Riječ ‘tarikat’ znači ‘put’ ili ‘usul’ (metoda). Tarikat nije ni vjera (din) ni mezheb nego oblik življenja i razumijevanja vjere. Formiran je u svrhu odgajanja ljudi. Shodno svojim metodama odgoja i načinu obavljanja zikra, tarikati su nazvani različitim imenima. Izvor tesavvufa nisu istočne filozofije niti zapadne vjere nego Kur’an i sunnet.
Sve ove poštovane metode, pravila odgoja i lijepog ponašanja (usul i adabi), uzeti su iz Kur’an-i Kerima, sunneta Resulullaha, s.a.v.s., i iz stanja njegovih ashaba. Sve u tarikatu je vezano za Kur’an i sunnet ili je prihvaćeno putem išareta, putem indukcije – zaključivanja (dilaleta) ili šutnje. Dakle, u njemu nema ništa što je protivno duhu islama.
Ovaj odgojni sistem nije nova vjera (din) nego je to škola u kojoj se daju lekcije iz lijepog vjerskog ponašanja (ahlak). Metodologija mu je da sa muhabbetom (ljubavlju) veže srca za Allaha, dž.š. Glavne metode (usul) za postizanje toga su kalbski (srčani) zikr, zajednički zikr, ljubav (muhabbet), sohbet (druženje), rabita, hizmet i edeb kojima se popravljaju loša svojstva nefsa.
TEMELJ TARIKATA
Tesavvuf je metoda duhovnog odgoja. Ovaj odgoj sprovodi se samo pod vođstvom jednog muršidi kamila (potpunog šejha). On je Allahov prijatelj, a oni koji putuju sa Allahovim dostovima ne odvajaju se ni od Kur’ana ni od sunneta. Čak su im posvećivali toliku pažnju da su tražili od alima koji su ih slijedili da ih u pogledu ovoga upozoravaju i isprave.
Gavs Bilvanisi, k.s., u jednom od svojih sohbeta ovako prenosi: “U vrijeme kad je prvi halifa Šahi Hazne mola Ibrahim postao halifa, jednog dana Šahi Hazne mi je rekao: ‘Uzmi ibrik i kreni za mnom.’ Odmah sam uzeo ibrik i krenuo za njim. Izašli smo iz sela i malo se udaljili. Naredio mi je da spustim ibrik, pa sam mu okrenuo leđa misleći da hoće uzeti abdest.
Najednom je Šah-i Hazne došao i dotakao me po leđima, a zatim me stisnuo za obje ruke i rekao: ‘Zaklet ćeš se Allahom riječima vallahi billahi tallahi da ćeš mi ispravno odgovoriti na ono što te pitam.’ Rekao sam: ‘Ako budem znao ono što me pitate, vallahi billahi i tallahi, reći ću istinu.’
Rekao mi je: ‘Ti si alim (učenjak) na polju šerijata, zato mi reci jesi li vidio neki postupak kod mene koji se kosi sa šerijatom, neki znak munafikluka, tj. kršenje Allahovih emrova. Obavezan si da kažeš istinu, zakleo si se. Hajde reci mi da znam.’
Na ove riječi sam zaplakao i glas mi je zadrhtao, te sam se opet zakleo riječima: ‘Vallahi, billahi i tallahi nisam vidio ni trun odstupanja od šerijata u tvojim postupcima. Nisam bio svjedok da ste uradili nešto što nije po šerijatu. Kod vas čak nisam vidio ništa što pripada polju mekruha ili da niste uradili po najboljem i najjačem rješenju koje nudi šerijat.’ Čuvši ovaj moj odgovor pustio me, čineći hamd i zahvalu Allahu, dž.š.”
Sejjid Muhammed Rašid, k.s., je više puta ovako govorio ummetu Muhammedovom: ”Mi živimo sunnet, tužit ću vas na Sudnjem danu ako kod nas primijetite nešto što nije u skladu sa Kur’anom i sunnetom, pa mi to ne kažete.”
Hz. Gavs-i Sani, k.s., je rekao: “Kad sam primao ovu dužnost (iršada), sanjao sam san. Na glavi mi prave jedan taht (prijestolje). Pitao sam ko će sjediti na tom tahtu i bi mi rečeno da će tu sjediti Resulullah, s.a.v.s. Pitao sam koliko će tu sjediti. Rekoše da će tu sjediti sve dok se bude na ovoj kapiji slijedio časni sunnet. Mi ćemo se zato truditi da on stalno sjedi na našem čelu tako što ćemo živjeti po sunnetu inšAllah.“
MJESTO I ZNAČAJ TESAVVUFA U NAŠOJ VJERI
Vjera (din) je Allahov sistem pomoću kojeg odgaja svoje robove. Ovaj odgoj odvija se u tri temeljna polja. Prvo je vjerovanje, drugo ibadet i treće ahlak. Din počinje vjerovanjem, živi sa ibadetom, a pomoću edeba, lijepog ahlaka, ljubavi za Allaha, čišćenja srca i odgoja nefsa dolazi se do Allahovog prijateljstva. Stoga je stanje potpunog vjernika vezano za potpuno življenje vjere.
