Uzvišeni Allah kaže:
اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ خَلَقَ الْإِنسَانَ مِنْ عَلَقٍ اقْرَأْ وَرَبُّكَ الْأَكْرَمُ الَّذِي عَلَّمَ بِالْقَلَمِ عَلَّمَ الْإِنسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ„Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (Alek)
Ključ vrata nauke je čitanje, učenje. Cijeli univerzum i čovjekovo postojanje je jedna knjiga. Kur’an-i Hakim je srž, duša te knjige.
Savršeni poredak u svjetovima je srž nauke (znanja). Islam je strana tog poretka koja je posvećena ljudskom rodu. Islam, kompas za sreću na oba svijeta, je utjelovljenje nauke poznavanja Gospodara svjetova, nauke poznavanja stvorenoga, nauke poznavanja sebe.
Ne postoji vjera koja u tolikoj mjeri pridaje važnost nauci kao što to radi islam. U Kur’an-i Kerimu riječ ilm (nauka) je spomenuta pet stotina puta, iz čega je jasno koliki akcenat se stavlja na učenje i znanje. Iz istog razloga, prvi ajet spušten Pejgamberu, s.a.v.s., govori o učenju, kalemu (peru), odgoju i obrazovanju.
S obzirom da ne postoji kraj učenju i izučavanju, Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.s., naredio da čini dovu: „Gospodaru, povećaj mi znanje!“1 (Taha, 114)
Poslanik, s.a.v.s., je dovio: „Allahu moj! Učini da se okorisitim od onog čemu si me podučio. Poduči me onom što će mi koristiti. Povećaj mi znanje. Hvala Allahu na svakom stanju. Utječem se Allahu od stanja stanovnika Džehennema.“ (Tirmizi)
Ako jedan Pejgamber ne može napredovati bez znanja i božanske podrške, dokle mogu dospjeti njegovi sljedbenici sa svojim neznanjem i nefsom.
Cijeli svijet i čovječanstvo je stvoreno radi ilma. To znanje se naziva marifetullah, znanje o Allahu. Ovo je cilj i suština svih nauka, zajedno sa svim njihovim granama i detaljima.
Znanje je najljepši vodič na Allahovom putu. Ono je jedno od Allahovih svojstava koje je ljudima dato u emanet. Allah Teala se spoznaje znanjem, voli se znanjem, hvali se znanjem. Čovjek znanjem oživljava. Srce se budi znanjem i pronalazi istinu. Hakikat stvari se spoznaje znanjem. U džennet se ne može ući bez znanja. Allah Teala u Kur’anu neznanje (džehalet) predstavlja kao smrt, a znanje (ilm) kao život.
Allah, dž.š., za one koji imaju srce, a ne razmišljaju, imaju oči, a ne vide istinu, i imaju uši, a ne čuju istinu, kaže da su gori od životinja. (A’raf) Utječemo se Allahu od ovakvog stanja.
Kada Uzvišeni Allah želi da uputi jednog roba, On ga uputi halkama ilma (znanja) i medžlisima u kojim se uči edeb. Ko ne posjeduje marifetullah i edeb, ne može stići do Allahovog zadovoljstva i ljubavi. Bez znanja se ne može biti ni muršid ni murid.
Znanje je nur Uzvišenog Allaha, nasljedstvo Pejgambera, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., svom ummetu nije ostavio zlato ni srebro, ostavio je znanje zato što je ono najveći emanet od Allaha. Cilj svih Allahovih dostova (prijatelja) je bio sačuvati znanje.
Hikaja
Jedne je prilikedan Ebu Hurejre, r.a., stao na medinskoj čaršiji i rekao:
„O vi koji obavljate kupoprodaju, šta vas sprječava da uzmete svoj udio?“
”Šta je taj udio, o Ebu Hurejre?” upitaše.
