Nemarnost/gaflet je stanje kada se čovjek prilagođava svojim nefsanskim prohtjevima, gubi svoje vrijeme na besposlice, i u nemogućnosti je da prida pažnju važnim stvarima u životu. Kada se insan oda svojim nefsanskim prohtjevima, onda zaboravlja Allahova naređenja i zabrane.
Na osnovu tumačenja Muhammed b. Ebû Verd’e, k.s., postoje dvije vrste gafleta. Jedan je gaflet naspram milosti, a drugi je gaflet naspram kazni koje će doći.
Gaflet naspram milosti je prepreka uspinjanju, dok gaflet naspram kazni udaljava od ibadeta. Onaj ko se spasi od stanja gafleta/nemara, taj se uzdiže.
Hamdûn el-Kassâr, k.s., je opisujući gaflet rekao sljedeće: “Gaflet je stanje kada rob zaboravi Rabba, ne traži Rabbovo zadovoljstvo i biva taocem svoga nefsa. Tada rob se ukrašava samo za dunjaluk i u tom stanju za sebe ne može pridobiti niti korist, a niti štetu.”
Sehl, k.s., je ovako rekao: “Alimov (učenog) gaflet je kad mimo Allaha teži nečem drugom i u tome nalazi zadovoljstvo. Džahilov (neznalicin) nemar je hvalisanje dunjalučkim stvarima.”
Mnogi ljudi nisu informisani o Allahovim jasnim ajetima koji govore o naredbama i zabranama, već žive ispunjavajući vlastite želje i prohtjeve. Želje ovih ljudi su da postanu vlasnici dunjalučkih dobara, da budu sretni, da se zabavljaju i provode zadovoljavajući svoje nefsove.
Ali život na dunjaluku kratko traje, proći će i svemu će doći kraj. Oni koji svoje živote žive na način koji je daleko od okvira Allahovog, dž.š., zadovoljstva, nisu ni svjesni žestine i vječnosti mučenja. Bit će od onih koji će doživjeti veliki belaj i strah kada se Ahiret približi, jer su se vezali za dunjalučke prolazne blagodati.
Ljudsko nevjerovanje u Allahove jasne dokaze, njihovo slijepilo i bezobzirnost uprkos naredbama i upozorenjima i njihovi nezainteresirani stavovi, su najbolja definicija gafleta.
NAJVEĆI GRIJEH
Ne treba zaboraviti da stupnjevi gafleta nisu isti, te da šteta, odnosno zlo koje proizilazi iz gafleta nije samo jedno. To znači da gaflet nikada ne treba uzimati olahko, jer je on početna tačka za koju velikani i posjednici istinskog znanja kažu da je izvor velikih grijeha.
Hazreti Ali, r.a., u jednom od svojih govora je rekao da je gaflet početak kufra i opisao ga je kao sljepilo srca i smutnju koja insana udaljava od istine i dovodi do stanja razočarenja.
Na osnovu jedne vijesti, koja je došla putem Ehl-i bejta, kaže se sljedeće:
Jednog dana Ammâr b. Yâsir, r.a., je rekao hazreti Aliju, r.a.,
“O ti, emiru pravovjernih, hoćeš li me obavijestiti na koje temeljne radnje se oslanja kufr?” Hazreti Ali, r.a., je ovako odgovorio:
“Kufr/nevjerstvo se oslanja na četiri temeljne radnje:
1. Zulum/nepravda,
2. Sljepilo očiju i pronicljivosti,
3. Gaflet/nemarnost,
4. Sumnja.”
Onaj koji čini nepravdu dodvorava se nevaljalcima, a srdi se na alime. Onaj čije je srce slijepo, zaboravlja na spominjanje Allaha. Insan koji je u gafletu udaljava se od istine, zaokupira se praznim djelima i pada u očaj i kajanje, jer nije svodio račun sam sa sobom radi stjecanja Allahovog zadovoljstva u pogledu polaganja računa i kazni koje ga očekuju i samim tim on se protivi Allahu.
Onoliko koliko rob upadne u nemar, u tolikoj mjeri je neznalica u kontekstu razumijevanja vjere i biva lišen mudrosti. Onoliko koliko čovjek voli dunjaluk, u tolikoj mjeri pada u gaflet; koliko misli o svojim nefsanskim prohtjevima toliko i voli dunjaluk. U kolikoj mjeri nefsanski prohtjevi dominiraju u čovjeku, u tolikoj mjeri i prezentiraju odlike nefsa kod čovjeka. Ukoliko iman i svjetlo istine oslabe, onda negativne odlike nefsa izađu na vidjelo. Ovakvo oslabljenje dovede srce da bude zaokupirano drugim stvarima mimo Allaha i u takvom stanju rob biva udaljen od Rabba. Rob mora da čini teobu od hala gafleta u kojem se nalazi, i onda kada shvati bitnost činjenja teobe, nikad neće napustiti teobu.
