U čovjeku su istovremeno sadržana i svojstva šejtana (pri nefsu) i osobine meleka (pri ruhu). Čovjekova dužnost je da se suprotstavlja nefsu i šejtanu, te da slijedi put razuma i put vjere. Međutim, to je nešto što zahtijeva stalnu borbu.
Uzvišeni Allah je milostiv prema svojim robovima i iz te milosti je poslao poslanike kako bi bili podrška ruhu i melekskim osobinama u borbi protiv nefsansko-šejtanskih svojstava.
Da Allah nije poslao poslanike, bilo bi nemoguće da ljudi spoznaju Gospodara i da mu ispravno ibadet čine. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
”A poslanike smo poslali sa objavom i dali smo im Knjigu kako bi ljude uputili na pravi put.” (Hadid, 25)
”… i da nebi ljudi imali izgovor pred Allahom…” (Kasas, 47)
Svakom narodu jedan poslanik
Uzvišeni Gospodar je Kur’anu rekao: ”Svakom narodu smo poslali po jednog poslanika…” (Junus, 47)
I rekao je da: ”nijedan narod neće kazniti, a da mu prije toga nije poslao poslanika.” (Isra, 15)
Naposlijetku, poslan je i posljednji Poslanik, a.s., i sa njim su zatvorena vrata poslanstva. Objava je završena, ali Allah ju je uzeo pod svoju zaštitu i time vjeru sačuvao od iskrivljenja i nestajanja, te je samim tim nestala i potreba za novim slanjem poslanika.
Uzvišeni Allah je čovjeka okružio sebebima koji ga vode do spoznaje Gospodara. Svaki od njih je dokaz koji svjedoči Stvoritelja i ajet koji nam donosi Njegovu poruku.
Gospodar je stvorio kosmos kao ogledalo Svojih tedželijata i poslao poslanike da ljudima pokazuju put do Njega Uzvišenog.
Poslanicima je slao objavu u kojoj su bile Njegove zapovijedi, zakon i sve ono što od nas traži. Uporedo s tim, čovjeku je dao srce da može spoznati Gospodara, oko da posmatra kosmos, razum da se odazove pozivu poslanika i tijelo da izvršava Allahove propise. Sve su to pomoćna sredstva na Allahovom putu.
Sa hz. Muhammedom, s.a.v.s., je došao kraj poslanstvu, međutim, nije došao kraj čovječanstvu. Obaveznost robovanja i činjenja ibadeta je pravosnažna i tako će biti do Sudnjeg dana.
Uzvišeni Allah nije ostavio prepuštene same sebi one koji nisu vidjeli posljednjeg Poslanika, s.a.v.s. Stvorio je rabbani alime koji će pozivati na Pravi put, podučavati znanju, pokazati ljudima vrhunski ahlak i biti im primjer i podrška.
Potreba za rabbani alimima na putu spoznaje Gospodara
Uzvišeni Allah nam naređuje da ono što ne znamo pitamo alime. (Nahl 43; Enbija 7) Najistaknutija svojstva rabbani alima su takvaluk i živi zikr (srce živo zikrom). Allah Teala je ove istinske alime učinio svjedokom i dokazom vjere i Njegovog postojanja i jedinstva. Od ljudi traži da na pravom putu slijede Njegove salih/dobre robove i naređuje im da budu uz sadik robove kako bi postigli takvaluk.
Istinske alime uzvišeni je opisao kao ”ulu’l-emr” i naredio da se oni slijede u vjeri. (Nisa, 59) Ulu’l-emr su alimi, pravedni vođe koji oživljavaju Allahovu vjeru i kompetentni su u svim vjerskim poslovima.
U Kur’anu se također spominju salih robovi koje Allah oslovljava sa terminom ”imam”, što znači osoba koja se slijedi. To su Allahovi dobri robovi koje je Allah zbog njihovog lijepog i istrajnog robovanja učinio imamima i dao im čast da imaju udjela u upućivanju ljudi na pravi put. (Sedžda, 24)
Kao što se vidi, Allah Teala je, osim poslanika, neke ljude učinio imamima i vođama drugim ljudima. Oni obavljaju veoma važnu vazifu između ljudi i Allaha.
