Važnost posjete muršidu i edebi zijareta

Allah Teala u Kur’anu Časnom kaže: ”Allahovi prijatelji su samo mutekije/bogobojazni. Ali većina (kafira i gafila) to ne zna.”

‘‘Za Allahove prijatelje nema straha ni tuge. Za one koji budu vjerovali i Allaha se bojali, za njih su radosne vijesti (i kerameti) i na ovom i na onom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će zaista veliki uspjeh biti.’‘ (Junus, 10/62-64)

Nakon poslanika, a.s., Allahove prijatelje predstavljaju Rabbani alimi, u koje se svakako ubrajaju i kamil muršidi. Oni su Poslanikovi varisi. Prema riječima Imam Gazalija, kako god nema većeg mekama od poslanstva, isto tako i među običnim ljudima najčasniji i najveći mekam je biti varis Poslanikov, a.s. S obzirom da je tako, kamil arifi/oni koji su spoznali Allaha, su najčasniji ljudi na Zemlji, i utoliko je važno i veliko njih upoznati, voljeti, ući u halke njihovog odgoja i okoristiti se od njihovog sohbeta/druženja i stanja.

Poslanikovi varisi su rahmet za ummet. Istovremeno su i sredstvo pomoću kojeg svako može izmjeriti svoju ljubav prema Allahu i Poslaniku, s.a.v.s. Svako svojim ponašanjem prema Allahovim dostovima pokazuje nivo svog imana i takvaluka. Na taj način može da upozna svog nefsa, te da izmjeri svoj edeb i ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s.

Evlije su Allahovi voljeni, odabrani robovi. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Allah Teala kaže: ‘Ko pokaže neprijateljstvo prema mom voljenom robu, Ja ću mu objaviti rat. Moj rob mi se najviše približava farzovima. Potom mi se nastavlja približavati nafilama, sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim postajem uho (dajem mu poseban nur) kojim čuje, oko kojim gleda, ruka kojom hvata i noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, Ja mu to dajem; ako zatraži utočište, Ja ga zaštitim’.” (Kaynaklariyla tesavvuf, dr. Dilaver Selvi)

Ovaj hadis kudsi na najljepši način objašnjava Allahove dostove i ovlasti koje im Allah daje. Iz hadisa možemo razumjeti sljedeće:

Evlije (i muršidi kamili) su pod Allahovom zaštitom. Allah nije zadovoljan da ih se uznemirava.
Ko protiv njih radi susrest će se sa Allahovom srdžbom.
Najvažnija djela nakon imana jesu izvršavanje farzova. Onaj ko ne pazi na Allahove propise i edebe, taj ne može biti evlija.
Nakon farzova rob se Gospodaru približava nafilama, tj nafile uzvisuju njegove stepene i bliskost Allahu.
Allah svojim voljenim robovima daje posebne ovlasti koje ne daje drugim robovima. Oni vide i čuju mudrosti i Allahove manifestacije koje drugi ne vide. Oni mogu ono što drugi ne mogu. Jer oni su pomognuti i ovlašteni posebnim nurom.
Oni kod Allaha imaju posebno mjesto, njihove se dove ne odbijaju, međutim oni od Allaha ne traže ono što je nepotrebno i nema vrijednosti, oni traže samo Allahovo zadovoljstvo i potpuno su predani Allahovoj volji.
Svako ko tvrdi da vjeruje i voli Allaha obavezan je da voli ove njegove robove. Jer onaj ko ne voli ono što voli njegov voljeni taj je neiskren u svojoj ljubavi.

Ko je muršid?

Muršid je vodič na pravom putu. To je Poslanikov varis, koji ljudima pokazuje istinu i hakikat, pokazuje im pravi put, zaokreće njihova srca ka Allahu, uči ih i poziva načinu života koji će im donijeti sreću i na ovom i na onom svijetu. Istovremeno ih odvraća od svih loših postupaka i misli, i čuva ih od skretanja u zabludu.

Najveći muršid

Hak Teala je stvorio ljude i poziva ih da lijepo žive i na ovom i na onom svijetu. Stoga je odabrao neke među njima i učinio ih svojim izaslanicima. Tako je misija iršada/upućivanja ljudi započela sa prvim čovjekom i poslanikom, hz. Ademom, a.s., nastavila se preko drugih poslanika, do Muhammeda, s.a.v.s., a poslije njega se nastavlja preko potpunih alima, njegovih, s.a.v.s., varisa i trajat će do Sudnjeg dana.