Hâris el-Muhâsibî, k.s., je rekao da je stanje roba čije srce je u nemaru naspram Allaha najveći od problema i musibeta koje robu mogu zadesiti.,
GAFLET I ZAPEČAĆENJE SRCA
Izvor povećanje stanja gafleta kod roba je zbog toga što srce biva zapečaćeno od Allaha i pojava ma’nevijatski bolesti. Zapečaćenje srca je razlog što rob bez posustajanja čini grijeh i onda na kraju ti grijesi dominiraju srcem i drže komandu. Svaki grijeh je ujedno i razlog kazni za roba. U tom se pogledu Allah,dž.š., obraća: “A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova” (Al-Mutaffifun, 14)
Objašnjavajući ovaj ajet, mufesiri su rekli da se to odnosi na stanje kada grijeh uzastopno biva rađen da postaje taj koji dominira srcem. Kostantno činjenje grijeha je stvarni razlog zbog ovih stvari: umjesto da čovjek sebe preispituje, on se nalazi u gafletu, zanemaruje činjenicu da će položiti ispit za svoj nefs, odgađa činjenje teobe, odgađa ustrajnost u dobru i ne žalosti se niti traži oprosta za svoje grijehe. Svi ovi razlozi nastaju od ljubavi prema dunjaluku. Ljudi daju prednosti dunjaluku naspram Allahovih naređenja i njihove požude su te koje dominiraju i zaokupljuju srca. U pogledu toga, poručuje nam se u ovom ajetu: “Zato što više vole život na ovome nego na onome svijetu, a Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju.” (An-Nahl, 107) U sljedećem ajetu se dalje kaže: “To su oni čija je srca i sluh i vid Allah zapečatio, i oni su zaista nemarni.” (An-Nahl, 108)
“A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao džennet će boravište biti sigurno.” (An-Naziat, 40/41)
U tefsiru ovog/ovih ajeta stoji da se to odnosi na svakog onog ko suzdrži svog nefsa i ne da da mu izbor nefsa bude dunjaluk, jer se u prethodnom ajetu kaže da će džehennem biti konačno prebivalište svakom onom koji bude više volio život na ovom svijetu. U ovog pogledu, u drugom ajetu se poručuje: “To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za strastima svojim povode.” (Muhammed, 16)
Konačnica udovoljavanja nefsanskim prohtjevima je zapečaćenje srca, što je rezultat kazne od učinjenih grijeha koja vodi tome da insan bude gluh na Allahovu Uputu i nije u mogućnosti da je razumije.
Zbog toga nam Allah, dž.š., ovako poručuje: “Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa savjet neće poslušati.” (Al-Araf, 100)
Kada se poveća gaflet u srcu, smanjuje se nadahnuće koje dolazi od meleka, a ilham/nadahnuće je osjećaj kada insan zna i osjeća stvarnost i istinu svog srca, jer duži boravak u gafletu učini srce gluhim. Nemogućnost da se čuje govor istine je kazna koja proizilazi zbog činjenja grijeha. Suprotno od ovoga je stanja kada meleci, nadahnuti Allahom Voljom, budu potpora i podrška robu u činjenjuu hajra i pokornosti Gospodaru. Ovakvo stanje je čast za čovjeka.
U jednom hadisu koji je prenesen od Ibn Omera, r.a., je rečeno: “Pečat je okačen iznad Arši Rahmana. Kada se učini haram Dženabi-HAK (Veličanstveni Gospodar) šalje ga na zemlju, srca se zapečate i vlasnike srca dovede do stanja sljepila.” Za pečaćenje, kako stoji u ajetu: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 24), se kaže da je to zaključavanje srca.
OPASNOST GAFLETA/NEMARNOSTI
Gaflet je stanje koje učini ljude da zaborave Allaha i dan polaganja računa. On okuje čovjeka poput podmukle i zle bolesti. To je takva bolest koja opije svijest i prekrije ljudsku pamet. U takvoj ljenosti i neznanju, čovjek nije svjestan stvarnosti i onoga što će ga zadesiti. Iz tog su razloga ljudi koje se nalaze u stanju gafleta, uprkos njihovoj mogućnosti da vide i čuju, izgubili sposobnost da rasuđuju i procjenjuju ono što vide i čuju. Ljudi koji se nalaze u gafletu sve svoje vrijeme provode da udovolje svojim prohtjevima i ne razmišljaju o drugim stvarima.
