Ashabi su ma’nevijatske zvijezde na nebu. Oni su vojska koja je srčano poredana u halku oko Pejgambera, s.a.v.s. Oni su oni koji su napijeni božanskom svjetlošću i milošću preko pogleda posljednjeg Poslanika, s.a.v.s. Oni su su svjedočili Allahovoj Objavi Poslaniku, s.a.v.s., i rekli: “Čuli smo i pokoravamo se.”
Oni su generacija koja djeluje kao jedno tijelo ispunjeno Allahovim govorom i ljubavlju Poslanika, s.a.v.s. To su ashab-i-kiram, odabrani ashabi Poslanika, s.a.v.s., neka Uzvišeni Allah bude Zadovoljan sa svima njima.
Gospodar je poslao Poslanika, s.a.v.s., kao vodiča za uputu sa svrhom upozoravanja. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., počeo da obznanjuje islam, oko njega se skupljala stalno rastuća, hairli grupa ljudi.
U narednim godinama Poslanik, s.a.v.s., je počeo da raspoređuje poslove među vjernicima i na osnovu njihovih sposobnosti i mogućnosti je zatražio pomoć i podršku.
Kada bi ih pozvao u boj protiv neprijatelja na Allahovom putu i kada bi čuli taj poziv, sve poslove bi odmah ostavili i počeli se spremati. Poklonili bi se naredbi i izvršili ono što naredba iziskuje. Ni u jednom trenutku nisu rekli “imam porodicu, šta će biti sa mojom djecom, ko će se brinuti oko mog imanja i polja hurmi?” Bilo je i onih koji su se tek oženili i naredno jutro bi se povinovali zapovijedi.
Nekad bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio vojsci da krene na put. Znajući u kakvu se opasnost upuštaju, popeli bi se na konje i krenuli. Kada se išlo u pohod na Mu’tu, Poslanik, s.a.v.s., je rekao ko će uzeti zastavu u ruke nabrajajući imena, a znao je da će tim redom prozvani postati šehidi.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je neke od svojih prijatelja, koji su prednjačili u znanju, slao u daleke gradove da objašnjavaju islam. Iako su znali kroz kakve će opasne puteve i kroz nepoznata mjesta proći, oni su poruku islama prenijeli ljudima. Pisma poziva u islam poslana su kraljevima, vladarima, guvernerima regija kao i vođama plemena. Znajući da im život visi o koncu, poruku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su dostavili bez straha. To su bili srčani vojnici koji su znali da će se na tom putu susresti sa okrutnim ljudima koji će im odsjeći glave i da će oni tako šehadetiti.
Možemo li iz prethodno navedenog zaista shvatiti koliko su bili požrtvovani ashabi Poslanika, s.a.v.s.? Jesmo li ikad pomislili šta znači ostaviti iza sebe kuću, imetak, rodbinu i prijatelje i otići na ovakav put? Da li postoji ijedna riječ koja će opisati požrtvovanost ove slavne generacije?
Teškoće s kojima su se susreli ashab-i-kiram u prvim godinama islama
B. Abdu’l-Berr je rekao: “Mušrici su svezali uže hazreti Bilalu oko vrata i tako ga proveli između dva brda u Mekki.”
Urve B. Zubejr, r.a., je rekao: “Hazreti Bilal, r.a., je bio sin jedne robinje koja je potomak od Džemh porodice. S ciljem da učini širk Allahu, dž.š., mučili su ga na mekanskoj žestokoj prašini. Uprkos svemu, on je samo govorio: ‘Ehad, Ehad! Jedan, Jedan!’
Dok su jednog dana mušrici mučili Bilala, r.a., prilazi im Ebu Bekr, r.a., i obrati se Umejji: ‘Zar se ne bojite Allaha zbog ovog što činite ovom jadnom insanu? Koliko će još potrajati vaša mučenja?’
‘Ti si ga izveo na put, ti ga spašavaj. Platio je svoju cijenu’, reče Umejje.
‘Imam od njega snažnijeg crnog roba. Šta više, od tvoje je vjere. Hajde da ih zamijenimo’, predloži Ebu Bekr, r.a.
‘Prihvatam’, odgovori Umejje.
Ebu Bekr, r.a., dajući svog roba u zamjenu, oslobađa Bilala, r.a. Prije nego što je obavio hidžru iz Mekke u Medinu zajedno sa Bilalom, r.a., ukupno je otkupio i oslobodio sedam robova.
Osman, r.a., je rekao: “Jednog dana smo hodali sa Poslanikom, s.a.v.s., na Bathi. Ugledasmo kako muče Amarove, r.a., roditelje pod jakim suncem, s ciljem da odustanu od islama.
