Uzvišeni Allah u Kur’an-i Kerimu kaže:
وَمَنْ يُشَاقِقْ الرَّسُولَ مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُ الْهُدَى وَيَتَّبِعْ غَيْرَ سَبِيلِ الْمُؤْمِنِينَ نُوَلِّهِ مَا تَوَلَّى وَنُصْلِهِ جَهَنَّمَ وَسَاءَتْ مَصِيرًا
”Onog kome je jasno pokazan pravi put, a on se nakon toga odvoji od puta Poslanika i vjernika, i slijedi nekoga drugog, Mi ćemo pustiti da ide tim putem i bacit ćemo ga u džehennem!” (Nisa, 115)
U drugom ajetu Allah Teala kaže:
وَأَنَّ هَذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ وَلَا تَتَّبِعُوا السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَنْ سَبِيلِهِ ذَلِكُمْ وَصَّاكُمْ بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
”Slijedi Pravi put (siratu’l-mustekim). A nemoj slijediti ništa drugo da te ne odvoji od Pravog puta. Allah vam to govori kako bi se sačuvali.” (Enam, 153)
Kao što se vidi, Uzvišeni Allah Svoj put naziva ”sirat i sebil” spominjući ga u jednini, a puteve suprotne Njegovom spominje u množini sa riječju ”es-sebul”.
Ibn Mesud, r.a., kaže:
”Poslanik, s.a.v.s., je nacrtao jednu crtu ispred nas i rekao: ‘Ovo je Allahov put.’
Zatim je sa lijeve i desne strane te crte povukao još nekoliko crta i rekao:
‘Ovo su krivi putevi. Na svakom od njih stoji šejtan i poziva njima.’
Potom je proučio ajet:
‘Slijedi Pravi put (siratu’l-mustekim). A nemoj slijediti ništa drugo da te ne odvoji od Pravog puta. Allah vam to govori kako bi se sačuvali’.” (Musned, 1., 435. i 465. ajet)
Iz ovoga razumijemo da rob od svoga Gospodara treba više od svega tražiti da ga uputi na Pravi put. Zbog toga Gospodar naređuje da se na svakom rekatu u namazu uči sura Fatiha. Ulema kaže da je to učenje Fatihe u namazu prema jednima farz, a prema drugima vadžib. Rob je muhtadž u ovoj dovi koja sadrži čovjekovu najvredniju, najuzvišeniju i najčasniju potrebu. Uzvišeni Allah nam naređuje da činimo dovu: ”Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si blagodati svoje darovao, a ne na put onih koji su srdžbu Tvoju zaslužili.” (Fatiha , 6/7. ajet)
U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže:
”Moj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri skupine, svi osim jedne će biti u džehennemu.”
Prisutni u čudu upitaše: ”Ko je ta spašena skupina, o Allahov Poslaniče?”
”Oni koji su na mom putu i putu mojih ashaba’‘, odgovori Poslanik, s.a.v.s. (Tirmizi, Iman)
Ova spašena grupa se naziva frka-i nadžije, što znači spašena skupina. Drugi naziv za ovu skupinu jeste ”ehl-i sunnet ve’l-džemat”. Poslanik, s.a.v.s., nam govori da je spas u slijeđenju spašene skupine – u vjerovanju, ibadetu, ahlaku i načinu života, i življenju islama u džematu. (Ebu Davud, Sunnet)
Vjerovanje ehli sunneta je temelj i uslov za robovanje Allahu i prijateljstvo s Njim. Takav iman je ključ dženneta. Ehli sunnet znači oni koji vjeruju onako kako tome podučava Kur’an i sunnet. Sva mudrost je biti i ostati u ovoj skupini, jer iman i spoznaja Allaha mogući su jedino na taj način.
Hikaja
Ebu’l Hasan Salah jedne noći u snu ugleda Poslanika. Sa njegove desne strane sjedila su četverica halifa, r.a., a sa lijeve Ahmed Džami, k.s.
