ŠTA JE FETH?
Feth je osvajanje gradova i zemalja sa ciljem širenja Allahove vjere i dostavljanja ljudima Allahove riječi. U arapskom jeziku riječ ”feth” znači ”otvaranje, pokazivanje puta, donošenje presude, pobjeda”. U teološkoj terminologiji, feth znači muslimansko osvajanje nemuslimanskih gradova sa određenim ciljem i u okviru određenih pravila.
Feth ni u kom slučaju nije okupacija niti invazija nego osvajanje isključivo zbog širenja Allahove vjere, uz uslov da se ne napada niko ko ne pruža otpor i da se ne uništava bilo šta od prirode.
Cilj fetha je osvajanje srca, odnosno, otklanjanje prepreka na tom putu i obezbjeđivanje terena na kojem će Allahova riječ biti predočena ljudskim srcima i umovima.
MEKKA – CENTAR TEVHIDA
Mekka je, naizgled, dio zemaljske kugle, ali u hakikatu je ona srce kosmosa. U prsima Mekke se nalazi Bejtullah koji je simbol vahdanijeta i kibla muslimana. Uzvišeni Allah je učinio da okretanje Kabi znači okretanje Allahu.
Mekka Mukerema je grad u kojem se rodio Poslanik – milost svim svjetovima. U njoj je proveo svoje djetinjstvo i svoju mladost. To je grad u kojem je spuštena i prva i posljednja Božja objava. Još od hz. Adema ona je centar tevhida, mjesto u kojem je smještena kibla svih muslimana.
”DA ME NISU IZ TEBE ISTJERALI, NE BIH TE NIKAD NAPUSTIO…”
Kada je Allahovom Poslaniku objavljeno poslanstvo, prvo je pozvao Mekkelije u vjeru. Međutim, oni to nisu prihvatili, nego su mučili sve one koji su primili islam. U tome su otišli toliko daleko da su pokušali da ubiju i samog Poslanika, s.a.v.s.
Najzad, kada vjernicima više nije ostalo ni snage ni sabura, dozvoljeno im je da učine hidžru. Napuštajući Mekku, Poslanik, s.a.v.s., je sa suzama u očima rekao:
”Ej gradu moj, da me nisu istjerali iz tebe, vallahi te nikada ne bi napustio!”
Mekkelije nisu posustajale ni nakon hidžre. Činili su sve da unište muslimane i Poslanika, s.a.v.s. Međutim, na Bedru bivaju poniženi, a na Uhudu ostaju uskraćeni od postizanja cilja. Dolaze u Medinu i doživljavaju poraz na Hendeku i konačno potpisuju sporazum na Hudejbiji. Svi ovi događaji bili su priprema za osvajanje Mekke. Međutim, ono što se desilo na Hudejbiji posebno je važno i interesantno. Gledajući sa zahirskog aspekta, u ovom ugovoru se nalazilo mnoštvo članova koji su bili na štetu vjernika, međutim ovaj sporazum je bio prvi korak na putu osvajanja Mekke i ujedno sebeb širenja islama prema cijelom svijetu.
HUDEJBIJA – PRVI KORAK DO FETHA
Nakon hidžre je prošlo šest godina. Vjernici su zajedno sa Poslanikom čeznuli da obave umru. Najzad, Resulullah, s.a.v.s., im naredi da se pripreme za posjetu Kabib i 1500 ashaba je krenulo prema Mekki. Kako bi pokazali da su njihove namjere miroljubive uz sebe nisu nosili nikakvo oružje, osim noževa predviđenih za potrebe puta. Kada su došli na mjesto Zulhulejfa, obukli su ihrame i učinili nijet za umru.
Na putu su stali da se odmore u mjestu Usfan, osamdesetak kilometara od Mekke i tada je stigla vijest od nevjernika da ih ni po koju cijenu neće pustiti u Mekku. Čak šta više, da su spremni na borbu. Zatim su poslali na muslimane jednu vojnu jedinicu na čelu sa Halid b. Velidom, koji tada još uvijek nije bio musliman.
Kada je Resulullah, s.a.v.s., dobio ovu vijest, krenuo je od strane Džidde, koristeći se tajnim putevima, i došao do Hudejbije koja se nalazi 17 kilometara od Mekke. Odatle je poslao vijest mušricima, rekavši im da je njihov nijet samo da zijarete Kabu, da su u ihramima, te da su doveli deve kako bi ih zaklali kao kurbane. Međutim, mušrici nisu odustajli od svoga nauma.
