Ahiret je život, odnosno svijet koji će otpočeti Sudnjim danom i trajat će vječno. On je stvoren Allahovim kudretom i moći.
Nastupanje Sudnjeg dana, puhanje u sur, oživljavanje mrtvih, uručivanje knjige djela, uspostavljanje mizan terzije, polaganje računa pred Allahom, šefaat, sirat, džennet i džehennem su hak – istina. Sve ove stvari su vezane za Sudnji dan. Prije ahiretskog života, tu su i predznaci Sudnjega dana, život u kaburu, kao i pitanja Munkira i Nekira.
Ahiretski život je realnost o kojoj su govorile sve Knjige i svi poslanici. Uzvišeni Gospodar upozorava svoje robove govoreći:
“O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao. “ (Nisa, 136)
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?” (Mu’minun, 115)
Onaj koji nas je prvi put stvorio ponovo će nas proživjeti nakon smrti. Vjerovanje u ahiret se ne oslanja na pamet, idžtihad ili na iskustvo, nego na ispravne vijesti. To su stvari naučene/saznate putem slušanja. Izvor vijesti je Kur’an i Resulullah, s.a.v.s.
Da bismo se pripremili za ahiret moramo čitati Kur’an i hadise. U njima je ahiret ovako definisan:
– Sudnji dan je dan kada će svi mrtvi biti proživljeni.
– To je dan kada će ljudi izaći iz svojih kaburova i stati pred svoga Gospodara.
– Dan kada će biti uspostavljena mizan terezija koja će vagati djela i dan kada će Gospodar svoditi račune sa ljudima.
– Dan kada će ljudi dobiti ono što su zaslužili zbog svojih djela na dunjaluku.
– Dan kada će biti razdvojeni dobri i loši, dobri će u džennet, a nevjernici i licemjeri u džehennem.
– Dan kada počinje pravi život.
Ahiret je naziv za život koji počinje smrću i koji nema kraja. Vjerovanje u ahiret je farz-i ajn. Potpuno vjerovanje u Allaha se ne može realizovati bez vjerovanja u ahiret. Onaj ko ne prihvata gore nabrojane činjenice ne može biti vjernik i ne smatra se muslimanom.
Ahiret je život koji razum ne može pojmiti
Kazati: „Moj razum ne može pojmiti oživljenje nakon smrti, ne znači da se to neće desiti ili da neće biti bačeni u džehennem oni koji ga budu negirali. I mumin i kafir će umrijeti i svi će biti ponovo oživljeni, izaći će pred Allaha i polagati račun. Shodno djelima, svi će biti nagrađeni ili kažnjeni.
Obratimo pažnju na riječi „ponovno oživljenje“. Mi smo stvoreni iz ničega, te dovedeni u novi život. Mi tu nismo imali nikakve volje niti utjecaja. Onaj koji nam je dao život, to će učiniti i drugi put. Mi tu ne možemo ništa učiniti! Vlast, snaga i moć je samo kod Njega, Njegovi su i život i smrt.
Lahak odgovor na teško pitanje
Kada je hz. Resulullah, a.s., Mekkelijama govorio o smrti i ponovnom oživljavanju, jedan od nevjernika po imenu Ubej b. Halef je donio truhle kosti, zatim ih smrvio, puhnuo u njih i rekao Muhammedu, a.s.: “O Muhammede, zar smatraš da će Allah ovo proživjeti?” Pa je Allah, dž.š., objavio ove ajete: “Reci: ‘Oživjet će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio; Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete. Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući’.“ (Jasin, 79-81)
Racionalni dokazi o oživljenju nakon smrti
Kao što znamo, sva stvorenja su osuđena na smrt. Koliko god dugo da žive i obitavaju, na kraju će umrijeti. To se naziva „mevt“.
Kada čovjek umre, njegov ruh se uzvisuje na mjesto koje mu dolikuje. To je „kijamet-i sugra“, odnosno mali kijamet. Doći će dan kada će se ruhovi ponovo vratiti u tijela i oživjeti. To je proživljenje. Nakon toga, svi će biti okupljeni na mjestu koje se zove „mahšer“. Svi će biti kažnjeni, odnosno nagrađeni prema svojim djelima. To je „kijamet-i kubra“, odnosno veliki kijamet. Mi kao muslimani u to vjerujemo. U jednom hadis-i šerifu se kaže:
“Svakog sina Ademovog će pojesti zemlja osim njegovog „adžbuzzeneba“ (najdonje kičmene kosti), od njega je stvoren i od njega će biti formiran.”
U ajet-i kerimu se kaže: “Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.” (Kaf, 15)
Samo Allah je kadar i svemoćan da ponovo stvori, bez ikakve sumnje. Tu činjenicu nam saopćava i u ajetu: “Reci: ‘Oživjet će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio’.” (Jasin, 79)
Dakle, kada Allahovim emrom melek Israfil drugi put puhne u sur, Allah će ponovo oživjeti sve ljude.
Suština smrti
Postoje mnoge pogrešne predstave i mišljenja o smrti. Neki kažu smrt je put u ništa, jednostavno nestajanje, nema ponovnog proživljenja. Nema nagrade i kazne. Ovakvo mišljenje imaju samo oni koju su skrenuli i zalutali. Kako znamo iz ajeta i hadisa, smrt je samo promjena stanja. Prelazak iz jedne kuće u drugu.
Hašr
Terminološki, hašr znači skupljanje na mjesto zvano mahšer nakon ponovnog proživljenja, kako bi polagali račun za sve ono što smo radili na dunjaluku.
Onima koji negiraju proživljenje, koji ne vjeruju da će truhle kosti biti oživljene ili da će polagati račun, Allah Uzvišeni odgovara: “I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govorit će – “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” (Kehf, 49)
Džennetlijama će knjiga djela biti data s desna (ashab-u jemin), a džehennemlijama s lijeva (ashab-i šimal).
Polaganje računa, mizan
Prilikom polaganja računa nikome neće biti učinjena nepravda. Ko god bude uradio koliko trud dobra, vidjet će ga. Također će vidjeti i zlo koje je uradio, pa makar ono bilo poput truna.
“Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.” (Nisa, 40)
“Tog Dana ljudi će se odvojeno pojaviti kako bi im se se pokazala djela njihova;
onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga,
a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.“ (Zilzal, 6-8)
Mizan je mjerilo, vaga, terezija uspostavljena na božanskoj pravdi, koja će vagati djela svih ljudi pojedinačno. Bit će spašen onaj u koga prevagnu dobra djela, a nesretan onaj kome prevagnu loša djela. Oni sa imanom, koji odu u džehennem zbog svojih djela, nakon kazne bit će izvađeni i smješteni u džennet. Uzvišeni kaže: „Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.” (Enbija, 47)
