Islam veliki značaj pridaje porodici, jer je ona jedan od temelja društva. Formiranje porodice bitan je segment zdravog društvenog života. Ako je porodica zdrava, samim tim je i društvo zdravo. Sreća i spokoj jednog kolektiva zavisi od sreće i spokoja porodice.
Zadovoljstvo i sreća u jednoj porodici zavisi od međusobne ljubavi, poštovanja i prijateljskog odnosa između majke, oca i djece. Ljubav se nalazi u čovjekovoj prirodi i svaki insan ima potrebu za njom. Kako god tijelo, da bi bilo jako i snažno, ima potrebu za raznom hranom, tako i duša, da bi bila jaka i zdrava, ima potrebu za ljubavlju i prijateljstvom.
U islamu porodica nije prolazno udruživanje i privremeno zajedništvo, to je dogovor da se cijeli život bude zajedno. Islam je ukazao na mnoge blagodati porodice, a najvažnije su: formiranje jedne uzorne ćelije društva, podizanje hairli evlada/potomstva, nesmetano prakticiranje vjere i vjerskih propisa.
Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:
„Ženite one koje vole svoju porodicu i koje rađaju djecu (one koje se ne protive rađanju djece). Ja ću se ponosti na Kijametskom danu sa vašim mnoštvom pred drugim ummetima.“ (Ebu Davud, Nesai, Taberani)
Nestajanje jednog društva počinje sa rušenjem (propadanjem) porodice. Radi očuvanja tog sretnog gnijezda, naša vjera preporučuje niz mjera i daje niz preporuka.
„Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (En-Nur, 32)
Također, Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao da je brak jedan od sunneta prijašnjih pejgambera, alejhimu-s-selam, te je preporučio ženidbu i smatrao je nužnom. On je rekao:
„Kada se insan oženi, poboljšao je (upotpunio je) polovinu svoga imana. Za drugu polovinu neka se čuva Allaha.“ (Hakim, Taberani)
Danas svjedoćimo da procenat razvoda brzo raste. Ako analiziramo samo posljednjih deset godina, opaža se da procenat ženidbe/udaje opada iz godine u godinu. Ova tužna slika ukazuje koliko smo se udaljili od naših vrijednosti. Ako želimo zaustaviti moralni pad u koji je zapalo današnje društvo, moramo početi od porodice.
Rahmet u porodičnom zahmetu
U braku, koji je urađen radi Allaha, sve biva uzrokom rahmeta i sevapa. Porodica je Allahov emanet. Noseći ovaj emanet, zahmet koji se podnosi nije uzaludan. Majka i otac čine ibadet i zarađuju sevape noseći porodični teret i izvršavajući svoje obaveze. Raditi, zarađivati na halal način, pa čak i igrati se sa svojim djetetom – sve su to dobra djela. Po ovom pitanju Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:
„Sve ono što insan potroši za svoju porodicu je za njega sadaka. Zaista, čovjek ima sevap i za jedan zalogaj koji stavi u usta svoje supruge.“ (Buhari, Muslim)
Abdullah ibn Mubarek, radijallahu anhu, je upitao prijatelje koji su sa njim zajedno bili u jednoj bici:
”Znate li koji je bolji boj od ovoga kojeg mi bijemo?”
”Ne znamo”, kazali su.
”Ja znam”, reče Abdullah ibn Mubarek, radijallahu anhu.
”Šta je to?” upitali su.
”Čestit i vaspitan mu’min – koji ima ženu i djecu – ustaje noću, gleda svoju djecu, vidi da su otkrivena, te ih pokriva. Eto, to što čini ta osoba je bolje i veće od djela u kojem se mi sada nalazimo”, odgovori Abdullah ibn Mubarek, radijallahu anhu. (Gazali, Ihja)
Da li je hazreti Pejgamber imao porodičnih problema?
Pojedinci smatraju da hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj porodici nije imao nikakvih problema. No, situacija nije takva. Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, se kod svojih čestitih hanuma – naših majki – ponekad susretao sa osjećanjima i emocijama koja se nužno nalaze u ljudskoj prirodi. Te naše majke, koje su bile spremne život dati za Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, su u nekim situacijama postupale prema ženskim osjećanjima i u jednom momentu bi izgubile kontrolu, te postupale na način zbog kojeg bi poslije žalile. Za sve ovo postoje razlozi.
Uzvišeni Allah je želio pokazati ljudima lijepi ahlak Svoga miljenika, hazreti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Taj lijepi ahlak je trebao da se vidi i u porodičnom okruženju. Na taj način je svim ”glavama kuće” pokazano kakav treba biti uzoran suprug, otac, dedo, komšija i prijatelj.