Ebu Ammar, r.a., se požali: ‘Ja Resulallah, s.a.v.s., hoće li uvijek ovako biti?’
Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Sabur, o Jasirova porodico, budite strpljivi!’ Nakon što je ovo izgovorio, ovako je proučio dovu:
‘Gospodaru moj, oprosti Jasirovoj porodici! Ali znam da si već oprostio.’ ”
Ša’bi je ovako rekao: “Jednog dana Habbab b. Erett, r.a., je nešto naljutio Omera b. Hattaba, r.a. Halifa muslimana je postavio Habbaba, r.a., na svoje mjesto i rekao mu je:
‘Samo jedna osoba na cijelom svijetu je vrijedna ovog mjesta.’ ‘Ko je ta osoba, o emir-ul-mu’minin?’ upita Habbab, r.a.
‘Bilal, r.a.’, odgovori.
‘On nije više vrijedan od mene. Allah je njega počastio sa zaštitnikom protiv mušrika, dok mene niko nije branio. Sjećam se, jednog dana su me mušrici uhvatili i bacili me u vatru koju su za mene zapalili. Jedan od njih mi je gazio prsa nogom. Na svakom dijelu tijela sam osjetio vrelinu, dok su mi leđa dodirivala tlo.’ Nakon toga Habbab je pokazao svoja leđa koja su bila sva šarena od opekotina.
Habbab, r.a., dalje kaže: ‘Jednog dana sam bio izložen okrutnim zlostavljanima od strane mušrika i otišao sam do Poslanika, s.a.v.s. Od svog ogrtača napravio je jastuk i pružio se u hladovini Ka’be.
‘Hoćeš li učiniti dovu Allahu da unište mušrike?’ rekoh mu.
Uspravi se i sjede, lice mu je bilo pocrvenjelo i ovako je poručio:
‘Bilo je naroda prije vas kojima su željeznim češljima mesa kosti i vene čupali i opet ovakva ih mučenja nisu odvela od vjere! Nema sumnje da će Allah ovu borbu upotpuniti, bit će takva konjica koja će, ne bojeći se nikog osim Allaha, hodati uspravno od Sane do Hadramevte.’ ”
Aiša, r.a., pripovijeda: “Jednog se dana Poslanik, s.a.v.s., našao sa 38 ashaba, sve i jedan je bio vojnik islama. Ebu Bekr, r.a., je nagovarao Poslanika, s.a.v.s., da se pojave, odnosno da izađu na vidjelo.
Kako je nastavio sa insistiranjem, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odlučio da se pojavi i svi su se muslimani razišli u strane mesdžida pored svojih rođaka. Ebu Bekr, r.a., je ustao na noge i obratio se narodu. Poslanik, s.a.v.s., je ostao sjediti. S ovom hutbom koja poziva Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., Ebu Bekr je postao prvi hatib ikad.
Mušrici su Ebu Bekra, r.a., zajedno sa drugim muslimanima napali i žestoko ih istukli. Uvrijedili su čast Ebu Bekra. Fasik Utbe b. Rebia približio se Ebu Bekru, r.a., i počeo ga tući nogama svuda po tijelu nanoseći mu povrede čak i preko lica. Tako su ga istukli da mu se lice od nosa nije moglo razaznati. Sinovi Tejme su trčeći stigli do mjesta gdje se nalazio i onda su se mušrici udaljili od Ebu Bekra, r.a. Stavili su ga u haljinu i donijeli kući, nije bilo sumnje da će umrijeti. Poslije su sinovi Tejme ušli u Mesdžid-i Haram i rekli su:
– Ako Ebu Bekr, r.a., umre, sigurno ćemo ubiti Utbe b. Rebiu.
Ponovo su se vratili kod Ebu Bekra, r.a., sa svojim ocem Ebu Kuhafe i sinovima Temima i pokušali su da ga razgovore. Na kraju, u samu večer, je progovorio i prvo što je rekao bilo je:
– Gdje je Resulullah, s.a.v.s., kako je on?
Svi koji su se nalazili u njegovoj blizini su ga ukorili. Njegovoj majci Ummu-l-Hajri rekoše:
– Pogledaj ga, nahrani ga i napoji vodom!
Kada je njegova majka ostala nasamo s njim, pokušala ga je nagovoriti da šta pojede. Ebu Bekr, r.a., je samo pitao šta je uradio Poslanik, s.a.v.s.
– Vallahi, nemam nikakvu vijest u vezi s tvojim prijateljem, reče mu.