„Dijeli se Resulullahovo, s.a.v.s., nasljedstvo, a vi ste još ovdje. Zar ne želite uzeti svoj udio?“
„Gdje je to nasljedstvo?“ ponovo upitaše.
Ebu Hurejre, r.a., odgovori: ”U mesdžidu.”
Čuvši ove riječi, svi prisutni potrčaše u mesdžid, a zatim se vratiše i priđoše Ebu Hurejri:
„Mi smo došli u mesdžid, ali tamo nismo vidjeli ništa što se dijeli.”
”Zar niste nikoga vidjeli u mesdžidu? upita ih Ebu Hurejre.
„Da, vidjeli smo. Jedna grupa je klanjala namaz, jedna grupa je učila Kur’an, a jedna grupa je izučavala haram i halal.“
„Neka vam je na sramotu. To je nasljedstvo Muhammeda, s.a.v.s.“, ukori ih Ebu Hurejre, r.a.
Svakom muslimanu je farz da stekne onoliko znanja koliko mu je potrebno da izvršava vjerske dužnosti i da razlikuje halal od harama, istinu od neistine. Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: „Stjecanje znanja je farz za svakog muslimana i muslimanku.“ (Ibn Madže)
Dakle, svakom punoljetnom i pametnom muslimanu i muslimanki farz je da ima znanje o djelima koja su im naređena.
Farz znanje možemo podijeliti u tri osnovne grupe:
– znanje o imanskim osnovama (imanski šarti),
– znanje o farzovima kojima je čovjek obavezan,
– znanje o haramima koje treba napustiti/izbjegavati.
Nakon toga, postoje djela koja su vadžib, sunnet, mendub, mustehab, mubah i mekruh, obaveza poznavanja istih dolazi poslije farzova.
Bez znanja o svemu navedenom vjera se ne može istinski živjeti niti se može stići do sreće tesavufa.
Od Ebu’l-Lejs Semerkandija, r.a., se prenosi da je Muhammed b. Širin, r.a., ispričao:
”Otišao sam u mesdžid Basre. U jednom dijelu mesdžida skupina ljudi je sjedila oko Esved b. Serija, a on ih je savjetovao i činio vaz. U drugom uglu je sjedila grupa fakiha (znalaca fikha) koji su razgovarali i savjetovali se u vezi Allahovih propisa.
Klanjao sam dva rekata namaza i pomislio: ‘Ako odem u Esvedovu halku za nadati se da će se i na mene spustiti rahmet koji se na njih spustio.’
Poslije opet pomislih: ‘Ukoliko se priključim halki znanja fikha, možda ću čuti nešto što do sad nisam znao, pa ću po tome počet postupati.’ Tako sam oklijevao i najzad izašao iz mesdžida, a da se nisam priključio nijednoj skupini.
Kada je pala noć i kada sam legao, neko je došao i rekao: ‘Da si se priključio onoj halki u kojoj su se savjetovali oko nauke fihka, sigurno bi vidio da Džebrail, a.s., sjedi zajedno sa njima’.”
Alkame b. Kajs, r.a., je rekao: „Draže mi je da odem kod skupine koju mogu pitati za Allahove naredbe i zabrane ili da takva jedna skupina dođe do mene, nego da činim džihad na Allahovom putu na stotinu konja.“
A obzirom da je tako, treba trčati prema nauci. Nauka je jedna vrsta zikra. Njen povod je rahmet (milost). Halka znanja je džennetska bašta. I jedna riječ znanja je dragocjena. Početak nauke je ljubav prema Allahu, a njen kraj je edeb. Propast je mudrovati o znanju, a biti daleko od edeba. Znanje koje osobu ne približuje Hakku je suhi trud, a stvarno znanje je milost za cijeli kosmos.
