Allah Teala u Kur'anu časnom kaže: ''Allahovi prijatelji su samo mutekije/bogobojazni. Ali većina (kafira i gafila) to ne zna.''

''Za Allahove prijatelje nema straha ni tuge. Za one koji budu vjerovali i Allaha se bojali, za njih su radosne vijesti ( i kerameti) i na ovom i na onom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmjeniti – to će zaista veliki uspjeh biti'' (Junus, 10/62-64)

Nakon poslanika, a.s., Allahove prijatelje predstavljaju Rabbani alimi, u koje se svakako ubrajaju i kamil muršidi. Oni su Poslanikovi varisi. A prema riječima Imam Gazalija, kako god nema većeg mekama od poslanstva isto tako i među običnim ljudima najčasniji i najveći mekam je biti varis Poslanikov, a.s. Obzirom da je tako, kamil arifi/oni koji su spoznali Allaha, su najčasniji ljudi na Zemlji, i utoliko je važno i veliko njih upoznati, voljeti, ući u halke njihovog odgoja i okoristiti se od njihovog sohbeta/druženja i stanja.

Vjera se sastoji od Allahovog odgajanja čovjeka. Ovaj odgoj odvija se kroz tri temeljna segmenta, a to su vjerovanje, ibadet i ahlak. Da bi neko bio istinski vjernik uslov je da vjeru živi u sva tri njena segmenta.

Poznati hadis u kojem je Džebrail a.s. došao Resulullahu s.a.v.s. i upitao ga šta je iman, islam i ihsan, govori o tome da našu vjeru sačinjavaju tri neodvojiva dijela .(Buhari,Iman 37.)

Dijelom koji govori o imanu – imanskim osnovama se bave učenjaci akaida, dijelom islama - ibadeta učenjaci fikha a ihsan ili ahlak se tiče unutrašnjeg odgoja čovjeka. Ahlak se ostvaruje uz vodstvo kamil ( potpunih ) insana. Ovi kamil insani se odgajaju u školama tesavufa pod nadzorom muršidi kamila.

Ihsan koji je spomenut u hadisi šerifu govori o važnosti unutrašnjeg čišćenja i odgoja koje se odvija kroz tesavvuf - sufizam.

Riječ ''fitna'',shodno kontekstu, može nositi različita značenja. U jezičkom smislu ta riječ nosi značenje poput: biti iskušan, belaj, katastrofa, tuga, neprilike itd. U teološkoj terminologiji fitna podrazumijeva svaku nevolju koja je iskušenje za roba. Isto tako svaki zulum koji dolazi od ljudi se naziva fitna.

Fitna je stara koliko i ljudski rod. Prvi primjer fitne imamo u događaju koji se desio između šejtana i hz. Adema u džennetu. Drugi primjer je događaj između Habila i Kabila.

U ahiri zemanu fitne će biti više nego ikad prije. Toliko, da će obuhvatiti svako mjesto poput crne noći, i doprijeti će do svih, i do vjernika i do nevjernika.

Najveća fitna koja će se desiti u ahiri zemanu jeste pojava Dedžala. Nakon dunjaluka ispiti i fitna se nastavljaju i u kaburskom životu.

Zikr, u jezičkom smislu, znači: spominjati, sjećati se, ne biti u stanju gafleta, klanjati namaz i činiti dovu.

U sufijskoj terminologiji zikr podrazumijeva spominjanje Allaha sa određenim riječima ili rečenicama.

Zikr oslobađa čovjeka od lažnih ljubavi a smješta u srce ljubav prema Allahu. Sve lijepe osobine dolaze do izražaja posredstvom zikra. Zikr je temelj na putu do Allaha. Zbog svega toga naređen je Kur'anom i sunnetom i Allahovi dostovi ga stavljaju na prvo mjesto- odmah iza teobe.

Naš Gospodar je odhazreti Adema pado ponosa svijeta Muhammeda, s.a.v.s., objavljivao Svoje naredbe i zabrane radi dobrobiti i spasa čovječanstva te radi dunjalučke i ahiretske sreće. Vjera koja nas uči šta trebamo raditi a šta ne, i koja nam pokazuje najispravniji način života, upotpunjena je sa poslanicom Muhammeda, s.a.v.s. Muslimani su zaduženi da ovu vjeru slijede u potpunosti. Ukoliko ne budu u skladu sa odredbama koje je vjera postavila, u pogledu spoljašnjosti i nutrine, te ukoliko ne budu sve usvojili i prakticirali – neće moći postati potpuni (kamil) mu’mini. Biti potpuni vjernik moguće je jedino vezivanjem za dinske propise (ahkam), materijalne i duhovne, unutrašnje i vanjske, zahirske i batinske.

Spomenuta u Kur’anu, duhovna putovanja ili izgradnja i odgajanje duše bila su tema svih islamskih prvaka kroz historiju islama. Metodi su se tu i tamo razlikovali, ali je cilj uvijek bivao isti – odgojiti čovjeka kroz prelazak dionica duhovnog puta koji se na arapskom zove sejr-i suluk. Kod nakšibendija-halidija ovaj put se prelazi kroz oživljavanje nježnih duhovnih središta – letaifa (kalb, ruh, sir, hafa i ahfa) putem hafi (bezglasnog) zikra. Kod kadirija sejjid Abdulkadir Gejlani je praktično pokazao taj put kroz dvadeset godina osame (halvet), i taj put odgajanja duše pretočio u nekoliko risala koje su njegovi učenici prenijeli. Allah, dž.š., dušu je učinio središnjom između tame tijela i svjetlosti ruha. Narav joj je također središnja, jer može doći do savršenstva (kemal) kao što može i nisko pasti. Ona je sredina i između dva svijeta; razumijeva grijeh, a može se uzdići i na melekski stepen nakon čišćenja, jer uzvišeni Allah kaže: “Uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi” (eš-Šems, 9–10). 

Uzvišeni Allah kaže:

اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ خَلَقَ الْإِنسَانَ مِنْ عَلَقٍ اقْرَأْ وَرَبُّكَ الْأَكْرَمُ الَّذِي عَلَّمَ بِالْقَلَمِ عَلَّمَ الْإِنسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ

„Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (Alek)

Ključ vrata nauke je čitanje, učenje. Cijeli univerzum i čovjekovo postojanje je jedna knjiga. Knjiga Allahovih ajeta... A Kur'an-i Hakim je srž, duša te knjige.

„Čitaj!...“ Savršeni poredak u svjetovima je srž nauke (znanja). A Islam je strana tog poretka koja je posvećena ljudskom rodu. Kompas za sreću na oba svijeta, Islam, je utjelovljenje nauke: nauka poznavanja Gospodara svjetova, nauka poznavanja stvorenoga, nauka poznavanja sebe...

Stranica 1 od 3

Pretraga