Prva i osnovna vazifa/dužnost svih poslanika, a.s., bila je da ljudima pokažu pravi put, da ih obavijeste o tome šta Allah želi te da im budu primjeri i vodiči na tom putu. Najveći od svih muršida bio je Poslanik Muhammed, s.a.v.s. Njega je, kako stoji u Kur’anu, Uzvišeni Allah zadužio najprije da poziva, objasni, posavjetuje i opomene. Uporedo s tim, bio je obavezan da upozori i da donese radosne vijesti, zbog čega je prozvan “Bešir” i “Nezir”. Nakon toga njegova vazifa je bila da očisti ljudska srca i ćudi, kako to u Kur’anu stoji:

“Mi smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti, i Knjizi vas i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči.” (Bekara, 151)

Poslanik, s.a.v.s., je na najljepši način obavio ovu dužnost i odgojio generaciju kojoj će pozavidjeti svi koji budu dolazili poslije njih. Međutim, njegov ummet i nakon njega, s.a.v.s., ima potrebu za tim odgojom. Odgajanje nefsa je prvostepena dužnost svakog muslimana/farz. Stoga se ova vazifa nastavlja preko Poslanikovih varisa, pravih muršida. Oni su zaduženi da odgajaju ljude i da ih očiste.

Tesavuf je put na kojem se čovjek odgaja i čisti srce od duhovnih nečistoća. Ovo čišćenje se u Kur’ani Kerimu naziva “tezkije”. Zapravo je Allah Teala taj koji čisti roba. Kao što Allah u Kur’anu kaže: “Da nije Allahove dobrote i milosti, nikada se niko od vas ne bi očistio. A Allah, onog koga želi potpuno očisti.” (Nur, 24/21) Allah, dž.š., čisti roba, odgaja ga i stvara sebebe u tom pravcu, ali muršid je potreban da pokaže čovjeku na koji način će se to čišćenje realizirati.

Zijaret muršidu

Cilj odlaska u zijaret muršidu jeste traženje Allahovog zadovoljstva, ostavljanje loših djela, traženje lijeka srcu, i ukratko, to je duhovna hidžra.

Voljeti jednog arifa koji je imam na putu takvaluka je od imana, i biva sebebom ulaska u Allahovu zaštitu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

”Ko ode kod onog ko je imam na Allahovom putu, kako bi ga podržao i ukazao mu poštovanje, on je pod Allahovom zaštitom. Allah će mu dati nagradu za svaku neugodnost koju doživi na tom putu.’‘ (Muslim, Tirmizi)

Prva od koristi koje čovjek ostvari prilikom posjete jednom Allahovom dostu jeste nagrada za ljubav i posjetu radi Allaha, dž.š. U vezi sa ovom temom Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

”Želite li da vas obavijestim ko je dženetlija? To je onaj ko radi Allaha sa jednog kraja grada (zemlje) posjećuje svoga brata po vjeri koji je na drugom kraju.’‘ (Taberani; Sujuti)

U kudsi hadisu, Resulullah, s.a.v.s., kaže da je Allah Teala rekao: ”Uistinu Ja volim one koji se vole radi mene, koji se posjećuju i ugošćavaju radi Mene.” (Ahmed; Hakim)

Da nema nikakve druge nagrade osim ove i to bi bilo dosta.

Zijaret muršidu je uslov za liječenje duhovnih bolesti.

Da bi se čovjek riješio grijeha, nužno je da napusti loše društvo i da bude u društvu dobrih Allahovih robova. Ono što u najvećoj mjeri podsjeća čovjekovo srce na Allaha jesu Allahovi dostovi. Allah Teala kaže: ”O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onim koji su iskreni.” (Tevba, 9/119)

Zijaret muršidu je vesila do ilahi muhabeta

Jednog dana rekoše Gavsi Saniju, k.s.: “Već duže vrijeme, dolazimo Vam u zijaret. Kada smo pored Vas naše stanje se popravlja. Kada odemo od vas, to stanje traje još neko vrijeme, a onda gubimo taj hal. Možete li nam reći nešto o tome?”