Potom je Poslanik, s.a.v.s., kao izaslanika poslao hz. Osmana. Mušrici su se prvo prema njemu ponašali blago i miroljubivo, čak su mu dozvolili i da tavaf učini oko Kabe. Kada je hz. Osman rekao da neće učiniti tavaf sve dok to Poslanik, s.a.v.s., ne učini, mušrici su se naljutili i hz. Osmana uzeli u zarobljeništvo.
U tom su se raširile različite vijesti o hz. Osmanovom nestanku. Neki su čak govorili i da je poginuo kao šehid. Poslanik, s.a.v.s., je bio mnogo tužan zbog toga, te je zatražio od ashaba da mu obećaju da će za islam dati i život, ako to bude potrebno.
BEJAT
Na Hudejbiji je Poslanik, s.a.v.s., je sjeo ispod drveta i svi ashabi koji su bili tu su učinili bejat/prisegu.
Svaki od njih je prilazio, ruku stavljao u Poslanikovu i davao riječ u ime Allaha. Allahov Poslanik je svojom rukom učinio bejat i za hz. Osmana. Lijevu ruku je u ime hz. Osmana stavio u svoju desnu ruku.
Uzvišeni Allah je objavio ajet u kojem obznanjuje da je zadovoljan sa onima koji su učinili bejat tu ispod drveta:
”Allah je zadovoljan sa muminima koji su ti učinili bejat ispod drveta, On zna šta je u njihovim srcima pa je spustio smirenost (sekinet) na njih i dao im pobjedu koja se ubrzo desila.” (Feth, 11)
Kada su Mekkelije čule za ovaj događaj, koji se spominje kao ”Bejat Ridvan”, obuzela ih je panika. Pustili su hz. Osmana i počeli da traže načine kako da pregovaraju. Iz toga je proizašao poznati sporazum zvani ”sporazum na Hudejbiji” koji je, naizgled, bio na štetu muslimana, a ustvari je bio velika pobjeda. Uzvišeni Allah je to i najavio u suri Feth, koja je objavljena još dok su se vraćali sa Hudejbije u Mekku.
Neki od članova ovog sporazuma koje je Poslanik, s.a.v.s., prihvatio kako se ne bi prolijevala krv muslimana glasili su:
· Muslimani ove godine neće ući u Mekku i neće zijaretiti Kabu, to će moći učiniti tek sljedeće godine. Naredne godine, u Mekki će moći ostati samo tri dana i za to vrijeme neće se vidjeti ni sa kim od Mekkelija.
· Ako neko od Kurejšija primi islam i zatraži utočište kod muslimana, muslimani ga neće prihvatiti, međutim ako neko od muslimana zatraži utočište u Mekki, neće biti odbijen.
· I jedni i drugi su slobodni da se ujedine sa bilo kojim plemenom.
· Ovaj sporazum će biti važeći deset godina. U i tom periodu niti će Kurejšije napadati muslimane niti će muslimani napadati Kurejšije.
Tako su mušrici nizali svoje zahtjeve koji su bili potpuno neprihvatljivi za jednog muslimana.
ISPORUČIVANJE EBU DŽENDELA
Prema potpisanom sporazumu vjernici su bili primorani da isporuče Mekkeliju Ebu Džendela, r.a., koji im se pridružio i primio islam. Pri tom je Ebu Džendel, r.a., izgovorio riječi koje cijepaju srce:
”Braćo moja, duše moje. Ja sam vam došao kao vjernik. Zar ćete me tako lahko predati nevjernicima? Zar ne vidite da me muče? Da li me predajete njima da bi me mučili i odvratili od vjere?”
Hz. Omer, ne mogavši suzdržati suze, pokaza na prethodno sklopljeni ugovor i član koji govori da ”muslimani moraju vratiti svakog Mekkeliju koji im se pridruži, a da to isto ne važi za mušričku stranu” te upita Poslanika, s.a.v.s.:
”Zar ćeš i ovo prihvatiti, ja Resulallah?”
”Da!” reče Allahov Poslanik, a zatim se okrenu Ebu Džendelu i reče:
”O Ebu Džendel, strpi se! Allah će otvoriti put.” (Ibn Sa’d, Tabakat)
U vezi sa Hudejbijom hz. Ebu Bekr, r.a., je rekao:
”Najveći feth je bila Hudejbija. Međutim, ljudi su kratkovidni da bi vidjeli hakikat koji je bio između Allaha i Njegovog Poslanika, a.s. To je stoga što robovi požuruju. A Allah ne žuri, On ne daje da se ostvari ono što želi sve dok ne sazrije i ne dođe u potrebno stanje.”