Poslanik, s.a.v.s., je razgovarao sa ashabima, a kada je razgovor bio završen, Ebu’l Hasan priđe Poslaniku, s.a.v.s., i upita:
”O Allahov Poslaniče, koga danas treba slijediti?” Poslanik, s.a.v.s., pokazujući rukom na Ahmed Džamija reče: ”Ehl-i sunnet vel-džemat, ehl-i sunnet vel-džemat, ehl-i sunnet vel-džemat.”
Onaj ko se iskreno veže i slijedi jednog potpunog muršidi kamila koji u potpunosti slijedi Kur’an i sunnet, on je na putu ehl-i sunnet vel džemat skupine.
Hakikat/suština imana se ne može spoznati razumom i nefsom nego slijeđenjem Kur’ana i sunneta. Da bi se slijedio sunnet potrebno je upoznati i slijediti ashabe, jer su oni spona između nas i sunneta.
Skupinu ehl-i sunnet vel-džemat sačinjavaju selefije, maturidijje i ešarije.
Pored navedenih pojavili su se i mnogi drugi pravci u vjerovanju, a među njima su najpoznatiji haridžije, šije, mutezile, murdžije, džebrijje i mušebbihe, i oni imaju još toliko podskupina. Spomenute grupe se ne ubrajaju u skupinu ehl-i sunnet vel-džemat, jer imaju mnogo pogrešnih i iskrivljenih stavova. Međutim, bez obzira na to za njih se ne može reći da su kafiri nego se kaže da su ehli bidat.
Fudajl bin Ijad, r.a., je rekao: ”Kad god bih vidio nekoga iz skupine ehl-i sunnet vel-džemat, kao da sam vidio nekoga od ashaba. A kad god bih vidio nekoga od ehli bidat, kao da sam vidio nekoga od munafika.”
Hasan bin Ali Berbehari, k.s., o širenju bidata kaže:
”Svaki bidat koji je prisutan, počeo je sa nečim malim. Sa nečim što liči na istinu, na nešto ispravno. Ko se povede za tim ulazi u zabludu. Zatim situacija dobija šire razmjere i više se iz toga ne može izbaviti. Tako ulazi na krivi put, a sve to može dovesti i do izlaska iz vjere. Ono što ljudi oko tebe govore dobro razmotri, ne žuri, ne prihvataj ono što nije preneseno od alima i što se nije od njih čulo.“
Prenosi se od El-Ibrad b. Sarije:
”Resullullah, s.a.v.s., nam je dao veoma uticajan savjet od kojeg su oči zaplakale, a srca zatreperila.
Jedan od nas mu reče: ‘Ovaj savjet liči na savjet nekog ko se oprašta od jedne skupine, pa šta nam naređuješ?’
Ovako je odgovorio: ‘Ja vam naređujem da slušate i da se pokoravate. Iza mene će se pojaviti mnoga razilaženja a vi se ne odvajajte od mog sunneta i sunneta hulefai rašiduna , koji su također na hidajetu i upučeni na Pravom putu. Toga se čvrsto držite kao što se stisne zubima. Ne povodite se za onim što će se kasnije pojaviti ( bidatima), jer svaki bidat je zabluda’.“ (Tirmizi)
Pod modernim imenima danas postoje mnoge grupe koje ljudstvu obećavaju sreću, a zasnovane su na pogrešnim idejama i filozofijama. To su krivi putevi koje šejtan prikazuje lijepim, a nefs sve to prihvata kao takvo. Svaki put na čijem čelu ne stoji Poslanik Muhammed, s.a.v.s., ne vodi Allahu, neće dovesti u džennet ni vječnoj sreći.
Hvaleći slijeđenje verovanja Ehli sunneta Ubejdullah Ahrar, k.s., kaže:
„Kada bi mi bili dati svi hallovi, ako oni ne čine da se u naše srce smjesti vjerovanje Ehli sunneta vel džemata, svoje stanje bi smatrao propašću, a budućnost crnom. Isto tako, kad bi mi bile date sve nedaće i ružne stvari, ali ako bi putem njih u moje srce bilo smješteno vjerovanje Ehli sunneta, nimalo mi nebi bilo žao.“
Hikaja
Hz. Mevlana je svim svojim stanjima ljude pozivao pravom putu. Putem vaza i nasihata je davao lijek bolesnim srcima.
