Jedan od hz. Omerovih, r.a., vojskovđa po imenu Sarija b. Zunejm, sukobio se u Iraku u okolici Fesa sa snažnom vojskom. Neprijateljski vojnici su bili brojčano nadmoćniji i sa svih strana im je dolazila pomoć, okupili su se i formirali jednu veliku armiju. Taj isti dan u džamiji u Medini hz. Omer, r.a., se popeo na mimberu da drži hutbu. U tom momentu Sarijina vojska se okupila i smjestila u jednoj ravnici, te se nalazila u nepovoljnom položaju, jer bi je neprijatelj mogao opkoliti sa svih strana. Da bi se Sarijeva vojska mogla suprostaviti toj sili, morala je napustiti datu lokaciju.
U tom trenutku hz. Omer, r.a., koji je držao hutbu, povika sa mimbere: “Ja Sarije el-Džebel, El-Džebel – O Sarijo, brdu, brdu (penji se na brdo).” Od džemata koji je bio u džamiji niko nije mogao razumjeti te Omerove riječi. Zapravo, u tom momentu zapovjednik Sarija i oni što su bili s njim čuli su ove Omerove riječi i priklonili su se prema brdu, te ga zauzeli. Na ovaj način su nanijeli poraz velikoj iranskoj armiji.
Oko mjesec dana kasnije, iz Irana je stigla radosna vijest o pobjedi Sarijine vojske. Sarija je kasnije uz pristanak vojske poslao dio ratnog plijena u Medinu. Posalo je jedan kovčeg prepun dragulja i raznih dragocjenosti. Čovjek kojeg je poslao Sarija je došao do hz. Omera i predstavio se kao njegov izaslanik. Hz. Omer, r.a., ukazujući mu gostoprimstvo, postavi ga kraj sebe i upita o stanju muslimana nakon te borbe. Nakon što ga je izvjestio o stanju muslimana, predao mu je kovčeg sa dragocjenostima. Međutim, halifa ovaj poklon nije prihvatio, pa je zatražio da se on ostavi i podjeli vojnicima koji su učestovali u bici. Pitali su ovog izaslanika koji je došao u Medinu da li je za vrijeme borbe čuo neki nepoznati glas. On im je odgovorio: “Da čuli smo jedan glas koji govor: ‘O Sarijo, brdu brdu (povuci se na brdo).’ Istog momenta smo se povukli iz podnožja na brdo, pa nam je Allah Uzvišeni podario pobjedu’.”
I u pismu koje je posao Sarija po izaslaniku pisalo je isto. Kada se Sarija vratio u Medinu, ispričao je hz. Omeru isto. Hz. Omer je bio upitan zašto je tako povikao, a on im je odgovorio: “U srcu mi se pojavila misao o stanju naše vojske, pa su mi te riječi same potekle sa jezika.”
Et-Tabakâtü’l-Kebir, 6/153; İbn Asâkir, Tarîhu Medîneti Dımaşk (Beyrut 1995), 20/24-27; İbnü’l-Cevzi, el-Muntazam (Beyrut 1995), 3/219-221; İbnü’l-Esir, Üsdü’l-Ğâbe (Beyrut 1997), 2/259; İbn Hacer, el-İsabe (Beyrut 1995), 3/5-6; el-Bidaye ve’n-Nihaye, 7/140-141.