VAŽNOST SPORAZUMA NA HUDEJBIJI
U historiji islama Hudejbija ima veliku važnost. Iz toga su izašle velike koristi. Međutim, da će biti tako, to je znao jedino Poslanik, s.a.v.s. Neke od tih koristi su:
· Ovaj sporazum je spriječio rat, što je bilo u korist muslimana, jer ashabi su bili potpuno nespremni za borbu, za razliku od nevjernika koji su bili maksimalno naoružani.
· Obzirom da su muslimani bili u odličnom stanju, moguće je i da bi pobijedili nevjernike. Međutim, bez nužde ratom ući u Mekku bi bilo edebsuzluk prema Kabi. Ovim sporazumom to je spriječeno.
· Sve do tog sporazuma Mekkelije nisu bili upoznati sa islamskim zakonom uspostavljenim u Medini. Ovim povodom muslimani su im predstavili svoj zakon.
· Muslimani su, zahvaljujući ovom ugovoru, jedan period bili bezbjedni od Kurejšija, što im je omogućilo da se bore sa drugim neprijateljima i ostvare mnoge pobjede.
· Mnoga plemena su se, zahvaljujući sporazumu, slobodno sastajala sa muslimanima i učili sve o ljepotama islama. Hudejbija je bila otvorena pobjeda.
Na povratku sa Hudejbije uzvišeni Allah je objavio ajete:
”Uistinu smo mi tebi otvorenu pobjedu dali. Da bi ti Allah oprostio ono što je prije bilo i ono što će se poslije desiti i da bi svoju blagodet prema tebi upotpunio i uputio te na pravi put (sirati-mustekim).” (Feth, 1/2)
KRŠENJE SPORAZUMA OD STRANE KUREJŠIJA
Osme godine po hidžri pleme Beni Bekr neočekivano napada pleme Huzaa koje se nalazi pod zaštitom muslimana. neki od prvaka Kurejšija pritječu u pomoć plemenu Beni Bekre. Tom prilikom ubijaju 23 osobe iz plemena Huzaa i tako Mekkelije krše sporazum sklopljen na Hudejbiji.
Jedna grupa iz ovog plemena dolazi u Medinu, obavještava Poslanika, s.a.v.s., o napadu i traže pomoć. Nakon toga Poslanik, s.a.v.s., zajedno sa vojskom od deset hiljada boraca kreće prema Mekki. Na putu im se pridružuje i pleme Beni Sulejm, te zajedno nastavljaju put prema Mekki.
Resulullah, s.a.v.s., je želio da Mekka bude osvojena bez prolijevanja krvi. Zbog toga je bio mnogo oprezan. Nije želio da njegova vojska strada, ali ni da Mekkelije dožive štetu. Njegova jedina želja bila je da prvaci Mekke shvate hakikkat i ljepotu islama.
U blizini Mekke sreli su Poslanikovog amidžu hz. Abbasa. Hz. Abbas je zajedno sa porodicom krenuo prema Medini kako bi kao musliman učinio hidžru. Kada ga je Poslanik, s.a.v.s., ugledao, mnogo se obradovao i rekao:
”Ti si posljednji muhadžir, kao što sam ja posljednji Poslanik.”
Zatim je njegovu porodicu poslao u Medinu, a hz. Abbas se priključio vojsci. I tako je krenuo u osvajanje Mekke koju je još jučer napustio.
Noć ih je dočekala u dolini Meruzzahran. Allahov Poslanik je od svakog vojnika tražio da zapali vatru usljed čega je Mekka bila obasjana. Mušrici su bili u strahu i panici. Željeli su saznati šta se dešava, te su Ebu Sufjan i još nekoliko njegovih prijatelja izašli i približili se muslimanskoj vojsci. Tom prilikom ih uhvatiše stražari i hz. Abbas Ebu Sufjana dovede pred Poslanika. Poslanik, s.a.v.s, reče:
”Obezbjedi mu prenočište, a ujutro ga dovedi kod mene.”
Prvak Kurejšija – Ebu Sufjan, je bio uhvaćen. Pitao se kakav li ga kraj čeka. Ujutro je odveden u Poslanikov šator iz kojeg je izašao kao musliman. Kada se vratio u Mekku, ispričao je mušricima da ovu vojnu silu niko ne može zaustaviti.