Jedne prilike je rekao svojim učenicima: ”Oni koji nas vole neka idu putem Ehli sunneta kojim je išao naš voljeni Pejgamber i neka to oživljavaju! Neka se trude da putem dobrih djela, ibadeta i halal opskrbe kojom će hraniti svoju djecu uđu u skupinu robova kojom je Allah zadovoljan. Neka stalno traže halal. Neka halal jedu, piju i od halala se oblače. Neka ono što govorimo, ono što slušamo i mislimo uvijek bude o halalu. Sve što radimo, vanjštinom i halom, neka je u skladu sa onim kako je radio naš Pejgamber, s.a.v.s. Neka svako ima jedno zanimanje i neka dobro upozna svoju vjeru. Ovo posebno tražim od svojih učenika.
Mi se trudimo da onima koji su na našem putu budemo od pomoći na Sudnjem danu, te da oni tamo dođu svijetla lica. Međutim, oni koji ne paze na edeb i koji su u suprotnosti sa putem Ehli sunneta, neće nas vidjeti na Kijametskom danu.“
Temeljne odlike i vjerovanja Ehli sunneta ukratko možemo navesti ovako:
Izvor vjere je Objava, a izvor Objave je Gospodar svjetova. Uloga razuma nije da izmisli novu vjeru nego da ispravno razumije vjeru koju je Allah poslao, i da razumije pravilno Njegovog Pejgambera.
Ehli sunnet ne prihvata nijedno vjerovanje ni ibadet koji se ne naslanja na Kur’an i sunnet. Sva vjerovanja, ideje i filozofije koje nemaju potvrdu u Kur’anu i sunnetu su batil (neispravna).
Kur’an-i Kerim je Allahova riječ i pod Njegovom je zaštitom. Sunnet, koji je objašnjenjem Allahove riječi, je također pod ovom zaštitom. Slijediti Poslanika u vjeri je farz.
Reći: ‘Meni je dovoljan Kur’an i moj razum, Poslanikova dužnost je samo da dostavi objavu, i njegova vazifa je završena sa njegovom smrću, nismo obavezni da slijedimo sunnet’ je kufr stoga što je ovako razumijevanje potpuno suprotno kur’anskim ajetima.
Naravno da je potrebno korisiti razum kako bi se razumijeli Kur’an i sunnet. Ponekad je potrebno tumačenje ajeta i hadisa, što se zove tevil. Tumačenje od strane učenjaka, u skladu sa usulom i edebom, nije grijeh nego je nešto što je potrebno u određenim situacijama.
Plemeniti ashabi za nas predstavljaju dokaz i izvor. Ono što su oni rekli ili učinili po pitanju vjerskih stvari za nas je obavezujuće, međutim kod pitanja o kojima su imali različite stavove može se izabrati jedno mišljenje.
Po pitanju vjerskih stvari svi ashabi su iskreni, pravedni i časni. Sve ih volimo, poštujemo i prihvatamo da među njima postoji razlika u vrijednosti i deredži.
Voljeti ashabe znači voljeti Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah ih je odabrao među ljudima, učinio Poslanikovim pomagačima i prijateljima, i preko njih raširio vjeru. Nema sumnje da je voljeti njih dio imana. U poznatom akaidskom djelu ”Akidetu’t-Tahavi” ljubav prema ashabima u vjerovanju Ehli sunneta se ovako objašnjava:
”Mi volimo Poslanika, s.a.v.s. i njegove ashabe, međutim u tome ne pretjerujemo. Nijednog od ashaba ne odvajamo od ostalih i sve ih po dobru spominjemo. Ne volimo nikoga ko njih ne voli i takve ne pominjemo po dobru. Voljeti ashabe je vjera/din, iman i ihsan, a mržnja prema nekom od njih je kufr, munafikluk i obijest.”
