Jedini recept spasa koji je Stvoritelj objavio čovječanstvu jest naša uzvišena vjera islam. To je jedina vjera koja rahmetom znanja lomi zahrđale lance praznovjerja i neznanja koji su u čovjeku zatrli osobine ljudskosti.
Onog dana kad se čovjek, koji je danas zatočen u tim talasima, povinuje naredbama islama u vjerovanju, ibadetu, ahlaku, znanju, razmišljanju, shvatanju i namjeri, zbacit će sa svojih leđa jednu veliku nevolju. Samo na ovaj način zaustavit će oluju u svom srcu i ublažiti bol u svojoj duši.
Zasigurno da u današnjici koja je zatamnila naše vidike svim vrstama praznovjerja i harama, koja je nadglasala pravdu, koja ruši temelje vjere i morala, koja se podsmjehuje svakoj ispravnoj ideji, koja uklanja znanje što vodi ka istini – za čovječanstvo nema drugog puta spasa osim vjere islama. Islam je jedino rješenje koje će čovjeka spasiti od besmislenog ponašanja i bezbrojnih intelektualnih stranputica u kojima se guši na svakom polju života. U islamskom vjerovanju i ahlaku koji vodi čovjeka ispravnosti i jednostavnosti u vjerovanju nema mjesta ni za jedno praznovjerje, niti za ijedno sujevjerje.
Dok se našoj vjeri pripisuje gomila bemislica koje nemaju nikakve veze sa islamom, poput paljenja svjeća na kaburima, vezanja dronjaka za stabla i slično, naš voljeni Poslanik, a.s., ovako je rekao: ”Sujevjerje je smatrati nesrećom puštanje ptice da poleti; nema nesreće ni u gutanju sove koja je sletjela na istruhli krov kuće. Pogrešno je smatrati nesrećom mjesec safer.” (Buhari, Muslim)
U drugom hadisu Allahov Poslanik ovako kaže: ”Vidjeti nesreću u puštanju ili u pjevanju ptica, gatati sićušnim kamenjem, crtati linije na pijesku i na osnovi toga predviđati budućnost jest od vrsta sihira i proricanja.” (Ebu Davud)
Poslanik, a.s., nam je objasnio da ovakvi postupci, koji su danas vrlo rasprostranjeni u drugačijim oblicima, nemaju nikakve veze sa našom lijepom vjerom. Učenjaci kažu da čak i neki dijelovi ovih radnji i praznovjerja mogu izbaciti čovjeka iz islama. Zar dovoljno ne govori iskaz Poslanika, a.s., koji je rekao da dva pojma nikad neće doći jedan pored drugog, a to su islam i glupavost? Pa kako mogu biti okrivljeni zbog poziva u praznovjerje oni koji prenose Allahovu objavu i koji su pokorni Gospodaru svjetova?!
Dakle, danas i ubuduće praznovjerje nije što i sama vjera, niti ima ikakve veze sa njom. Vjera je slaganje sa Stvoriteljom, sa univerzumom i sa samim čovjekom. Vjera je sreća, vjera je spokoj i mir. Moramo shvatiti da je najveće praznovjerje, najveći nesklad ne pridržavati se Allahovih naređenja i ne kloniti se Njegovih zabrana. Nesreća ili loš znak nije u sovi, crnoj mački, u utorku, u broju 13! Nesreća je u neizvršavanju Allahovih naredbi, neslijeđenju Pejgamberovog, a.s., sunneta i neslušanju Allahovih evlija, današnjih Pejgamberovih nasljednika! Stvarna nesreća ili loš znak je u napuštanju namaza u kojem je pravi užitak za čovjeka, u nepostenju ramazana, u ignoriranju davanja zekata i u neobavljanju hadždža.
Zar nije prava nesreća u alkoholu, kocki, podmićivanju, laži, kleveti, ogovaranju, podizanju smutnje i nereda te u pokazivanju nepoštovanja prema drugima?! Da ponovimo, stvarna nesreća i primitivizam je u okretanju lica od Kur’ana i sunneta! Stoga dobro moramo naučiti islam kao Allahov zakon koji ne zastarjeva. Moramo utisnuti čisti pečat islama u svoje kuće, na radna mjesta, kod svoje djece i u svojim srcima, jednom riječju – u cijelom svom životu. Ne smijemo zaboraviti da praznovjerja, sujevjerja i lažna vjerovanja nemaju veze sa islamom.
Hodimo islamskim ravnicama sreće prema svjetlu vjere koje se nalazi u našim srcima! Nemojmo dozvoliti da izgubimo sunce vjere! Vjerujmo i znajmo da je put otvaranja krila prema sreći i miru povratak humanosti živeći sunnetom i hodeći putem plemenitih prvaka (sadat-i kirama).
Molim Allaha, dž.š., da vam podari Svoju blizinu!
Budite Allahu na amanet!
