Kada se spomene Gavs-i Sani, jedna od prvih riječi koje padaju na pamet jeste hizmet. Budući da je želio da se pamti kao „Hadimu-l-muslimin“, odnosno hizmećar muslimana, u svojim sohbetima je često govorio o hizmetu i adabima koji su za njega vezani. Svim vjernicima je neprestano savjetovao da danonoćno hizmete.
Da bismo bolje razumjeli zašto muršidi pridaju toliku važnost hizmetu, korisno je da se prvo u kratkim crtama prisjetimo šta znači hizmet i koje mjesto zauzima u našoj vjeri.
Ako ostavimo prirodu na miru, bez intervencija, ona će teći svojim ustaljenim redoslijedom. Ali tamo gdje postoji ljudsko biće dolazi do pogoršanja ili poboljšanja. Jer ljudi imaju volju. Ova volja, koja je okružena božanskim predodređenjem, ostvaruje dobre ili loše rezultate u ovozemaljskom životu. Životinje, biljke i neživi objekti mogu biti korisni, ali ne mogu pokazati svoju volju i činiti „dobro“. No, čovjekova dobrota ovisi o njegovoj volji. Izražavanje ove volje i odlučnost da se drugim bićima čini dobro naziva se hizmetom.
U islamu, a posebno u tesavvufu, određeni su uvjeti i adabi hizmeta. Prije svega, hizmet se mora obavljati s namjerom postizanja zadovoljstva Uzvišenog Allaha. Radnje koje se vrše radi razmetanja, prestiža ili postizanja osvjetskih ciljeva ne smatraju se hizmetom. Čovjek treba da hizmeti kako bi postigao Allahovu nagradu. Ono što se radi za bilo kakvu ovozemaljsku korist potpuno mijenja prirodu tog djela. U tom smislu, „ihlas“, što znači pročišćenje srca od drugih namjera osim namjere djelovanja zarad Uzvišenog Allaha, jeste preduvjet da bi se hizmet smatrao prihvatljivim.
Pored toga, postoje svojevrsni adabi koji su određeni prilikom obavljanja hizmeta. Stoga, hizmeti koji nisu u skladu s tim adabima neće biti prihvaćeni.
Kada se spomene Gavs-i Sani, jedna od prvih riječi koje padaju na pamet jeste hizmet. Budući da je želio da se pamti kao „Hadimu-l-muslimin“, odnosno hizmećar muslimana, u svojim sohbetima je često govorio o hizmetu i adabima koji su za njega vezani. Svim vjernicima je savjetovao da danonoćno hizmete. Ne samo da je davao savjete, već je i bio pionir u formiranju mnogih institucija za obavljanje hizmeta i usmjeravao njihove aktivnosti. Njegove institucije koje je formirao zarad hizmeta proširile su se na sve dijelove svijeta. Kao da nije ostavio izgovor kojim se može opravdati neučestvovanje u hizmetu.
HIZMET U ISLAMU
Da bismo bolje razumjeli zašto muršidi pridaju toliku važnost hizmetu, korisno je da se prvo ukratko prisjetimo mjesta hizmeta u našoj vjeri.
Često se u ajetima i hadisima preporučuje da se bude od koristi ljudima i da im se čini dobro.
U Časnom Kur’anu se spominju vjernici koji se takmiče u činjenju dobrih i korisnih djela. Uzvišeni Allah ih hvali u sljedećem ajetu:
„Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo – oni su čestiti.“ (Alu ‘Imran, 114)
U sljedećem ajetu vjernicima se naređuje da se pomažu u takvaluku i dobročinstvu:
„Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“ (El-Maide, 2)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najbolji čovjek je onaj od kojeg ljudi imaju najviše koristi.“ (Bejheki, Šu’ab, VI/177) Plemeniti ashabi i svi vjernici su oličenje hizmeta i pomaganja ljudima u takvaluku i dobročinstvu.
U sljedećem hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli da će onaj vjernik koji bude pomogao drugome vjerniku postići Allahovu pomoć i podršku:
„Allah je na pomoći Svome robu dok je on na pomoći svome bratu.“ (Muslim, Zikr, 38)
U skladu sa ovim i sličnim naredbama i preporukama, pomaganje bratu muslimanu, rad za njegovu dobrobit i žrtvovanje u tu svrhu predstavlja suštinu hizmeta u islamu. Vjernici znaju da ne mogu zadobiti Allahovo zadovoljstvo misleći samo na sebe, već da moraju biti korisni drugima. Ova korist mora biti samo radi Allaha, bez ikakvih ovozemaljskih interesa.
Stoga, iako je hizmet oličje dobrog i plemenitog ahlaka i veliko dobro djelo, također je i naredba islama u određenim slučajevima.
Mi vjernici ne možemo upotpunosti napustiti hizmet. Ako nastavimo obavljati hizmete nakon izvršavanja onoga za što smo odgovorni, počevši od našeg neposrednog okruženja, steći ćemo mnoge vrline i koristi.