Poznati hadis koji nas obavještava o posjeti Džibrila, a.s., daje nam na znanje da se din zasniva na ove tri realnosti. U ovom hadisu Džibril, a.s., nije došao samo da nešto nauči nego da pouči ljude vjeri. Uzvišeni Allah ga je poslao našem Pejgamberu, s.a.v.s., i pomoću njega nas podučio vjerskim osnovama. Kako je iznijeto u ovom hadisu, vjera se zasniva na tri osnove, a to su: iman, ibadet i ihsan.
Iman podrazumijeva imanske šarte i sa tim se bave alimi akaida. Ibadetima se bave fikhski alimi, dok je ahlak unutrašnji vjerski odgoj. Odgoj na polju ahlaka realizira se pod vodstvom insani kamila. Ovakvi ljudi najviše su izlazili kao proizvod rada muršidi kamila u tesavvufskim mektebima.
Ihsan, koji se spominje u hadisi šerifu, ima za osnovni cilj unutrašnje čišćenje koje je utemeljeno na tesavvufskom odgoju. Kao što je farz za svakog mumina da ima ispravan iman i uredan ibadet, isto tako mu je farz i čišćenje srca, odgajanje nefsa i postizanje lijepog ahlaka. Sve one stvari koje omogućavaju da se ovaj farz izvrši, su na istom stupnju značaja i vrijednosti.
Nijedan mumin ne može reći ja vjerujem i činim ibadet, ali me se ihlas, ljubav prema Allahu, spoznaja Allaha, čišćenje srca i odgoj nefsa ne tiču. Ako tako i kaže, onda ne može ići pravim putem.
Sreća koja ne nestaje vezana je za ljubav prema Allahu i za zikrullah. Ovo je hukm koji se ne mijenja i koji je dat u Kur’an-i Kerimu: “Allah će roba koji je Njemu okrenut uputiti na put postizanja Allahova zadovoljstva. To su oni koji vjeruju i čija se srca smiruju sa zikrullahom. Dobro pazite, srca se samo sa zikrullahom smiruju (postižu sreću).“ (R’ad; 27-28)
Dakle, tesavvuf je odgojni sistem koji, upoznavajući srce sa Allahom, dž.š., omogućava postizanje ove sreće. To je škola lijepog ponašanja (ahlaka), dinski nevidljivi (batinski) fikh koji se bavi čišćenjem srca i lijepim ponašanjem (ahlakom). Ovo se u Kur’anu zove takva (bogobojaznost), dok se borba kojom se dolazi do takvaluka zove tezkije (čišćenje). Tezkije je čišćenje srca od širka, kufra, nepokornosti i grijeha, čišćenje ruha i nefsa od pokuđenih osobina, a zatim ukrašavanje sa lijepim svojstvima. Cilj svega ovoga je postizanje Allahovog prijateljstva i zadovoljstva.
Allah, dž.š., je u centar odgoja i prijateljstva sa sobom stavio Resulullaha, s.a.v.s. Bilo ko ko njega ne slijedi, ne može stići do Uzvišenog Allaha niti biti prijatelj sa njim.
Uzvišeni Allah svim ljudima u vezi sa ovim kaže: ”O moj Poslaniče, reci ako vi volite Allaha mene slijedite, pa će i Allah vas voljeti i oprostiti vam grijehe. Allah zaista mnogo prašta i milostiv je.” (Ali Imran; 31)
Alimi kažu da slijeđenje koje je spomenuto u ajetu nije slijeđenje koje se često sreće. Ovo slijeđenje podrazumijeva i istinsku ljubav koja se mora prema njemu gajiti. Ona se realizira potpunom pokornošću koja mora biti iskazana jezikom, srcem, riječju, stanjem i ponašanjem. Vjernik, slijedeći njegov sunnet vanjštinom i unutrašnjošću, vjerovanjem i djelovanjem, može biti pokoran Uzvišenom Allahu i steći Njegovo prijateljstvo.
Poslanik, a.s., je naučio ashabe ovoj vjeri podučivši ih svim trima dimenzijama tj. imanu, islamu i ihsanu, teoretski i praktično.