Ako pogledamo u hadise vidjet ćemo da su imami, koji se spominju, istinska ulema. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da će poslije njega uvijek postojati skupina ljudi koji će biti halife na zemlji, njih će biti mnogo, ljude će usmjeravati na Pravi put, odgajati ih, biti im primjer i držati vjeru živom sve do Sudnjeg dana.
Također, upozorio je ummet na opasnost izdvajanja i osamljivanja, te naredio da se vjera živi u džematu, slijedeći jednog imama na Allahovom putu. Veliki broj sahih hadisa govori o tome.
Ukazujući na važnost vazife koju alimi imaju među ljudima, Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže:
”Zaista alimi, obavljaju zadatak izaslanika, između vas i Gospodara.” (Hakim, Musedrek)
Uzvišeni Allah je između Sebe i nas stavio poslanike i alime. To je učinio iz merhameta prema ljudima, a ne zato što Sam ima potrebu za tim. Time je ljudima olakšan i otvoren put do spoznaje Gospodara.
Vazifa kamil muršida
Kamil muršidi su Allahove halife, dostovi, čuvari vjere i oni koji pozivaju na Pravi put. Oni su varisi rahmeta, ilma, edeba i ilahi aška koji je ljudima poslan preko hz. Muhammeda. Oni su Ulu’l emr; imami na putu takvaluka, vodiči na putu zikra, šahidi kod činjenja teobe i nosioci lijepog ahlaka. Oni ljude pozivaju Allahu a ne sebi, uzvisuju Allaha, a ne svoje nefsove. Ovlaštenje i dozvolu za iršad uzimaju od Hakka, a ne od ljudi.
Kamil muršid, one koji ga slijede, usmjerava na djela koja će ga približiti Allahu. Usmjerava ga i vodi na putu do potpunog-hakiki imana, ihlasa, ibadeta, zikra, tevekula, hizmeta, teslimijeta, zadovoljstva Allahovom odredbom i postupanja po sunnetu, a sam mu je u svemu tome primjer i podrška.
U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
”Uistinu su Allahu najdraži robovi oni koji Allaha omile ljudima i ljude omile Allahu, i hode zemljom čineći hajr i nasihat.” (Bejaki)
Ljudi koji se spominju u hadisu su evlije koji čine iršad.
Muršidi su Poslanikovi vekili na putu pozivanja u Allahovu vjeru, i oni ljude pozivaju na Poslanikov put.
Muršidi Allaha omiljavaju ljudima na sljedeći način: murida odgajaju i čiste ga od duhovnih nečistoća. Kao rezultat tog odgoja nefs se oslobađa ružnih svojstava, a kada se to desi kalb biva prosvjetljen nurom tevhida, a to producira otvaranje srčanog oka-basireta. Rob se počinje sjećati ljepote ezela i to mu budi neopisivu čežnju za Gospodarom. Na taj način zavoli svoga Rabba.
Savjet koristi vjernicima
Naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, je vjerom naređeno. Suština tog posla je upućivanje savjeta Allahovim robovima i izvršavanje Allahove zapovijedi.
Zbog toga kompetentne i ovlaštene osobe treba da čine sohbet, vaz i nasihat, da govore o Allahovim emrovima i zabranama jer uzvišeni Allah kaže:
”A ti ih savjetuj, jer savjet koristi vjernicima.” (Zrijat, 51/55)
Iz ovog ajeta se jasno vidi da je vaz i nasihat potreban i da koristi vjernicima. Sohbet osnažuje iman, podučava znanju, donosi polet u robovanju, i čak može biti sebeb da onaj ko je u nevjerici zadobije iman. Međutim, nevjernicima i onima koji poriču, vaz i nasihat ne mogu koristiti.
Vaz i nasihat je vrlo važna vazifa i to je farzi kifaje. Govori i hutbe koji se drže na sohbet medžlisima sa nijetom savjeta vjernicima su sunnet. Nasihat ljudima je uistinu dobročinstvo i veliki hizmet, međutim, govor koji se drži iz ljubavi prema liderstvu, položaju, zatim sa željom za pažnjom, materijalnim dobrom i hvalom ljudi je grijeh.