Poslanici su činili najveće hizmete. Jer oni su ljudima prenosili istinu i Objavu ne očekujući nikakvu nagradu na ovome svijetu. Podnosili su mnoge žrtve tokom obavljanja tog hizmeta. No, bili su strpljivi uprkos svim poteškoćama. Ako pogledamo život bilo kojeg poslanika, vidjet ćemo da su ulagali sve, čak i svoje živote, da bi spasili ljude. Svi ovi napori spadaju u okvir sufijske definicije hizmeta. U stvari, ljudi koje sufije uzimaju za primjer na polju hizmeta jesu poslanici.
Svi pripadnici našeg ummeta su hizmetili, a posebno su to činili plemeniti ashabi. U Časnom Kur’anu i hadisima se prenosi kako su vjernici iz prošlih ummeta prvo hizmetili svojim poslanicima, a potom i svojoj okolini. Plemeniti ashabi predstavljaju vrhunsku generaciju na polju hizmeta na koju se moramo ugledati.
Enes b. Malik, radijallahu anh, prenosi:
„Bili smo na jednom putovanju s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Neki od nas su postili, a neki nisu. Odsjeli smo na jednom mjestu u vrijeme žestoke vreline. Samo oni sa odgovarajućom odjećom mogli su se rashladiti. Neki ljudi su pokušavali da se zaštite od Sunca rukama. Oni koji su postili neminovno su kolabirali. Oni koji nisu postili digli su šatore i napojili životinje. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Oni koji ne poste odnesoše svu nagradu.’“ (Muslim, Sijam 16, br. 2678)
Ovaj hadis je jedan od najpoznatijih dokaza da vjernici treba da daju prednost hizmetu u odnosu na neobavezni ibadet. Činjenica da učenjaci i arifi vide hizmet kao vrlinu je dovela do toga da se gotovo sve naše institucije uspostave. Naše džamije, medrese, tekije, karavan-saraji, hanovi, banje, mostovi… Sve ove institucije i građevine su se razvijale, gradile i oživljavale putem hizmeta.
HIZMET U TESAVVUFU
Iako je to jedna od zapovijedi i preporuka naše vjere, prirodno je da se hizmet uglavnom povezuje sa tesavvufom i sufijama. Iako je hizmet zamoran posao kada se posmatra spolja, njegova suština je vezana za srce. Prema tome, hizmet je nešto što je vezano za duhovnost. Naglasak u hizmetu se stavlja na nijet, svrhu i adabe u onome što se čini i obavlja. Sve ovo je pomoglo da koncept hizmeta procvjeta pod okriljem tesavvufa. U stvari, sufije imaju veliki udio u mnogim hizmetima u islamskoj historiji.
Od ranih vremena i perioda, hizmetu je dato važno mjesto u sufijskim djelima. Sljedeći savjeti upućeni sufijama iz Kušejrijeva djela su eklatantan primjer:
Prilikom obavljanja hizmeta ne treba se očekivati da osoba nešto sama zatraži. Naprotiv, treba iz hala osobe shvatiti za čim ima potrebu, budući da se može ustručavati da traži.
Osoba koja hizmeti treba biti saburli i podnositi uvrede.
Za hizmet ne treba tražiti zahvalnost. Naprotiv, treba tražiti oprosta.
Kada se derviš suoči s teškoćama u hizmetu, treba pojačati hizmet.
U tesavvufskim djelima postoji mnogo sličnih savjeta koji su u vezi adaba prilikom obavljanja hizmeta: „U dergjah se ne unosi krivo drvo“; „Nema hajra u hizmetu koji nije obavljen draga srca“… Neke od tih izreka su se ustalile kao narodne izreke. Kada bismo kazali za našu civilizaciju da je civilizacija hizmeta, bilo bi na mjestu. Naša kultura je u cijelosti prožeta hizmetom. Odgoj koji protežiraju velikani, pa makar i ne bili sufije, prenosi s generacije na generaciju ahlak hizmeta.
Hizmet muršidu u tesavvufu nosi posebnu važnost. Štaviše, hizmet kao tesavvufski termin podrazumijeva služenje i pomaganje šejhu i dervišima u tekiji. No, kamil muršidi one muride koji žele njima hizmetiti uglavnom upošljavaju na taj način da im daju da ne hizmete lično njima već svim živim i neživim bićima. Dakle, dolazi do izražaja ono što se radi u skladu sa naredbama muršida, a ne u korist njega. Svi hizmeti koje murid izvrši po nalogu svog muršida smatraju se hizmetima muršidu.