Ebu Bekr r.a. reče:
– Hajde, majko, idi do Hattabove kćeri Ummu Džemile, upitaj je za Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Otišla je do Hattabove kćerke i reče joj:
– Ebu Bekr želi da dobije od tebe informaciju u vezi s Muhammedom.
Ummu Džemila:
– Lično ne poznajem Ebu Bekra, a niti Muhammeda! Ali ako želiš otići ću s tobom do tvog sina, reče joj.
Nakon što su otišli do Ebu Bekra, zatekle su ga u teškom stanju. Kada ga je vidjela Ummu Džemila reče:
– Vallahi, onaj koji je ovo uradio je fasik i kafir. Nadam se da će im se Allah osvetiti, reče.
Ebu Bekr:
– Šta je uradio Poslanik, s.a.v.s.? Šta je njemu bilo?
– Zdrav je i dobro je.
– Gdje se nalazi?
– U Erkamovoj kući!
-Neka bude moja zakletva Allahu sve dok ne odem do Poslanika, s.a.v.s., niti ću šta piti, a niti jesti.
Majka ga je zajedno sa Ummu Džemilom čekala dok su ga odveli do Poslanika, s.a.v.s.
Ebu Bekr, r.a., mu reče:
– Moja majka i otac su kurbani tebi, ja Resulallah! Došao sam ti zbog majke! Ona je mnogo milostiva prema svome djetetu. Ti si mubarek, pozovi je Allahu i čini dovu za nju. Nadam se da će je Allah milošću vode sa tvoga lica zaštiti od vatre.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je učinio dovu i pozvao je Allahu i majka je na kraju primila islam. Muslimani su ostali narednih mjesec dana u Erkamovoj kući. Bilo ih je ukupno 39, od dana kada su istukli Ebu Bekra, Hamza, r.a., Poslanikov s.a.v.s. amidža, je primio islam.
Hafs b. Halid prenosi: ”Jedan starac koji je došao iz Mosula mi je ispričao: ‘Bio sam saputnik na jednom putovanju Zubejr b. Avvamu. Na jednom pustom mjestu gdje nije bilo vode udžunupio se. ‘Zaštiti me dok se ne okupam’, reče mi. Tako sam i uradio i u jednom trenu sam slučajno pogledao i vidio da mu je cijelo tijelo ispunjeno ožiljcima od mača. Rekao sam mu: ‘Vallahi, nisam ni kod kog vidio slične rane tvojima.’ ‘Jesi li ih vidio?’ – upita me. ‘Jesam’, rekoh mu. ‘Kunem se Allahom, sve te rane sam zadobio boreći se na Allahovom putu uz Poslanika, s.a.v.s.’ ”
“Opet ga nisam prestigao”
Takmičiti se na Allahovom putu, takmičiti se u dobru i bogobojaznosti sa svojom braćom u vjeri je lijep čin!
Najbolji primjeri u ovakvom takmičenju su hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer, r.a.
Kada je u pitanju neki hizmet, aktivnost ili pomoć, odmah bi istupali prvi i nikakvo žrtvovanje ne bi izbjegli.
Jedne prilike, kada se spremalo za džihad i kada se pomagalo u jačanju muslimanske vojske, hazreti Omer je rekao sam sebi:
– Ako ikoga preteknem, preteći ću Ebu Bekra, r.a.
Svaki musliman je donio pomoć Poslaniku, s.a.v.s., u granicama svojih mogućnosti. Hazreti Omer, r.a., je uzeo pola svoga imetka i predao ga Poslaniku, s.a.v.s.
– Šta si ostavio svojoj porodici?
Na ovo pitanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hazreti Omer, r.a., odgovori:
– Ostavio sam im drugu polovicu, o Resulallah (s.a.v.s.).
Nakon izvjesnog vremena dolazi Ebu Bekr, r.a., i predaje ono što je donio.
– O Ebu Bekre, šta si ostavio svojoj djeci?
– Ostavio sam im Allaha i Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
I ovaj put ga nije mogao preteći jer je on donio i predao cijelo svoje bogatstvo na Allahovom putu. Hazreti Omer, r.a., je ostao iznenađen i sam sebi reče: “Ni u čemu ti ne možeš preteći Ebu Bekra, r.a.”
Značenje požrtvovanosti
Prije nego što će postati musliman, Ebu Sufjan je došao da se vidi sa Poslanikom, s.a.v.s. Ostao je iznenađen kad je vidio kako se muslimani mobilišu za sabah-namaz u skladu i harmoniji. Na njegovo pitanje zašto se ovako ponašaju, Poslanikov, s.a.v.s., amidža, Abbas, r.a., mu je dao prekrasan odgovor:
– Ako im Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredi da napuste jelo i piće i da umru gladni, oni bi to uradili.