Pitali su Ata bin Rebaha: „Šta su to medžlisi (skupine) zikra?“ Odgovorio je: „Svaka skupina u kojoj se priča o tome kako se klanja namaz, kako se posti, kako se obavlja kupoprodaja, kako se uzima abdest i gusul, šta je halal, a šta haram.“
Imam-i Gazali ovako kaže:
”Svi alimi, muallimi i vladari su ulagali trud zbog dvije stvari, sve nebeske knjige su spuštene da bi tome podučile, svi poslanici su poslani da bi to objasnili i primjenili. Štaviše, cijeli svijet je stvoren radi to dvoje. To su ilm i ibadet.
O putniče ka Istini! Da bi činio stvari koje su ti naređene i čuvao se stvari koje su ti zabranjene potrebno ti je znanje. U suprotnom, kako ćeš izvršavati ibadete za koje ne znaš šta su, za šta su i kako se izvršavaju?
Kako ćeš se čuvati stvari za koje ne znaš da su grijeh? Ukoliko ne pribaviš potrebno znanje, mnogo puta ćeš godinama izvršavati namaz na pogrešan način, a da ne budeš ni svjestan toga. Susrest ćeš se sa pitanjem na temu imana i ibadeta na koje nećeš znati odgovor i dane ćeš provesti u sumnji.“
Sejjid Muhammed Rašid Erol, k.s., je ovako rekao: „Ako nema znanja vjera (din) će se izvrnuti; a kada nema djela znanje ne daje potrebnu korist. Ono što je važno je zajedno primjenjivati znanje i djelo.“
Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Ili budi alim, ili budi onaj koji uči znanje, ili budi onaj koji sluša, ili budi onaj koji gaji ljubav prema znanju! Ne budi peti (od onih koji ne vole znanje), u suprotnom ćeš biti upropašten!“
Oni koji se bave naukom su Allahovi voljeni robovi. Prema riječima Poslanika, s.a.v.s, Uzvišeni Hak čini da meleki i sve stvoreno voli one koji idu za znanjem, te kao rezultat ove ljubavi sva stvorenja, do riba u moru i mrava u njihovom domu, mole za njihov oprost.
Imam Rabbani, k.s., kaže: „Naša vjera jamči svu sreću dunjaluka i ahireta. Međutim, da bi se ovo ostvarilo, poslije istinskog imana potrebno je troje: znanje, djelo, ihlas.
Sve do se ove tri stvari u potpunosti ne postignu, ne može se shvatiti istinitost vjere i čovjek ne može dospjeti do obećane božanske dobrote. Znanja o tesavvufu i hakikatu (istinitosti), kojima sufije naročito poklanjaju pažnju, su hizmećari vjeri i sav sejri suluk (duhovno putovanje) se čini da bi se postigao stepen ‘ihlas (iskrenost)’. A ihlas je potreban za mekam ‘riza (zadovoljstva)’. Sva manevi (duhovna) stanja koja su van ovoga, džezbe i slične stvari nisu stvarni cilj već početak i priprema za ostvarivanje mekama ihlasa i rizaa.“
Dvije su vrste djela koje roba približavaju Allahu Teala: farzovi i nafile.
Nafile nemaju veliku važnost pored farz ibadeta. Tako da, izvršiti jedan farz u bilo kojem vremenu je vrjednije od izvršavanja nafila ibadeta hiljadu godina. A da bi se jedno djelo izvršilo na potpun i ispravan način potrebno ga je poznavati u cijelosti.
Korist i djelovanje zikra uslovljeno je izvršavanjem propisa naše uzvišene vjere. Ovim stvarima se treba posvetiti mnogo pažnje:
– izvršavanju farzova i sunneta,
– klonjenju od harama i sumnjivih stvari,
– pri svim poslovima, bilo ih malo ili puno, obraćati se alimima i činiti djela u skladu sa njihovim fetvama.“
Gavs-i Sani, k.s., je ovako rekao: „Ovaj dunjaluk je vršidba ahireta. Na drugom svijetu ćeš moći jesti samo ono čime se snabdiješ na ovom svijetu. Tamo ćeš raspolagati samo sa tim.“
Svaki posao koji se ne izvršava po propisu daje rezultat suprotan njegovom cilju. Ovako je i sa ibadetima. Ponekad čovjek, u nastojanju da se približi Allahu, može se od Njega udaljiti. Ako se gazi edeb ibadeta, njegov cilj se mijenja. Takav ibadet umjesto da prouzrokuje skromnost prouzrokovat će kibur i umjesto nagrade može zaslužiti kaznu.