I ashabi su vjeru prenijeli sljedećim generacijama kao cjelinu sa imanom, islamom i ihsanom. Prve dvije generacije muslimana živjele su i čuvale vjeru u potpunosti, u svim njenim aspektima, unutrašnjim i vanjskim.
OSNOVNI CILJ TESAVVUFA JE ČIŠĆENJE SRCA
Kur’an je čišćenje srca nazvao terminom ‘tezkije’ i vezao spas za njega, a osnovna zaduženja našeg Pejgambera označio terminima ‘teblig’ (dostavljanje) i ‘tezkije’ (čišćenje).
Tezkije ne podrazumijeva čišćenje vanjštine nego označava čišćenje srca od širka, kufra, nepokornosti i nemara. Ovo čišćenje se dešava pomoću imana, nura, fejza, tevbe, istigfara, ibadeta i suza iz očiju. Hadisi ukazuju da je centar lijepog ahlaka srce (kalb) i ovako pozicioniraju njegovo mjesto u vjerskom životu: “U tijelu insana ima takav organ da, ako je on ispravan, poslovi cijelog tijela su ispravni, a ako se on pokvari, pokvare se svi poslovi tijela. Pazite dobro, taj dio je kalb.“ (Buhari; Iman, 39)
Zbog ovog su muršidi uzeli srce za primarni cilj odgoja. Njihovi napori usmjereni su na buđenje i oživljavanje srca kod murida. Ovaj posao stalno im je na dnevnom redu i ovome posvećuju jako mnogo vremena.
Sa žaljenjem moramo konstatovati da su današnji ljudi zanemarili odgoj duhovnog srca, a većina ulaže sve svoje nepore na zadovoljavanje stomaka i tijela. Kad se govori o srčanim bolestima, misli se uvijek na bolest fizičkog srca, a ne duhovnog.
Na primjer, ubistvo, alkohol i laž su veliki grijesi, ali kao što se mumin čuva njih, mora se čuvati i unutrašnjih grijeha poput mržnje, oholosti, licemjerja, pretjerane ljubavi prema dunjaluku, oponiranja kadau (odredbi) i kaderu (predodređenju), nezadovoljstva sa Allahovim određenjem i gafletom (nemarnost).
Čak šta više, prenosi se od Ibn Hadžera Hejtemija da je rekao kako su grijesi srca opasniji od vanjskih grijeha, jer oni u konačnici ruše iman, onemogućavaju primanje ibadeta i nište sevabe učinjenih djela. Većina skrivenih grijeha guraju insana u širk, nifak i dovode do izlaska iz vjere. Uz to su grijesi srca stalni i bacaju insana u opasnost, dok vanjski grijesi nisu takvi.
Jedan čovjek ne može stalno ubijati, ne može stalno piti alkohol, dok onaj ko je zavidan stalno gori u vatri zavisti. Ohol insan svaki svoj posao poprati svojom ohološću. Licemjer u svaki svoj posao miješa svoje licemjerstvo. Ako se pretjerana ljubav za dunjalukom i pohlepa ne liječe, bivaju rana na srcu sve do smrti. Koliko je teško uočiti srčane grijehe, teško ih je i liječiti i napustiti. Upravo zato je mali broj ljudi koji su uistinu postigli ispravnost i smiraj sa Allahom.
Osnovno čime se bavi tesavvuf je batinski fikh, a on se bavi čišćenjem, odgojem i uzdizanjem unutrašnjosti srca (kalba), ruha (duha) i nefsa (duše). To je jedan duhovni, nurani kalbski ilm (srčano znanje).
Kao što se zahirski (vidljivi) fikh bavi djelima tijela, batinski (nevidljivi) fikh koga zovemo tesavvuf, bavi se djelima i ibadetima koji se čine srcem.
Cilj tesavvufa je da srce postigne stepen ihsana i stanje jekina (ubjeđenja). To se postiže buđenjem srca iz nemarnosti (gafleta) i njegovim čišćenjem od duhovnih nečistoća. Srce koje je u jekinu ima takvao stanje kao da gleda u Allaha, dž.š. Ovo stanje je cilj svakog vjernika.
Veliki evlija Ebu-l-Hasan Šazeli, k.s., je rekao: ”Onaj ko nije prošao duhovni odgoj i uzeo duhovno znanje, umrijet će čineći mnoge velike grijehe, a da toga uopće neće biti svjestan.“
Više o tome kako je nastao tesavvuf – sufizam pročitajte na ovom linku: Pojava tesavvufa kao sistema
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