Pojedine naše majke bi od sabaha do akšama bile ljute na Resul-i Ekrema, sallallahu alejhi ve sellem. Zato što nisu bile svjesne svojih pogreški, naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, bi im davao vremena i udaljavo se od njih na neko vrijeme. Međutim, nikada nije digao ruku na njih, prijetio im ili ih zastrašivao.
Biti strpljiv
U zamornim situacijama koje se ponekad dese u porodici malo sabura, tolerancije i šutnje daje bolji rezultat nego hiljade riječi. Nefs je poput vatre, kalb/srce poput vode. Kada se nefs naljuti, njegova vrelina se podiže i kada mu se uzvrati ljutim nefsom, dodaje se vatra na vatru. U takvoj situaciji oba nefsa bivaju van kontrole. Na vatru se dodaje vatra, na vrelinu vrelina. Da Allah sačuva, kada se vatra rasplamsa, ne zna se šta će spaliti.
Kada se muž naljuti i povisi glas, ako supruga izabere šutnju, muž će se ugasiti prije nego se rasplamsa. Međutim, ako se i supruga uzruja i povisi glas, onda suprug treba da se povuče i opredijeli za šutnju. Ako i muž izgubi kontrolu, povisi glas i bude nastojao nadvladati suprugu, počinje svađa. Takvoj svađi se raduje samo jedna strana – a to je šejtan.
Ključ za sreću u porodici
Alimi su kazali da je za ključ za sreću u kući zadovoljstvo, vjernost, ljubav i sabur. Najprije znajmo sljedeće: dvije osobe koje se vjenčaju su sudbina jedno drugom. Iman zahtijeva da se bude zadovoljan tom sudbinom. Kako je farz da se do toga dođe halal putem, tako je farz i poštovati njegov/njen pravo/hak kada se to stekne. Hairli supružnik je Allahov poseban dar Svome robu, a loš supružnik je Njegov ispit. Sreća naše porodice je uslovljena time da se on/ona prihvati zajedno sa njegovim/njenim gorkim ukusima.
Da se bilo sretno u porodici nije nužno da se mužu sve sviđa kod supruge, a supruzi sve kod muža. Kada se čovjeku ne svidi neka osobina kod supruge, ne smije odmah da je izbaci iz svojih očiju i svoga srca. Isto važi i za ženu. Ko zna, možda u onome što se ne sviđa našem nefsu ima mnogo skrivenih hajrova/dobrota. Za sreću u jednoj porodici jako su bitni zadovoljstvo i vjernost. Onaj ko je zadovoljan, sa svojom porodicom uživa u miru.
Nije ispravno da se jedna porodica zbog neke obične prepirke ljuti, svađa i odmah pomišlja na razvod. Na ovo Uzvišeni Allah upozorava sve ”glave porodice”:
„S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.“ (En-Nisa, 19)
Ona je za mene bogastvo
Supruga jednog Allahovog dosta je bila poprilično ljuta, svadljiva i neprijatna. Svojim jezikom i ponašanjem je svome suprugu svakodnevno uzrokovala muke. No, taj zat je na sve to saburao, svoj nefs privikavao na sabur i svaki dan se kuhao u toj vatri. Smatrao je to prilikom da zadobije lijep ahlak i zbog toga mu nije ni padalo na pamet da se razvede.
Njegovi prijatelji su bili jako tužni zbog situacije u kojoj se nalazi.. Stanje je bilo takvo da su pojedini ljudi, koji su poznavali ovoga zata, počeli učiti dovu da ta žena umre.
Jednog dana ženi je došao njen edžel/smrt. Prijatelji njenog supruga su taj dan proglasili praznikom. Nakon što su ženu što je brže moguće pokopali, došli su kod njenog supruga radosni i kazali:
„Gospodine, nismo došli da izrazimo saučešće nego da ti čestitamo.“
Ovaj Allahov dost je bio miran i zamišljen. Na njegom licu nije bio nijedan trag radosti. Naprotiv, bio je tužan kao da je izgubio nešto jako vrijedno. Kazao im je:
„Ja sam danas zaista žalostan. Ta žena je za mene bila blago. Ja sam saburajući/trpeći njeno ružno ponašanje stekao lijep ahlak sa kojim će Uzvišeni Gospodar biti zadovoljan, te sam zaradio jako mnogo sevapa i duhovnih deredža. Nažalost, sada je to moje blago zakopano u zemlju i vrata jedne takve zarade su se zatvorila.“ (M. Saki el-Husejni, Aile Saadeti)
Znači, postoji mnogo načina da se bude sretan. Ako insan malo razmisli o kraju stvari/problema, ako malo upotrijebi srce i razum, sa Allahovom dozvolom, prebrodit će mnoge stvari.
Naša dova je EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN.
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