Neznanje, požuda, samodopadljivost, dvoličnost, ponos, pohlepa, zavist, škrtost, ljubomora, pretjerivanje i bijes su samo štetne pojave prouzrokovane gafletom.
Posljedica gafleta su pojava grijeha, to je zastor istini i Gospodaru koji narušava moral i dostojanstvo i pokriva ljudske duše tamom. U takvom stanju se zaboravlja Uzvišeni Gospodar, a Allah Uzvišeni za one u ovom stanju kaže: “Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!” (Ez-Zumer, 22)
Jedan od poznatih evlija Şeyhülislâm Abdullah el-Ensâri, k.s., kaže: “Oni ljudi koji su dostojni Allahove kazne su oni koji se svakog trena nalaze u gafletu. Oni su nemarni prema teškoj i strašnoj kazni koja će ih zadesiti i zbog toga se osjećaju ugodno i na sigurnom. Ona srca koja su uvijek ispunjena strahom i tugom su budna srca i takva su na sigurnom od patnji i teških kazni.”
Ahmed b. Ebü’l-Havârî, k.s., je ovako rekao: “Allah Uzvišeni nije stavio na teži ispit nikog kao čovjeka koji se nalazi u gafletu i koji je kamenog srca.”
Ahmed b. Hadraveyh, k.s., je ovako govorio: “Nema dubljeg sna od sna gafleta. Nema većeg zatočeništva od strasti. Da nema gafleta kod čovjeka, strast mu ne bi izgledala pobjedonosno.”
Ahmed b. Mesrûk, k.s., daje nasihat ljudima kako da se sačuvaju od gafleta, pa kaže: “Razlog zbog nastanka gafleta je džehalet/neznanje.”
Bâyezid-i Bistâmî, k.s., je govorio: “Želio sam znati šta je to što najviše šteti insanu. Vidio sam da je to nemar. Ono što gaflet može uraditi čovjeku, to džehennemska vatra ne može napraviti. Ya Rabbi, probudi nas iz sna gafleta. Učini nam dobro, podari nam čast i primi ovu dovu.”
Cüneyd-i Bağdâdî, k.s., kaže: “Za one koji vole Allaha istinski, gore je da bude nemarni naspram Allaha nego da budu u džehennemskoj vatri.”
Kada su ga upitali šta je belaj ovako je rekao: “Stvarni belaj je biti nemaran naspram Onog Koji daje belaje.”
Hâkim et-Tirmizî, k.s., ovako kaže: “Šteta koju šejtan može da napravi čovjeku u stanju gafleta je štetnija od toga što sto gladnih vukova mogu uraditi tijelu jedne ovce. A ono što čovjek može naškoditi sam sebi svojim nefsom je gore i štetnije od toga što mogu uraditi 100 šejtana zajedno.”
U POTRAZI ZA VREĆOM
U Revnaku’l-Mecâlis ovako se priča: ”Jedan čovjek je izgubio vreću. Nikako se nije mogao sjetiti kome je dao. Stao je da klanja namaz i u namazu se sjeti kome je dao vreću.
Predao je selam, pozvao je svog slugu i rekao mu: ‘Idi do tog čovjeka i traži vreću nazad.’ Na to ga sluga upita: ‘Kad ste se sjetili vaše vreće?’ Čovjek mu odgovori: ‘Kad sam klanjao namaz.’
Na to mu sluga reče: ‘Gospodine, to znači da vi niste bili u ibadetu Onome Ko vas je Stvorio, već ste bili u ibadetu vreći.’
Kada je sluga izgovorio ove lijepe i jake riječi, bio je oslobođen i pušten na slobodu od strane njegovog gazde.”
Jednog ramazanskog dana Harun er-Rašid je rekao Behlûlu, k.s.:
“Otiđi u džamiju na akšam namaz i ko god bude došao na akšam namaz pozovi ga na iftar.” Akšam je nastupio, namaz se klanjao i grupa od 15-tak ljudi je došla sa Behlulom, k.s., na iftar.
Harun er-Rašid se začudio i upitao je: ”Behlul, ko su ovi? Zar ti nisam rekao da ko kod dodje na namaz da ga pozoveš na iftar? Ti nisi doveo ni grupu ljudi da sjednu za jednom sofrom.”