Gavsi Sani, k.s., je podigao svoju ruku, stisnuo pesnicu i rekao: “Čovjekovo srce je veličine šake. U njemu treba da je muhabetullah.” Zatim je pokazao na svjetlo i dodao: “U ovom trenutku gori svjetlo, prostorija je osvjetljena, kada se svjetlo ugasi ostaje mrak. Nemoguće je da istovremeno bude i svjetlo i mrak. Ako svjetlo gori – osvjetljeno je, ako ne gori – mračno je. I sa srcem je tako. U srcu treba da se nalazi muhabetullah. Ako nije tako, ulazit će druge stvari. A muhabetullah neće ući u srce u kojem su smještene druge stvari. Da bi sufi ostvario ilahi muhabet, uslov je četvero; zijaret muršidu, sohbet, rabita, vird.”

Važnost koju su Sadati pridavali zijaretu

Gavsi Bilvanisi (Sejjid Abdulhakim), k.s., je dva ili tri puta godišnje išao u zijaret svom muršidu koji je živio u Siriji. U to vrijeme nije bilo prevoznih sredstava kao što je to slučaj danas. Gavs, k.s., u tom periodu nije čak imao ni jahalicu. U zijaret bi išao pješice.

Mubarek pripovijeda: ”Kad god bih rekao da idem u zijaret, porodica je plakal jer je u to vrijeme bilo jako opasno prelaziti sirijsku granicu. Osim toga, putovanje do tamo i nazad je trajalo veoma dugo. Međutim, unatoč svemu tome mi nismo izostavljali zijaret, jer smo odlazak u zijaret smatrali spašavanjem imana. Razmišljali smo da ako odustanemo od odlaska, šejtan će nas prevariti i ukrast će nam iman. Prema tome, ovo je borba za iman, i ako je potrebno, na tom putu spremni smo i život dati. I uistinu, onima koji su dolazili sa ciljem posjete muršidu, Allahovom voljom, ništa se nije desilo. Šahi Hazne nam je uvijek govorio: ‘Nemojte samo da se bavite krijumčarenjem robe.’ Oni koji su to radili njih su snalazile sve vrste nevolja. Neki od njih su čak i životom platili.

Kako smo išli pješice, danju smo se skrivali od razbojnika, a noću prelazili put. Naša obuća, napravljena od kozje kože, nije mogla izdržati put. U selo smo stizali krvavih nogu. Satima bismo vadili trnje iz nogu. Jednom smo čak prelazili i preko rijeke. Pošto je bila noć nismo ni shvatili da prelazimo preko najdubljeg dijela rijeke. Malo je falilo da se ne utopimo.

Jednom smo naišli na minsko polje. Kada su počele da se aktiviraju eksplozije, vojnici su otvorili paljbu po nama. Jedva smo spasili živu glavu. Ostali smo ležati sve do sabaha. Kada se razdanilo, nastavili smo put prema selu Hazne, a kad smo stigli muršida smo zatekli kako sjedi pred džamijom. Sjedio je na stolici i čekao. Meni se uvijek obraćao sa ”šejh Abdulhakim”. Pogledao je prema nama i rekao:

”Šejh Abdulhakim, jeste li samo vas dvojica došli?”

”Kurban, krneulo nas je nekoliko…” a zatim sam mu ispričao sve što nam se desilo. Jedno vrijeme je šutio, a potom rekao:

”Inšallah, i oni će doći.” I zaista, tako je i bilo, nakon nekog vremena, svi su došli.

Koliko često treba ići u zijaret muršidu

Gavs, k.s., je rekao: ”Oni koji su blizu, ako mogu, treba da dođu svaki dan. Oni koji su malo dalje, jednom sedmično. Oni koji su dalje jednom u 15-20 dana. A oni koji su još dalje. Jednom mjesečno ili jednom u 2 – 3 mjeseca.”

Sufi treba da dođe najmanje jednom godišnje. Ali oni koji nisu u mogućnosti, koji imaju opravdanje kao što je starost, siromaštvo ili bolest, oni imaju izun da ne dođu. Neće biti na šteti.