HIZMET U NAKŠIBENDIJSKOM TARIKATU
Hizmet za nakšibendije posjeduje posebnu vrijednost, zato što u nakšibendijskom tarikatu postoji jedan princip „halvet der endžumen“, što znači „biti sa Stvoriteljem dok se biva sa stvorenjima.“ Šah-i Nakšibend, kuddise sirruhu, je rekao:
„Ako čovjek bude u društvu i bude mu hizmetio, postići će veću srčanu smirenost od onoga koji se povuče iz društva u osamu. Naš put je put miješanja sa stvorenjima. U povlačenju od društva je slava, a u slavi je opasnost.“
Prilikom određivanja usula ili principa hizmeta, Šah-i Nakšibend, kuddise sirruhu, je slijedio put svojih prethodnika, tj. put hadžegana. Što se njih tiče, oni su po tom pitanju slijedili praksu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, te su toj praksi naučavali. Tako će, uz pomoć Uzvišenog Allaha, ahlak hizmeta, koji je prihvatan kao vrhunski princip u cijeloj silsili ovog mubarek puta koji je dobio naziv po Šah-i Nakšibendu, kuddise sirruhu, trajati sve do Sudnjeg dana.
Možemo spomenuti neke savjete koje su plemeniti sadati istaknuli u vezi adaba hizmeta:
• Definitivno mora biti u skladu sa naredbama i zabranama islama.
• Uvijek treba paziti na nijet i edeb.
• Treba da se obavlja draga srca. Posao obavljen nevoljko i sa pritužbama nije hizmet, već zulmet.
• Potrebno je, koliko god je to moguće, da se vrijeme ispuni hizmetom. Hizmet je u većini slučajeva iznad dobrovoljnog ibadeta.
• Treba obavljati hizmet na svakom polju na kojem se može obaviti. Svako djelo koje naša vjera smatra dopuštenim ne treba smatrati dunjalučkim djelom, zato što sva dozvoljena djela koja su naizgled u vezi dunjaluka treba pretvoriti u ahiretska djela putem nijeta, hizmeta i zikra.
• Uzvišeni Allah je taj kome hizmet pripada. Samo se uz Njegovu pomoć i milost može obavljati hizmet. Hizmet nema potrebu za nama, mi smo u potrebi za hizmetom.
•Hizmet iziskuje sabur, požrtvovanost i podnošenje svih teškoća.
• Hizmet iziskuje istikamet. Treba čvrsto paziti na nijet i cilj koji su postavljeni na početku.
• Osoba koja nastoji drugima biti od koristi ne smije zapostaviti sebe. Onaj ko ne popravi svoje stanje ne može popraviti ni drugima njihovo stanje.
• Čista priroda hizmeta ne bi smjela biti zagađena mrljama kao što su to dunjalučki interesi, želja za položajem i moći i hvalisanje.
Kada pogledamo Gavs-i Sanijeve stavove, riječi i postupke u vezi hizmeta, vidimo da su principi i adabi koje smo do sada objasnili primjenjivani s velikom pažnjom. Uzimajući u obzir koliko se hizmet cijeni u islamu, tesavvufu i nakšibendijskom putu, osjetljivost po pitanju hizmeta Gavs-i Sanija Abdalbakija el-Husejnija, kuddise sirruhu, tokom njegovog tridesetogodišnjeg perioda iršada, može se bolje razumjeti.
Hizmet je nimet
Riječi Gavs-i Sanija „Hizmet je nimet“ su postale jako poznate. Naučavao je da je hizmet nimet, te je puno i često sohbetio o tome kako i na koji način treba postići taj nimet. Štaviše, ličnim primjerom je to pokazivao. Koliko je samo hizmeta koje je uspostavio i koji su se odvijali pod njegovim nadzorom, a od kojih je ljudski rod vidio jako veliku korist!
Godine 1993, kada je otpočeo s iršadom, komunikacija između onih koji su svoje srce darovali Menzilu, kao i njihova komunikacija s muršidom, nije bila na zadovoljavajućem nivou.
Bilo je teško utvrditi sohbet ili neki zahtjev. Također je bilo potrebno da osobe koje su vodile vakuf u raznim mjestima budu pod nadzorom. Kako se broj sufija povećavao, to je prirodno izazvalo neke probleme.
Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je zbog toga osnovao vakuf zarad hizmeta. Kroz vakuf je uspostavljen zdrav sistem komunikacije. Dakle, kao što je to potvrdio i sam Gavs-i Sani Abdulbaki el-Husejni, kuddise sirruhu, problemi i pritužbe su se znatno smanjili.
Kada je vakuf osnovan, postao je jedina instanca preko koje su se obavljali hizmeti. Kasnije su unutar vakufa osnovane mnoge fondacije, udruženja i kompanije za institucionalizaciju hizmeta u različitim oblastima. Na taj način se unutar vakufa upostavio zdrav način komunikacije. Unutar i oko vakufa osnovane su mnoge institucije s ciljem hizmeta.
Ovo je jedan od niza tekstova o životu, savjetima i mudrostima Gavs-i sanija k.s. koje objavljujemo u časopisu SEMERKAND i ovaj tekst objavljen u broju 181. U septembarskom broju 177. objavljeni su tekstovi koje u cjelosti možete pročitati na ovimm linkuvima: Gavs-i Sani Šejh Sejjid Abdulbaki el-Husejni kuddise sirruhu i Savjeti Gavs-i Sanija kuddise sirruhu. Ove tekstove smo objavili u cjelosti kako bi što više muslimana okoristile sa ovim divnim savjetima i mudrostima.
Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