Na to će mu Behlul, k.s.: ”Gospodine, vi niste meni rekli da pozovem ljude koji su došli u džamiju, već one koji su došli na akšam namaz. Posle akšam namaza sam stao na ulazna vrata i svakog pri izlasku iz džamije sam upitao koju suru je hodža učio tokom namaza. Ove osobe koje sam doveo na iftar su od onih koji su znale. Mnogo je ljudi koji su došli u džamiju, a oni koji su došli na namaz je samo ova grupa ovdje.”
LIJEK ZA NEMAR
Mu’minsko srce je velika riznica, a šejtan je poput kradljivca koji pokušava da uđe u ovu riznicu. Da bi se ta riznica zaštitila, potrebno je ojačati njena vrata i rupe/propuste. Onaj koji ne zna gdje se vrata i propusti nalaze, taj i ne može zaštiti tu riznicu. Da bi se insan mogao boriti protiv šejtana, potrebno je poznavati mjesta na koja on ulazi. U ono srce u koje šejtan uđe, to srce je u gafletu naspram Allaha i daleko je zikra. Kada se ovo srce vrati zikru, šejtan se povlači iz njega. Dokaz za to je i kur’anski ajet gdje Allah kaže: “Zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog.” (An-Nahl, 98)
İmam Mücâhid, r.a, za tefsir ajeta “Od zla šejtana-napasnika” (En-Nas, 4) je ovako rekao: “Šejtan hoće da duboko uđe u srce i da njime upravlja. Kada se rob sjeti/čini zikr Allaha, dž.š., šetjan se prekrije strahom. Kada je čovjek u gafletu naspram Allaha šejtan se rasprostrani po srcu i upravlja njime.”
Zikir štiti srce od šejtanskih vesvesa/došaptavanja i od šejtanove dominacije nad njim. Allah Uzvišeni je okarakterisao šejtana u suri En-Nas u 4. ajetu kao “hannas”. Riječ hannas znači: napasnik, podmukli, onaj koji traži besposlicu i zaokupira se njome, onaj koji bježi kad mu se suprostavi. Kada šejtan nađe prazno srce zaokupira se sa njim, kada srce počne da zikri, on se odmah se povlači i bježi. Sve dok se čini zikr, šejtan ne može nađi put do srca. Želi da uđe u srce, ali nur od zikra ga sprži i na taj način čineći zikr insan od najvećeg dušmana biva spašen.
Veliki znalac İmam Gazâlî, k.s., ovako kaže: “Da bi se izbacila šejtanova vesvesa/došaptavanja iz srca, potrebno je srce ispuniti onim što ne da onome koji došaptava da uđe u njega. Šta god čovjek da stavi u srce pored zikra Allaha, to mu biva pomagač šejtanovim došaptavanjima. Srce jedino biva zaštićeno od šejtanovih došaptavanja sjećanjem na Allaha. Kada se čovjek sjeća i podsjeća na Allaha, onda šejtanu nema mjesta. Sve se liječi suprotnim načinom/sredstvom, tako da se čovjek liječi od šejtanovih došaptavanja spominjanjem Allaha i traženjem pomoći od Allaha.”
Najvažnija odlika tesavufa je zikr koji služi čovjeku kao ma’nevijatski štit od gafleta/nemarnosti. Insan će jedino naći svoj mir zikrom. Ljudi koji su u stalnom zikru, njihove želje i ljubavi prema dunjaluku se gube i bivaju zamijenjene ljubavlju prema Allahu.
Osnovna funkcija zikra je da uništi gaflet i da spasi insana od gafleta. Čineći zikr, čovjek između svog srca i Rabba podiže loše prepreke/zastore kao što su zaborav i gaflet.
Zikr je izvor života za srce, njegov okus, lijek i hrana. Srce bez zikra postaje slabašno, razboli se, postane crno, postane tvrdo kao kamen i na kraju umire.
Korozija srca, prouzrokovana gafletom i zaboravom, na kraju može biti samo izbrušena i ispolirana zikrom. Pored toga, postoje i grijesi koji zaprljaju naša srca, a koje treba čistiti teobom i istigfarima. U takvom stanju sjaj srca je moguće dostići sa dvije stvar; jedna od njih je teoba i istigfar, a druga je zikr. Ovo ne treba zaboraviti, a to je da je zikr lijek koji se uzima od strane doktora, odnosno muršidi kamila.
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