Da li će oni koji često idu u zijaret svaki put učiniti velku tobu? Je li edabsuzluk činiti teobu s muršidom svaki put kad se dođe u zijaret? Sadati su na ovo pitanje odgovorili: ”Nije edabsuzluk. Toba se može učiniti svaki dan.” Međutim, to važi samo za tobu koja se čini sa muršidom. Sa vekilom se ne može toba obavljati često. Ko želi da često obnavlja teobu mora da ide u zijaret. Pored toga, ko učini veliki grijeh on treba odmah da obnovi teobu, u suprotnom srce mu crni i ohladit će se od ibadeta. Ukoliko ne učini teobu u opasnosti je da potpuno ostavi ibadet.

Edebi u prisustvu muršida

Svačiji stepen odgoja se vidi iz njegovog edeba.

Edeb je posebno važan prilikom zijareta muršidu, jer je njegovo srce poput duhovne Kabe, koja je mjesto Allahovog nazara.

Biti pod abdestom i odjeven u čisto odijelo

Kada se zijaret čini jednog Allahovog dosta, zbog hurmeta prema onom čime ga je Allah počastio, lijepo je biti pod abdestom. Ako je moguće treba uzeti i gusul. Muršidova ruka se može poljubiti i bez abdesta, međutim ukoliko se za abdest ima vremena, ne uzeti abdest je suprotno edebu. Svako ponašanje koje proizilazi iz nemara i lijenosti muridu nanosi štetu. Shvatati edeb olahko biva sebeb rasijanosti srca, umanjuje korist i prekida fejz. Muhabet zahtijeva edeb, a ne trpi aljkavost.

Velikani ovog puta su mnogo pazili na edeb prilikom zijareta svom muršidu. Ono što ih je ustvari uzdiglo na tako visoke stepene jeste upravo edeb.

Ebu Ali ed-Dakkak, r.a., je rekao: ”Svaki put kada bih išao kod svog muršida, obavezno bih uzeo gusul.”

U prisustvo muršida se ide u čistoj odjeći. Odjeća može biti stara, međutim ne smije da bude prljava i sa neprijatnim mirisima. Ukoliko je to moguće, lijepo je da odjeća bude bijela (muškarci). Treba izbjegavati odjeću koja ima upadne boje i koja je šarena. Odjeća, tijelo i brada treba da budu čisti i uredni. Lijepo je staviti neki blag miris. Treba voditi računa o čistoći usta. Nije ispravno da se vjernici i muršid uznemiravaju sa neprijatnim mirisima hrane, poput luka ili sa mirisom cigara.

Sofi treba da voli jednostavnost. Njegova vanjština kao i unutrašnjost treba da bude čista, jednostavna i uredna.

U suštini, Sadati više žele da unutrašnjost murida bude čista. Nisu zadovoljni da sufi svu pažnju poklanja svom izgledu, a srce da mu bude uprljano mržnjom, zavišču, rijalukom, samoljubljem, ljubavi prema dunjaluku i sl.

Ustati na noge i poljubiti ruku

”Plemeniti ashabi, r.a., su smatrali sunnetom ljubljenje ruke onom ko je po godinama i faziletu iznad njih.” (Bejhaki)

Ustati na noge roditelju, muršidu, pravednom vladaru i dobrim ljudima je mustehab. (Nevevi)

Jedan kamil muršid je dostojan poštovanja prije nego svi navedeni. On je Allahov prijatelj, imam na putu edeba i takvaluka. Duhovni otac koji odgaja murida. Alim koji nas podučava halalu i haramu. Varis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Poštovanje prema velikanima Poslanik je spomenuo sljedećim riječima:

”Ko ne poštuje naše starije, ko ne ukazuje milost našim mladim i ne poznaje hak alima, nije od nas.” (Ahmed)

Hikaja

Jedne prilike Imam Azam dođe kod svoga učitelja Džafer Sadika, r.a., da sluša hadis. Džafer Sadik, r.a., izađe pred njega sa štapom u rukama. Imam Azam, r.a., kad ga ugleda reče:

”Ej evladu Resulullahov, vi niste još u godinama kada bi vam trebao štap.”

”Istina je”, odgovori Džafer Sadik, r.a., ”ali ovo je Poslanikov štap, pa ga nosim zbog bereketa.”

Čuvši ove riječi Ebu Hanifa, r.a., odmah priđe i prigrli štap. Zatim reče: ”Dozvolite mi, molim vas, da ovaj štap poljubim.”