Pejgamberov, s.a.v.s., amidža, r.a., je ovim riječima opisao ljubav i privrženost ashaba.
Sam Bedr i ono što se odvilo na njemu je potvrda ovih riječi, zar ne? Od 310 ashaba imali su samo dva konja, 40 deva i 4 štita. Dok je na suprotnoj strani bilo blizu hiljadu ratnika, 200 konja i 700 deva. Pored toga, sva vojska Kurejšija je bila vojno spremna, iskusna i svi su bili naoružani. Ashabi, r.a., su se mijenjali na devama i većina ih je išla pješice. Put je bio dalek, 200 kilometara i uprkos pustinjskoj vrućini, s obzirom da je bio mjesec ramazan, svi su postili. Jedini način koji će ovu težinu i bol pretvoriti u sreću i blagostanje jesu njihovi imani i njihova ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., i Allahu, dž.š.
Da bismo shvatili s čim su sve morali izaći na kraj da bi širili islam, moramo dobro poznavati mogućnosti i okolnosti u kojima su se nalazili. Samo na taj način možemo dokučiti i spoznati trud i žrtvu ashaba, r.a., koje su uložili na polju širenja islama.
Zasigurno u tom vremenu nije bilo životno olakšavajućih instrumenata poput puteva, vode i električne energije. Noći su provodili u odsjaju vatre zapaljene u mraku. Voda, koju bi nanijeli za piće, ugrijala bi se na pustinjskoj vrelini i unutrašnjost prostorije ne bi mogla da hladi. Sa svim ovim limitiranim resursima, na leđima kamile ili konja uputili bi se na put koji je trajao danima i došli bi do cilja, a svrha je bilo kazivanje o Objavi. U gradovima i dalekim mjestima gdje su išli nije bilo nikog da im pomogne, sa svim su se morali sami suočiti. Pričajući o islamu i obznanjujući vjeru nisu se nikoga i ničega ustručavali i nisu se stidjeli govoriti o tome. Svaku misiju koju im je Poslanik, s.a.v.s.,dao su smatrali svetom i bitnim korakom za pobjedu. Svoje živote su posvetili jednoj misiji, žrtvujući živote na tom putu, odustajući od svih dunjalučkih prohtjeva, bivajući daleko od svog doma i porodice.
Onaj koji je upoznat sa požrtvovanošću ashaba, r.a., kako može biti da ih ne voli? Kako se može desiti da kada se spomene neko od imena ashaba, a da sa čašću i milošću ne kažemo “radijallahu”, odnosno neka Allah bude zadovoljan s njim?
Allah, dž.š., je nagovijestio u Kur’an-i Kerimu da je On Zadovoljan s njima. Naš Gospodar o onima koji su dali prisegu Njegovom posljednjem izaslaniku i koji su uz njega, s.a.v.s., bili u svakoj situaciji ovako poručuje:
“Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.” (El-Feth, 18)
Ljubav okićena lojalnošću
U današnjem vremenu imamo mogućnost da bez ikakvog napora učimo i iščitavamo Rabbov uzvišeni govor. U našim toplim odajama možemo obavljati namaze. Kada je vrijeme iftara, iftarimo se bogatom sofrom. Omogućeno nam je da učimo našu knjigu iz Ilmihala i drugih vjerskih knjiga bez ikakvog napora.
Moramo da razmišljamo o tome kako je din islam i pomoću čije požrtvovanosti došao do nas. Prvo mjesto koje zauzima u ovoj halki truda i žrtve jesu sretna generacija ashaba, prijatelji Poslanika, s.a.v.s. Njihovu žrtvu trebamo gledati drugačijim očima. Kada učimo Kur’an, ovaj uzvišeni govor koji je došao u naše ruke a da se nije ništa izmijenilo, došao je njihovim trudom i žrtvom. Klanjamo namaze onako kako nas je Poslanik, s.a.v.s., naučio, postimo onako kako nam je on, s.a.v.s., opisao da postimo, dajemo zekat onako kako nas je on, s.a.v.s., informisao, sve druge farz i nafile namaze koje klanjamo i sve druge vjerske obrede smo naučili zapravo preko njih, r.a., i to ne trebamo zaboraviti.
Kada razmišljamo na ovakav način, vidimo da su ljudi koji su bili okruženi i vezani za Poslanika, s.a.v.s., bili okićeni čežnjom, ljubavlju i lojalnošću. Da Allah dž.š. bude Zadovoljan sa svima njima.
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
