Allah Uzivšeni kaže: “Muhammed je Allahov Poslanik, njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: Oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (El-Feth, 29)
Najjednostavnija definicija ko je ashab bi bila da je ashab svaki musliman koji je sreo Poslanika, a.s., i umro kao musliman. Ovdje ćemo radi pouke navesti riječi jednog od ashaba Abdullaha ibn Mesuda koji je rekao: “Ko se hoće ugledati na nekoga, neka se ugleda na one koji su umrli, jer za živog nije sigurno da neće izazvati smutnju.”
Govoriti o ashabima znači pričati o ljudima za koje je Allah, dž.š., rekao da je zadovoljan njima, o onima koji su obradovani džennetom još na ovom svijetu, a što ih opet nije odvelo u pasivnost i nerad. Sama činjenica da je mali broj njih ukopan u Medini jasno nam kazuje s kakvom energijom su nastupali drugovi Allahovog Poslanika, a.s., s kakvim junaštvom, samilošću, neovisnošću od dunjaluka, s ljubavlju prema ahiretu, istinskom bratstvu i tako dalje.
U vrijeme kada je Muhammed, a.s., preselio po nekim predanjima njih je bilo oko stotinu dvadeset četiri hiljade. Cilj kazivanja o ashabima je želja da svaki od nas uporedi svoj život s njihovim, otkrivajući na taj način koliko smo mi danas spremni žrtvovati za islam u odnosu na njih, kao i razloge stagnacije muslimana u svijetu danas.
Zasluge i stepeni ashaba
Prema učenju Ehli-sunneta, među najodabranijim ashabima su četverica prvih halifa – Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, r.a., zatim deseterica kojima je još za života Allah preko Svog Poslanika, a.s., obećao džennet. Oni su: četverica spomenutih halifa, zatim Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avvam, Sa‘d ibn Ebi Vekas, Se’id ibn Zejd, Ebu Ubejde Amir ibn el-Džerrah i Abdurrahman ibn Avf. Poslije njih dolaze učesnici Bitke na Bedru, a zatim Fatima ez-Zehra, kćerka Muhammeda, a.s., njeni sinovi Hasan i Husejn, Sabit ibn Kajs, Bilal ibn Rebbah te potom oni koji su na Hudejbiji Božijem Poslaniku, a.s., dali zakletvu na vjernost, a bilo ih je hiljadu i četiri stotine.
Naš odnos prema ashabima
Da zaista Allah, dž.š., voli, a i Njegov Poslanik, a.s., ashabe potvrđuje nam sljedeći kur’anski ajet: “Allah će sigurno dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati.” (El-Maide, 54)
Kada su se ashabi pojavili u Siriji, tamošnji kršćani su ih – preko ovog i opisa prethodnog ajeta iz sure el-Feth, kako su opisani u Tevratu i Indžilu – prepoznali, svjedočeći da su oni bolji i od havarijjuna, sljedbenika Isa, a.s., jer su noći provodili u ibadetu, a dane u džihadu. Kazujući o svojim ashabima, Muhammed, a.s., je rekao: “Zaklinjem vas Allahom, pazite na moje drugove! Nemojte ih uzimat za metu napada poslije mene, jer onaj koji ih voli, voli ih zato što voli mene; a onaj koji ih mrzi, mrzi ih zato što mrzi mene; ko njih uznemirava, uznemirava i mene; a ko uznemirava mene, uznemi rava i Allaha; a onoga koji uznemirava Allaha, Allah samo što nije uzeo.”
Kazivanja o vrijednostima ashaba
O Allahovom zadovoljstvu ashabima kazuje nam i sljedeći ajet: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (Et-Tevbe, 100) Govoreći o stepenima ashaba, Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Ne vrijeđajte moje drugove, jer kad bi neko od vas potrošio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi zaslužio koliko je neko od njih zaslužio. Ne bi zaslužio ni pola koliko je on zaslužio.”
U ovom kratkom izlaganju iznijet ćemo samo neka kazivanja o veličini drugova Muhammeda, a.s., jer o svakom od njih napisana su mnogobrojna djela. Dok je Allahov Poslanik, a.s., s Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom stajao na brdu Uhud, brdo se zatreslo, pa mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uhude, smiri se! Na tebi stoji Vjerovjesnik, vjerni prijatelj (Siddik) i dvojica šehida.” Za ensarije Muhammed, a.s., je rekao: “Kada bi se ensarije uputile kroz neku dolinu ili planinu, i ja bih krenuo dolinom kuda su se uputile ensarije. Da nije Hidžre, i ja bih bio jedan od ensarja. Ensarije može voljeti samo vjernik, a mrziti samo licemjer. Ko njih voli, voli ga Allah; a ko njih mrzi, i njega mrzi Allah.”
Za jednog od ashaba Useida ibn Hudajra se prenosi da bi, kada bi s nekim od drugova Allahova Poslanika, a.s., po mrkloj noći izašao iz Poslanikove kuće, ispred njih išlo je svjetlo i osvjetljavalo im put, a kada bi se rastali, s njima bi se razdvojilo i svjetlo.
Imajući u vidu sve gore navedeno o drugovima Muhammeda, a.s., najboljoj generaciji koja je hodila ovim dunjalukom, navest ćemo i hadis Muhammeda, a.s., u kojem on kaže: “Od vas su najbolji oni iz moje generacije, zatim oni koji će doći iza njih, a zatim oni koji će doći iza ovih.”
Poslanikova, a.s., škola
Svi oni koji su prošli školu Poslanika, a.s., prešli su iz jedne bitnosti, stanja duhovnog mrtvila (gaflet), u drugu bitnost, stanje duhovnog otrežnjenja. Prije prihvatanja islama bili su to najčešće okorjeli beduini za koje je bilo normalno zakopati svoje živo žensko dijete, skidajući tako “društvenu sramotu” sa svog imena. To su bila kamena srca, otvrdla od grijeha. S islamom su ta ashabska srca tako smekšala da bi se i na sami spomen imena Allah njihove oči orosile suzama. Bio je to bereket škole Poslanika, a.s., a radi njihove iskrenosti Allah uzvišeni im je podario vodstvo svijeta.
Molimo Ga da i nas pridruži ovoj najčasnijoj skupini svojih robova na Danu susreta! Amin!