Džafer Sadik, r.a., tada podiže rukav, ruku pruži Imamu Azamu i reče:

”Tako mi Allaha i ti znaš da je ovo koža u kojoj se nalaze ćelije Allahovog Poslanika, zar da to ne poljubiš, a da poljubiš štap.” (Muhammed Besjuni, es-Sejjide Fatimatu’z-Zehra)

Smirenost i skromnost

Jedan od najvažnijih edeba prilikom posjete muršidu su smirenost, tišina i budnost srca. Ko se nađe u medžlisu gdje se nalazi muršid, taj je ušao pod njegov nazar. U tim trenucima treba da prigrli edeb koliko god je to moguće i da se usmjeri nuru i muhabetu koji je u srcu muršida.

O ovim važnim edebima u prisustvu muršida Sejjid Ibrahim Fasih je rekao: ”Uzimanje fejza/Allahovog nura od muršida uslovljeno je čuvanjem edeba u njegovom prisustvu. Ovi edebi se dijele na dva dijela, zahirski i batinski edebi. Zahirski edebi su edebi koje murid čuva svojim organima. Neki od njih su: dok sjedi u prisustvu muršida neće gledati u njegovo lice. Glava će mu biti blago spuštena. Neće sjedati dok ne dobije izun od muršida. Zatim, neće govoriti ili postavljati bilo kakva pitanja, dok mu se to ne dozvoli. Neće se usmjeravati prema drugima, dok je muršid tu. Neće pričati ni s kim osim ako za to postoji realna potreba. Svu svoju pažnju treba da usmjeri samo na muršida.

Najvažniji od batinskih edeba u prisustvu muršida su: murid u prisustvu muršida treba da sačuva srce od ispraznih misli i vesvesa, ako se i pojave neće obraćati pažnju na njih. Ne smije da testira muršida ili da mu se iznutra protivi. To može biti sebeb da izađe iz muršidovog srca. Murid treba da izbjegava sve što može biti uzrokom da izgubi ljubav muršida. Pasti iz srca evlije, koje je mjesto Allahovog nazara, je opasnije nego pasti sa nebesa na zemlju.”

Muršid očekuje da murid od njega želi fejz. Ako se desi da murid zbog svojih nedostataka ne uzme fejz od muršida, ne smije pokvariti lijepo mišljenje o muršidu. Treba da bude svjestan da je nedostatak kod njega samog i da strpljivo čeka. To mu je dovoljno da se okoristi.

Srcem se usmjeriti ka muršidu

Murid sebe treba da vidi kao nekog ko je obolio od smrtne bolesti, te da se njegov lijek nalazi kod muršida. Lijek koji mu je određen od Allaha doći će preko muršida. Stoga murid svu svoju pažnju treba da usmjeri prema muršidu. Onaj ko ne uspjeva srce i dušu usmjeriti na jednu stranu, taj se ne može okoristiti ni od jednog muršida.

Veliki evlija imam Suhraverdi k.s. je rekao: ”Najkorisnije što murid može da učini u prisustvu murida jeste da pokuša da se stopi u nuru dok ga muršid nazar čini. Zatim da otvori srce prema blagodatima i ljepotama kojima je Allah počastio njegovog muršida.”

U razgovoru sa muršidom treba pričati tihim i poniznim glasom birajući lijepe riječi. Treba govoriti kratko i sažeto. Ne oslovljavati ga ličnim imenom nego sa nekim od nadimaka po kojim je poznat, kao npr. Sejda, Gavs itd.

Muršida treba posjećivati u vrijeme koje je određeno za zijaret. Uznemiravati ga izvan tog vremena nije ispravno.

Ne očekivati keremet od muršida

Ponekad muridi očekuju keramet od muršida i preko toga zaključuju da li je on ili ne potpuni evlija. Ovo je vrlo pogrešno i ukazuje na kratku pamet. Naravno da kerameti postoje kod evlija, međutim mjeriti nekog na osnovu kerameta je veoma pogrešno. Osim toga ne postoji veći keramet od sposobnosti da srce murida odvoji od dunjaluka i zaokrene Allahu, te da ga navede da loše osobine promijeni u dobre.