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je izuzetno važna vazifa. Muslimani ovog ummeta su izdvojeni od drugih naroda upravo po toj karakteristici. Uzvišeni Allah ih u Kur’anu hvali i kaže: ”Vi ste najbolji od svih naroda koji su stvoreni. Naređujete dobro, a odvraćate od zla.”
Dakle tražiti dobro, a odvraćati od zla je vjerska obaveza, ali postoje stepeni te obaveznosti. Pa tako, ako ne postoji strah da bi se prilikom odvraćanja od zla mogla prouzrokovati još veća šteta, onda se zlo otklanja ”rukom”. Ako postoji strah za veći nered onda se to čini jezikom, a ako je i to opasno, onda se prekorava i osuđuje srcem.
Isto tako, ako jedan musliman zna da bi njegovo navraćanje na dobro bilo prihvaćeno, bez štetnih posljedica, vadžib mu je da ukaže na to dobro. Međutim, ako zna da će zbog svog savjeta biti psovan ili fizički napadnut, onda mu je bolje da ne čini savjet.
A ako zna da reakcija neće biti takva, ali se neće ni uvažiti njegov savjet, onda je slobodan da učini kako želi. Može da uputi savjet, a može i da ne uputi, međutim, bolje je da uputi. Podnošenje teškoća na tom putu donosi nagradu.
S druge strane, onaj ko sluša savjet treba ga i prihvatiti, čak i onda ako onaj ko opominje sam to ne radi.
Činjenica je da onaj ko drugima naređuje dobro i odvraća ih od zla mora imati sljedeće karakteristike da bi kod drugih mogao imati utjecaja:
1.) Da ima znanje,
2.) Da sam radi ono što naređuje drugima,
3.) Da onim što govori traži Allahovo zadovoljstvo i hajr za muslimane,
4.) Da bude milostiv prema onima kojima se obraća i da vazifu iršada obavlja na lijep i blag način,
5.) Da bude saburli i lijepe naravi.
6.) Da je daleko od grubosti i nasilja.
Na ovo još treba dodati da nije po edebu da obični vjernici naređuju dobro i odvraćaju od zla one koji su nosioci znanja/ilma i spoznaje/irfana. To je suprotno edebu i može biti sebeb šteti.
Emr-i bi’l-Maruf Nehj-i ani’l-Munker (naredjivanje dobra i odvraćanje od zla)
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je jedan od najvećih farzova u vjeri. Ko bez razloga napusti ovaj emr, bit će odgovoran kod Allaha. Svi poslanici su poslani da bi izvršili ovu vazifu. Ako se ona napusti ili zanemari dolazi do kvarenja vjere, propisi se skrnave i nestaje edeba. Uzvišeni Allah kaže:
”Neka se među vama uvijek nađe skupina koja će pozivati na dobro, a odvraćati od zla.” (Ali Imran, 104)
Ovaj farz je farzi kifaje, što znači da ukoliko jedna osoba izvršava ovu dužnost, obaveza pada sa drugih muslimana. Međutim, ukoliko niko ne izvrši ovu vazifu, svi će snositi odgovornost.
Svaki vjernik je obavezan da u skladu sa svojim znanjem i snagom, izvršava ono što Allah naređuje, izbjegava ono što zabranjuje i poziva dobru i druge muslimane.
