Između islamskog fetha i ratova koji sa sobom nose razaranje, ubijanje i uništavanje, a koji su nažalost postali svakodnevna slika današnje svjetske scene, postoji velika razlika. Shodno tome potrebno ju je dobro objasniti i ispravno shvatiti. Prije svega, da bismo razumjeli svoju historiju, uslov je da razumijemo suštinu fetha. To je ujedno jedini način da prevaziđemo krizu identiteta koju danas živimo.
Šta je ustvari feth? Feth je uzvisiti Allahovo ime u Njegovom carstvu i otvoriti ljudska srca i gradove za Njegov rahmet i adalet (pravdu). Dakle, sve ono što je bila misija Poslanika, s.a.v.s., i što je on činio tokom cijelog svog života. On, s.a.v.s., je prvo osvojio i oslobodio ljudska srca, a potom Mekku i u njoj Kabu. I jedan i drugi feth je činio sa istim ciljem. Borio se za čišćenje i oslobađanje bejtullaha od svega što nije Allah. Za čišćenje bejtullaha u Mekki (Kaba) i bejtullaha u čovjeku (srce).
Ako osvajanje nije radi Allaha, onda je to samo besmislena borba koja se ni u kom slučaju ne može nazvati feth.
Kada kažemo feth prvo čega se čovjek sjeti jeste oslobođenje Mekke –i Mukereme. Allah Teala Poslaniku, a.s., putem objave šalje radosnu vijest o ovom fethu koji se još naziva ”Feth-i Mubin”. To je ujedno najveće i najznačajnije od svih osvajanja, jer je Mekka možda u pojavnom svijetu samo jedan dio zemaljske kugle, ali u hakikatu je srce kosmosa. Stoga ovaj feth i u zahiru i batinu sadrži mnoštvo pouka i poruka.
U prsima Mekke se nalazi Kaba koja je simbol vahdanijeta i kibla vjernika. Okretanje prema Kabi znači okretanje prema Allahu. Zbog svega toga je bilo neophodno da se Kaba očisti od kipova i vrati u svoje prvobitno stanje. Prema tome, čak i da je cijela zemlja osvojena, a samo Mekka ostala neoslobođena, feth ne bi bio upotpunjen i ne bi se moglo reći da je tevhid zagospodario zemljom.
Ovaj feth je istovremeno pokazatelj nadmoći istine (hakk) i slabosti neistine (batil).
Tako je oslobođenje, odnosno feth Mekke postalo majka svih osvajanja koja su uslijedila. Svaka borba je suštinu i poruku crpila iz ovog fetha. Odatle su svi, razumom obdareni, naučili kako se bez prolijevanja krvi ostvaruje feth najveći od svih – feth ljudskih srca. Osvajanje zemalja i gradova je samo rezultat ovog suštinskog fetha.
Kako god je od životne važnosti bilo čišćenje Kabe od kipova, isto tako životnu važnost za čovjeka ima čišćenje srca od svih vrsta duhovnih kipova. Rušenje srca veća propast od rušenja Kabe, jer je Kaba Allahova kuća napravljena ljudskom rukom, a srce je stvorio direktno Uzvišeni Allah. Zbog toga oslobađanje, odnosno feth srca ima veću i važniju ulogu.
Feth ljudskih srca
Osnovna dužnost svih poslanika je bila okretanje ljudskih srca ka Allahu, dž.š. Sve Allahove knjige poslane su sa ciljem da bi čovjek iz stanja zulmeta/tmnine prešao u stanje nura. Da bi ostavio batil, a krenuo putem hakka/istine, napustio zlo a prigrlio dobro, i ukratko, da bi iz stanja hajvanijeta prešao u stanje insanijeta.
Vjera je poslana zbog čovjeka, a srce je ono najvažnije u čovjeku. Najvažnija vazifa srca jeste da vjeruje (iman) i da voli (muhabet). Ljubav producira pokornost i teslimijet. Onaj ko svoje vjerovanje ne dovede u stanje jekina/ubjeđenja njegova ljubav je laž, teslimijet pretvaranje, a pokornost slijepo slijeđenje.
Suština fetha nije rat i borba nego osvajanje srca, jer islam ne želi ljudske glave već srca.
Allah Teala je džihad dozvolio samo da bi se osvojila ljudska srca. Prvo mjesto koje treba osvojiti jeste vlastito srce. Prvi kojeg treba pokoriti je naš nefs.
Onaj čije je srce mrtvo u gafletu, on ne može biti sebeb tuđem životu.
Onaj ko je sam rob stvari i prohtjeva, ne može shvatiti šta je istinska sloboda niti je može drugom pružiti.
Pravi vjernik ima Samo jednu brigu, a to je Allahovo zadovoljstvo. Jedini cilj mu je da spozna Allaha i jedino očekivanje Allahova ljubav. Srce se samo uz ovu ljubav smiruje. Čovjek samo uz ovu ljubav postaje čovjek i šta god da se uradi kako bi ta ljubav došla do ljudskih srca, malo je.