Ne očekivati od muršida gostoprimstvo i pažnju

Jedno od očekivanja onih koji idu u zijaret muršidu jeste posebna pažnja i naklonost muršida, razgovor s njim i sati pod njegovim nazarom. Ta želja možda i nije loša, međutim stvari nisu onakve kako ih murid zamišlja. Svaka pažnja nije pokazatelj dobra. Prava istinska pažnja muršida je nešto što je veoma teško zadobiti i čiji je hak jako teško ispoštovati.

Veliki evlija Sejjid Ibrahim Fasih Nakšibendi, k.s., je u vezi sa ovom temom rekao:

”Neka murida ne zavara muršidova pažnja i lijepe riječi. Čak šta više murid treba da želi da ovakvo stanje što prije završi. Ukoliko se muršid prema muridu odnosi sa poštovanjem, to je znak da je murid na pragu propasti. Muršid se ovako ponaša zbog toga što zna da taj murid nije iskren. Suprotno tome, ako se muršid prema muridu ponaša oštro i učini nešto što će uniziti muridovog nefsa, to je ustvari rahmet za murida. Jer to je siguran znak da ga je muršid uzeo u ozbiljan odgoj, te da se blisko bavi sa njegovim stanjem.”

Sejjid Abdulhakim k.s. u jednom svom sohbetu prenosi sljedeće:

”Kad bismo bili kod Šahi Hazne (njegovog muršida), on nama nikad nije ukazivao nikakvu pažnju. Dešavalo je se da u njegovoj blizini budem i po nekoliko mjeseci, a za to vrijeme progovorio bi sa mnom tek nekoliko riječi. Ja sam zbog toga bio često tužan. Jedne prilike kada sam bio u tom teškom halu, Šah Hazne je u sohbetu rekao sljedeće: ‘Ko se veže za muršidovu vanjštinu (ponašanje), njegov udio u manevijatu je veoma mali. Kada muridov teslimijet bude potpun i kada murid postane sposoban da uzima fejz i himmet od muršida, tada mu muršid prestaje ukazivati bilo kakvu pažnju u zahiru.” (Sejjid Abdulhakim el Husejni Hajati)

Murid treba da zna sljedeće: ”Onako kako se muršid postavi prema njemu, to je za njega lijek. Muršid je duhovni doktor murida i on najbolje zna šta je potrebno za njegovo liječenje. Kako god da se muršid ponaša prema muridu, murid mora znati da je to ono što je najbolje za njegovog nefsa. A očekivati od muršida pažnju i ukazivanje ljubavi je jedan od najvećih edebsuzluka na ovom putu.”

Dr. Ahmet Cagil pripovijeda:

Jedne prilike ugledah jednog čovjeka kako stoji ispred Gavsove kuće u Menzilu. Priđoh mu i upitah ga:

Odakle si?
Iz Jozgata
Zbog čega si došao?
Ne pitaj. Imam jednog sina. Dao sam ga u medresu da bi bio što bolji musliman. Međutim, on je završio medresu, a ni namaz ne klanja. Molio sam ga, preklinjao… Sine dragi, jel moguće da čovjek završi medresu i ne klanja? Poslao sam te tamo da naučiš vjeru, a ti ni namaz ne klanjaš… Pričao sam i savjetovao, ali uzalud. Nakon nekog vremena, ugledah ga kako klanja. Začudio sam se. Upitah ga:
Jesi li to počeo klanjati?
Babo, ja sam išao u Adijaman.
Šta ima u Adijamanu? upitah ga
Tamo ima jedan hodža, zijaret sam ga učinio.
Kakav hodža? Šta ti je učinio? U medresi tolike hodže, nijedan ti nije ništa mogao, nije te valjda taj naveo da klanjaš? upitah začuđeno.
Hodža u Adijamanu mi ništa nije učinio, samo mi je pružio ruku i zajedno smo tobu učinili. Poslije toga sam poželio da klanjam.
Allah Allah, čudio sam se, daj da i ja vidim tog hodžu. Kakav je to hodža? I tako sam pokupio cijelu porodicu i doveo ih ovamo. Elhamdulillah svi smo tobu učinili i sad se vraćamo kući, odgovori čovjek.

Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.

Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt

Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom.
Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida?

Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli.

Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema.

Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil

Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida

Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:

Više o tome šta je tesavvuf i ostalim tesavvufskim temama možete pročitati i u knjizi Duhovni odgoj u Islamu gdje možete online pročitati većinu tekstova.