Poslanik časni u hadisu kaže:
”Kada neko od vas vidi zlo neka ga otkloni rukom. Ako nema snage da to učini rukom, neka to učini jezikom. Ako nema snage ni za to, neka ga osudi srcem. A to je najslabiji stepen imana.” (Muslim)
Abdullah b. Mesud prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
”Narod Benu Israila je na slijedeći način prvi put skrenuo sa Pravog puta. Jednog dana neki čovjek sretne drugog čovjeka, vidje da čini zlo te mu reče: ‘Slušaj ti! Boj se Allaha i ostavi to što radiš, jer to ti nije dozvoljeno!’ Zatim ode. Drugi dan ponovo sretne istog čovjeka kako radi isto zlo, i ovaj put ga ne upozori nego naprotiv, ostade da se druži s njim. Tada im Allah srca učini istim.” Zatim je Poslanik, s.a.v.s., proučio sljedeći ajet:
”Nevjernici od Benu Israila su prokleti jezikom Isaa, sina Merjemina. Razlog tome je to što su oholi bili i što su pretjerivali. I nisu odvraćali jedni druge od zla koje su činili. Kako je samo loše to što su radili. Vidjet ćeš da većina njih za prijatelje uzima one koji poriču… ” (Maida, 77-81)
Vjera je nasihat
Nasihat znači savjetovati, preporučiti, pozivati na dobro, odvraćati od zla, lijepo govoriti, mudro govoriti i slično. Međutim, isto tako riječ nasihat nosi i značenja poput: nešto ili nekoga voljeti srcem, biti vezan dušom, pokazati iskrenost i odanost, i biti čist i ispravan. Što sve skupa ukratko znači ”iskrenost”. Hadisi u kojima se govori ”vjera je nasihat…” ustvari znače: ”vjera je iskrenost, odanost”, što znači iskrena povezanost duša. Suprotno tome je varanje i dvoličnost.
Na šta treba obratiti pažnju kod pozivanja na dobro i odvraćanja od zla
Allahovu vjeru treba da objašnjavaju oni koji imaju znanje i svijest o Allahu stoga što je to jako težak i osjetljiv posao. Da bi se vazifa iršada, dave, emri bi’l Marufa ve nehji ani’l munkera obavljala kako treba, te da šteta ne bi bila veća od koristi, mora se paziti na sljedeće:
· Prije svega osoba koja vrši ovu vazifu treba da među ljudima važi za osobu od povjerenja. Treba se držati daleko od svih ponašanja koja mogu ostaviti negativan utisak.
· Temu o kojoj govori mora poznavati sa svih aspakata. Nikada ne smije o vjerskim temama govoriti koristeći nepotpune i neutemeljene informacije ”rekla – kazala”.
· Ako je moguće dobro je da sagovornika upozna i izgradi sa njim stabilan odnos.
· Treba da bude strpljiv, tolerantan i vodi računa o psihologiji čovjeka. Mora strogo paziti da ne govori uvredljivo i da njegovo savjetovanje i upozoravanje ne bude povod raspravi i svađi.
· Ono što savjetuje bratu i sam treba da radi, a ono od čega ga odvraća da sam ne radi.
· Ako je u mogućnosti treba da otkloni sebebe koji njegovog brata navode na zlo. Ako to ne može, onda da zajedno s njim pokuša naći rješenje.
· Po pitanju mesela u kojima se muslimani razilaze da se ponaša širokogrudno i da ne brani samo jedan stav.
· Da ne brani samo svoj mešreb, kao jedino moguće ispravno, nego da i druge mešrebe koji su u skladu sa Kur’anom i sunnetom smatra i prihvata kao dobro i ispravno kao druge česme sa istog šadrvana.
Ukoliko jedan vjernik ne uspijeva da se u potpunosti sačuva od činjenja grijeha, on i tada treba da odvrća od zla druge muslimane. Ako bi svi rekli ”opominjat ću druge kada sam ne budem griješio” onda ovu vazifu niko ne bi radio, jer samo su poslanici bezgriješni, svi ostali griješe.
Kada su ashabi upitali Poslanika, s.a.v.s.: ”Ako sami ne uspijevamo u potpunosti u činjenju dobra da, da li ćemo i tada naređivati drugima dobro a odvraćati od zla?”
”Čak i ako ne uspijete da činite sve naređeno, ne napuštajte zapovjed da naređujete dobro, a odvraćate od zla.”
Upitaše Sufjana Sevrija, k.s.: ”Da li da upozoravamo onog za koga znamo da nas neće poslušati?”
”Da, upozorite ga. Da bi se oslobodili odgovornosti pred Allahom.”
Ebu Talib el Mekki, k.s., je rekao:
”Ostaviti jedno djelo koje Allah ne voli je bolje nego učiniti sedamdeset djela koje Allah voli.”
Molimo Allaha da nam bereketom i dovom Sadata nasib učini i da snage da vazifu pozivanja u vjeru obavljamo onako kako dolikuje. Amin!
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