Sufjan-i Sevri, k.s., kaže: „Ko sebe vidi iznad svog brata po vjeri, sa aspekta znanja i dobrih djela, i znanje njegovo i djela njegova bit će uzalud.“
Hz. Omer, r.a., riječima punim tuge govori o stanju nekih ljudi koji su ibadete sveli na običaj: „Postoje ljudi koji su osijedili (doživjeli starost) kao muslimani. Međutim, u svom životu nemaju niti jedan namaz koji su klanjali istinski radi Allaha.“
Cilj naših ibadeta je zadobiti zadovoljstvo (rizaluk) Allahu Teala. Međutim ibadeti koji se izvršavaju bez uvažavanja edeba ne samo da neće obezbijediti Njegovo zadovoljstvo već postoji velika mogućnost da će biti sručeni u lice.
Poslanik, s.a.v.s., kaže:
„Postoje mnogi koji poste a od svog posta imaju samo glad i žeđ. Postoje mnogi koji su noću zauzeti ibadetom a od svog ibadeta imaju samo umor i nesanicu.“ (Ibn Madže)
Nema evlije od neznalice
Veliki evlija Es-Sulemi, k.s., kaže:
„Onaj ko ne poznaje Allahove zakone i naredbe, i edebe Resulullaha, s.a.v.s., ne može biti ni evlija niti sufija. Neko ko dobro ne poznaje javne, zahirske zakone ne može uljepšati svoje skrivene, unutrašnje halove (stanja). Ne može se dati ime sufija onome kod koga su stanja u suprotnosti od znanja.“
Jedan drugi arif dodaje: „Mi ne brojimo u Allahove dostove one koji svoja djela, riječi i halove ne vagaju na teraziji Knjige i Sunneta i prema njima se ponašaju!“
S. Abdulhakim Bilvanisi, k.s., kaže: „Ako sufija želi da se njegova vjera održi na nogama, neka iz ruku ne ispušta knjige o akaidu i fikhu. Uzalud je tesavvufski način života onom čiji je akaid i fikh slab.“
Znači, ne može valjano imati koristi od puta tesavvufa. Ne može napredovati na putu sejr-i suluka. Biva lišen manevi (duhovnih) ljepota i ne može stići do svog cilja. Šejtan dovodi u zabludu neznalice.
Hikaja
Prenoseći od Gavs-i Sanija, k.s., S. Muhammed Saki pripovijeda:
”Abdulkadir Gejlani, k.s., je jedan dan sjedio u mihrabu i dok je bio zauzet zikrom iz gajba je došao glas:
‘O moj robe Abdulkadire! Podigao sam sa tebe obavezu izvršavanja djela…’
Čim je Abdulkadir Gejlani, k.s., čuo ove riječi, bacio je tespih u smjeru odakle je glas dolazio i zavikao: ‘Gubi se, prokleti šejtane!’
Šejtan ga tada upita: ‘Ja sam na ovaj način zaveo mnogo abida i zahida, ali ti ni na trenutak nisi oklijevao. Kako si shvatio?’
Abdulkadir Gejlani, k.s., je odgovorio šejtanu riječima iz kojih svi trebamo uzeti pouku: ‘Prepoznao sam te sa dvije stvari. Prvo je znanje akaida. Ovim znanjem znam da se Allah ne obraća iz jednog pravca; međutim tvoj glas je došao iz jednog pravca. Drugo je znanje fikha. Prema njemu obaveza činjenja djela ni sa koga nije podignuta, uključujući pejgambere’.“
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
