABIJKE NESIME, R.A.
Ashabijka Nesiba, r. anha., se zajedno sa svojim mužem i dva sina priključila islamskoj vojsci i došla na Uhud. Njen muž i sinovi su trebali da se bore protiv mušrika, a ona da pomaže ranjenim muslimanima i donosi vodu. Međutim, u drugom dijelu bitke muslimani su počeli dolaziti u neprilike i oko Poslanika, s.a.v.s., je ostalo malo boraca (mudžahida). Kada je to vidjela ashabijka Nesiba, r. anha., odmah je došla do Pejgambera, s.a.v.s. i počela se boriti. Sa sabljom i strijelom nastojala je od mušrika zaštititi Pejgambera, s.a.v.s., i u tim momentima je i ranjena. Kad god bi Pejgamber, s.a.v.s., pogledao oko sebe, vidio bi ashabijku Nesibu, r. anha., nasuprot mušrika. Kazao je: „Ej, Ummu Umare! Ono što ti podnosiš i što možeš izdržati ne može svako podnijeti i izdržati.“ Kada je Pejgamber, s.a.v.s., vidio ranu koju je Nesiba, r. anha., zadobila na ramenu, kazao je njenom sinu Abdullahu: „Previj ranu svojoj majci“, a potom je rekao:
„Da Allah učini mubarek (blagoslovljenim) vaše ukućane. Stepen (mekam) tvoje majke je bolji od mekama mnogih. Također, mekam tvoga babe je bolji od mekama mnogih. I tvoj mekam je bolji od mekama mnogih. Da Allah bude milostiv vašim ukućanima.“ U tim je momentima Nesiba, r. anha., koja je sa hrabrošću koju joj je dao iman hrabro mahala sabljom, kazala: „Allahov Poslaniče! Učini dovu Allahu da ti budemo komšije u džennetu.“
Resul-i Kibrija, s.a.v.s., je proučio dovu: „Allahu moj! Učini ih mojim komšijama i prijateljima u džennetu.“ Na to je Nesiba, r.anha, radosno kazala: „Kakav god mi musibet na dunjaluku od sada dođe neću tugovati, meni je ovo dovoljno“, i pokazala svoju ljubav i vezanost prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. (Ibn Hišam, Sira)
Posljednja naša dova je ELHAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN.