OTVARANJE VRATA BEZ PROLIJEVANJA KRVI
Resulullah, s.a.v.s., je vojsku razdvojio na četiri glavne strane. Na jednoj strani je vojsku predvodio Halid b. Velid, na drugoj Zubejr b. Avvam, na trećoj Sa’d b. Ubade i na četvrtoj Ebu Ubejde, r.a. Naređeno im je da neće napadati sve dok ne budu napadnuti. Niko neće biti ubijen niti će biti prolijevanja krvi, izuzev deset osoba. Resulullah, s.a.v.s., je nabrojao njihova imena i rekao: ”oni će biti pogubljeni makar pribjegli i pod pokrivač Kabe.” Između njih deset je bio dio onih koji su prihvatili islam, a zatim se ponovo vratili u nevjerništvo, a drugi dio su bili oni koji su se veoma ružno ponašali prema Allahu i Poslaniku, s.a.v.s.
Muslimanska vojska je ušla u Mekku bez borbe. Pod glasom tekbira drhtala su brda i planine. Jedino je izvršen napad na vojnu jedinicu koju je predvodio hz. Halid b. Velid, i to na mjestu zvanom Handeme. Muslimani su bili primorani da se bore i vrlo brzo su pobijedili neprijatelja. Zatim su nastavili put i ušli u Mekku.
Na ulasku u Mekku Poslanik, s.a.v.s., je prešao pogledom preko muslimanske vojske, a zatim se sjetio hidžre i izlaska iz Mekke. Shvativši kakvim ga je uspjehom Allah počastio, odmah je učinio sedždu i zahvalio se uzvišenom Allahu.
Bio je petak. Ljudi su se skupili u Haremi Šerifu. Muhadžiri i ensarije su okružili Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ušao je u Mesdžid-i Haram, okrenuo se prema Hadžerul esvedu i nazvao selam. Zatim je učinio tavaf oko Kabe. Unutar Kabe i oko nje, nalazilo se 360 kipova. Strijelom koja mu se nalazila u rukama srušio ih je sve jednog po jednog i govorio:
”Došla je istina. Nestala je neistina (batil). Neistina je uvijek osuđena na propadanje.”
Zatim je ušao u Kabu, očistio je od kipova i izbrisao slike koje su bile naslikane. Među njima je bila i slika na kojoj su bili predstavljeni hz. Ibrahim i hz. Ismail kako bacaju strelice (gataju). Tada je rekao: ‘Neka su prokleti oni koji su ovo naslikali! Vallahi njih dvojica nikada ovo nisu radili!”
Nastupilo je vrijeme podne namaza. Pozvao je hz. Bilala, naredio mu da prouči ezan i klanjali su podne namaz.
”SLOBODNI STE!”
Nakon ulaska u Mekku, najvažniji od događaja jeste onaj kada Resulullah svojim vrhunskim ahlakom osvaja (feth čini) srca ljudi.
Svi su se okupili oko Kabe, pitali su se kako će Resulullah postupiti nakon što je osvojio Mekku. Na hiljade Mekkelija, koji još uvijek nisu bili postali muslimani, stajali su pored muslimanskih naoružanih vojnika. Prema tadašnjem zakonu o ratu, Resulullah je imao pravo da naredi da svi Mekkelije nemuslimani budu pobijeni i da zaplijeni sav njihov imetak. Ali on, s.a.v.s., je izašao iz Kabe i rekao:
”O Kurejšije! Uistinu Allah zabranjuje oholjenje i hvalisanje svojim precima. Svi ljudi su postali od Adema, a Adem je postao od zemlje.” Zatim je proučio ajet: ”O ljudi, mi smo vas od jednog muškarca i žene stvorili, i podijelili vas na narode i plemena da biste se upoznavali. A najbolji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.” (Hudžurat,13)
Potom ih je upitao:
”O Kurejšije! Šta mislite da ću vam sada učiniti?”
Kurejšije su oborile glavu i odgovorili:
”Ti si sin čestitog oca, plemenit si. Od tebe očekujemo dobro.”
Tada im Poslanik, s.a.v.s., reče:
”Ja ću vam danas reći ono što je hz. Jusuf rekao braći: ‘Za vas danas nema korenja ni osuđivanja.’ Idite, slobodni ste!”
Nakon tog oprosta svi su, i muškarci i žene, došli do Poslanika, dali bejat i postali muslimani. Time je realiziran feth Mekke, u punom, istinskom značenju.
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