Svi poslanici, a.s., istinski alimi, evlije i mudžahidi su za taj cilj dali svoje živote. Borili su se samo da bi ljudska srca čula i spoznala Allahovo ime, da bi ljudi spoznali ljubav kojoj nema kraja. Cilj njihove borbe nije bio ubiti nego oživjeti.
Sljedeći slučaj nam govori o tome:
Nakon bitke na Hudejbiji mnogi ljudi su dovedeni u Medinu kao zarobljenici. Gledajući taj prizor, Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao i rekao:
”Kako čudno. Vezali im ruke i silom ih vode u džennet, a oni ne žele da idu.” Vidjevši kako se Poslanik, s.a.v.s., smješi zarobljenici pomisliše da se ismijava s njima te počeše da govore jedni drugima:
‘Pogledajte tog poslanika! Kažu da je on milost svim svjetovima, a vidite šta je nama učinio. Ušao u naša sela, srušio domove, vezao nam ruke i još nam se smije u lice.’ Uzvišeni Allah je Poslanika, s.a.v.s., obavijestio o ovom njihovom razgovoru, te im Poslanik, s.a.v.s., priđe i reče:
”Ja sam vojsku poslao da bih vas spasio, a ne da bih vas ubio. Došao sam da uđem u vaša srca, a ne u vaše selo. Vi ste kuće sagradili nad džehennemom, na kufru i nepokornosti, ja sam je srušio jer želim da vam sagradim dvorac u džennetu. Ja vas vučem prema džennetu, a vi želite da idete u vatru. Tome se smijem.”
U islamu nije dozvoljeno da se ikome objavi rat kako bi se okoristilo od prirodnih ili materijalnih dobara te zemlje. Naša vjera želi samo da do ljudi dođe Allahovo ime i da se s ljubavlju živi islam.
Od kada je Poslanik, s.a.v.s., izrekao hadis: ”Konstantinopolj će uisitnu biti oslobođen. Kako je samo divan komadant koji će ga osvojiti i kako je divna njegova vojska”, muslimani su, počevši od ashaba, čeznuli da budu ti koji će osvojiti Istanbul. Duhvoni sultan Istanbula, Ejjub el Ensarija je jedan od mudžahida koji je život dao na tom putu.
Međutim, ova radosna vijest se obistinila na mladom sultanu osmanskog carstva, sultanu Mehmed Fatihu.
Fatih Sultan Mehmed Han je sa 13 godina prvi put došao na prijestolje. Sa 16 godina prvi put predvodi vojsku u Bici na Kosovu, gdje ostvaruje prvu pobjedu. Sa 19 godina postaje mladi sultan i sa 21 dobija titulu ”Fatih”. Historičari ga još nazivaju ”Sultanul Guzati vel Mudžahidin”, što znači ”sultan gazija i mudžahida”. Mladi padišah, osim što je posjedovao vrhunske vojne vještine i sposobnosti, bio je znalac u mnogim granama nauke kao što su filozofija, matematika, inžinjering. Bio je izvrstan književnik i pjesnik, te odlično poznavao nekoliko stranih jezika, među kojima su arapski, persijski, srpski, latinski i talijanski. Bio je pravedni vladar istoka i zapada, autor ”Kanunname” i vojskovođa bez premca.
Na njemu se obistinio Poslanikov hadis. Allah mu je nasib učinio osvajanje Istanbula.
Opsada je trajala 53 dana nakon čega je uslijedilo oslobođenje Isanbula. Utorak 28. maja 1453. godine sultan Fatih zajedno sa vojskom ulazi u Istanbul. Zbog toga su Bizantijci dan utorak smatrali baksuznim, međutim prema islamskom vjerovanju nema baksuznog dana.
Kada je sultan Mehmed Fatih došao do Aja Sofije okrenuo se prema patrijarhu i narodu koji je čekao presudu, te im rekao:
”Ja, Sultan Mehmed, tebi, tvojim prijateljima i cijelom narodu poručujem: Od danas se ne bojte za svoje živote i svoju slobodu.” Zatim se okrenuo prema vojnicima i rekao im da niko od njih ne smije narodu učiniti ništa nažao, te da će onaj ko to prekrši biti kažnjen smrću.
Svaki feth u islamu je jedan projekat upoznavanja ljudi sa blagodatima islama.
Oni koji su fatihi ljudskih srca posjeduju dvije karakteristike.
• Na istikametu su, i vanjštinom i nutrinom,
• Svoju vazifu obavljaju ne očekujući ništa od ljudi.
Oni koji posjeduju ovo dvoje, ljude vole samo radi Allaha. One se ne rastužuju ako im drugi ne uzvračaju na njihovu ljubav i hizmet. Darežljivi su i sebe žrtvuju za Allahov put.
Imaju još jednu važnu karakteristiku, oni su odgojeni rukom potpunog duhvonog odgajatelja. Onaj čiji nefs nije odgojen, on ne može ostvariti feth ni na gradovima ni na ljudskim srcima.
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?