Da li je moguće oglušiti se na ove riječi Poslanika, s.a.v.s.: ”Onaj ko voli moje ashabe, voli ih zato što mene voli. Onaj ko njih ne voli, ne voli ih zato što mene ne voli. Onaj ko njih uznemirava, uznemirio je i mene. Onaj ko mene uznemirava izaziva Allahovu srdžbu. Ko izazove Allahovu srdžbu njegova propast je blizu.” (Tirmizi, Ahmed, Ibnu Hibban)
H. Šibli, k.s., je rekao :“Onaj ko ne poštuje ashabe ne može biti da vjeruje u Muhammeda, a.s.“
Jedna poslovica kaže: “Onaj ko je neprijatelj grani, neprijatelj je i korijenu.“
Veliki alim Abdullah b. Mubarek, r.a., je rekao: “Spasio se onaj u koga budu ova dva svojstva: ispravnost riječi i srca i ljubav prema ashabima.“
Allah teala nas je upoznao da je zadovoljan sa svim ashabima i da ih sviju voli. Rekao je: “Allah je sa svima njima zadovoljan i on su sa njm zadovoljni.“ (Bejjine, 8) To da je Allah sa njima zadovoljn neće se promijeniti. Smatrati bilo kog ashaba lošim i sa mahanom znači nevjerovanje u ovaj ajet.
Hz. Pejgamber nas je obavijestio da niko od ashaba nije kafir, da će svi i ći u džennet i zabranio nam je da o njima loše govorimo. Niko od njih nije murted ni munafik. To što su neki munafici kasnije otkrili svoje nevjerovanje ne znači da su ashabi poslije postali otpadnici. Poznato je da je između ashaba bilo munafika koji su sa njima živjeli. U prvo vrijeme islama to se nije pokazalo, ali Pejgamber, s.a.v.s., je u posljednjim godinama odvojio munafike od mumina. Veoma brzo iza Poslanikove smrti niko od ovih munafika nije ostao u životu.
Uzvišeni Allah kaže:
”Allah neće ostaviti vjernike u tom stanju; na kraju će odvojiti vjernike od munafika.” (Ali Imran, 179)
Ashabe trebamo voljeti zato što su oni Poslanikovi prijatelji. Čast koju su oni imali je uistinu velika. Poslanik, s.a.v.s., ih je sve odgojio svojim mubarek nazarom i pomogao ih duhovnom podrškom.
Oni su ti za koje je Poslanik rekao: ”Muslimana koji vidi mene ili vidi one koji su mene vidjeli, neće dotaći vatra.” (Tirmizi, Menakib)
Može li išta bolje od ovoga objasniti šta znači ashab i šta znači slijediti ashabe. Da li je neko ovu mertebu postigao gledanjem u Poslanika, s.a.v.s., kao musliman ili tako što se našao pod njegovim nazarom. Kakav je to nazar/pogled da vatra ne prži onog koga je on pogledao. I ne samo to nego vatra neće dotaći ni onog ko je vidio one koji su bili pod tim nazarom. Iz tog razloga nijedan evlija ne može dostići stepen ashaba, jer su oni bili u sohbetu/društvu sa najboljim od svih stvorenja. Vejsil Karani, r.a., unatoč tome što je bio toliko veliki evlija, nije se približio deredži ni najnižem od ashaba.
Kad je Abdullah b. Mubarek bio pitan ko je sa stanovišta deredže veći, hz. Muavija, r.a., ili Omer b. Abdulaziz, r.a., je rekao: “Prašina iz nosa Muavijinog konja, zato što je bio sa Rasulullahom, s.a.v.s., višestruko je bolja od Omera b. Abdulaziza.“
Ljubav prema Ehli bejtu i ashabima pripada samo Ehli sunnetu. Nikom drugom ovo nije bilo nasib. Haridžiluk je lišen ljubavi prema Ehli bejtu. Rafidije su oni koj se dižu protiv ashaba. Osobina vjerovanja Ehli sunneta je da se vole svi ashabi i svi iz Ehli bejta.
Najviši od ashaba je hz. Ebu Bekr, r.a., zatim redom hz. Omer, hz. Osman i hz. Ali, r.a. i pravo na hilafet ide ovim redom. Nijedan od njih nije postao halifa čineće nepravdu drugima.
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.
Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
