Skupina koja se naziva Ehli sunnet jeste skupina vjernika koji vjeruju i žive na način kako nas podučavaju Kur’an i Sunnet. Ehli sunnetsko vjerovanje je temeljni uslov robovanja i postizanja Allahovog prijateljstva. Spas je u takvom vjerovanju.
Frka-i Nadžije
Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao:
“Moj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri skupine (frakcije); sve će završiti u Džehennemu osim jedne.”
Prisutni upitaše: “Ja Resulallah, koja je to skupina koja će biti spašena?”, na šta Allahov Poslanik s.a.v.s. odgovori: “To su oni koji budu na putu na kojem smo ja i moji ashabi.”
Spašena skupina, spomenuta u hadisu naziva se “Frka-i Nadžije”, a njeno drugo ime je “Skupina Ehli sunnet vel-džema’at”. U tu skupinu spadaju svi ispravni mezhebi i ispravne škole odgoja. S obzirom da se u svome temelju oslanjaju na Kur’an i Sunnet, oni su na koncu jedno. Oni su poput grana jednog drveta, poput prstiju jedne ruke. Vezani su za isti izvor, i međusobno se potpomažu i upotpunjuju.
Krug Ehli sunneta je širok; pogrešno je govoriti da je to samo jedan mezheb, samo jedan mešreb ili samo određeni način razumijevanja.
Allahov Poslanik s.a.v.s. je naglasio da je spas u pogledu vjerovanja, ibadeta, ahlaka i načina života, u slijeđenju džema’ata i življenju islama u džema’atu.’
Vjera džema’ata
Uzvišeni Allah, kao što je zagarantovao da će posljednju vjeru – islam učiniti da bude iznad ostalih vjera, zagarantovao je i to da će se ummet usaglasiti na sunnetu, a da se nikada neće usaglasiti na zabludi. S tim u vezi se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Uzvišeni Allah mi je dao garanciju da se moj ummet (koji slijedi moj poziv) neće ujediniti na zabludi. Kada se susretnete sa ihtilafom (razmimoilaženjem), budite na strani većine.”
Današnja pogrešna shvatanja
Prije su muslimani dobro znali u šta će i na koji način vjerovati. Ali danas, nažalost, ta svijest muslimana je u velikoj mjeri oslabila. Iz tog razloga je od životne važnosti znati koje su to osnovne odlike koje izdvajaju ehli sunnetsko od svih ostalih načina razumijevanja Kur’ana i Sunneta.
Skoro da se svakodnevno susrećemo sa ljudima koji zastupaju iste stavove kakve su zastupale određene zabludjele (batil) grupacije koje su se pojavile stoljećima ranije. Štaviše, ovi današnji nerijetko idu i dalje u svojim pokvarenim idejama.
Budući da govore istim jezikom kao i mi, da u određenim situacijama na svijet gledaju kroz istu prizmu, te da po nekim pitanjima pokazuju istu brigu i pažnju, ljudi često bivaju prevareni riječima tih zabludjelih osoba.
Prema shvatanju određenih ljudi danas, Kur’an je knjiga koju svako ko zna čitati i pisati, može razumjeti i u potpunosti shvatiti, nakon što pročita njen prijevod. Po njima, svako treba izvoditi propise po svom nahođenju i živjeti vjeru onako kako se njemu dopada.
Nije mnogo drugačije stanje ni kada je u pitanju Sunnet. Neki čak tvrde (da Allah sačuva) da su časni hadisi nepouzdani i da ne mogu biti dokaz u vjeri.
Ispravno razumijevanje koje se od nas očekuje
Mi prihvatamo kao istinu sva pitanja i činjenice spomenute u Kur’anu i Sunnetu, čak i kada bi među njima bilo nešto što ne razumijemo i što nismo u stanju objasniti. Jer, potpuno je normalno da naš razum ne može razumjeti sva pitanja koja obuhvataju Kur’an i Sunnet, i to u svim njihovim dimenzijama.
U stoljeću sreće jedna grupa ashaba r.a. je sjedila u mesdžidu, raspravljajući međusobno o nekim vjerskim pitanjima. Odjednom su povisili glasove. Tada je Allahov Poslanik s.a.v.s. izašao pred njih i kazao im: “Polahko! Oni prije vas su upropašteni tako što bi se suprotstavljali svojim poslanicima i tako što bi jednim dijelom svoje knjige pobijali njen drugi dio. Kur’an nije spušten kao knjiga čiji jedan dio pobija drugi, nego kao knjiga čiji se dijelovi međusobno potvrđuju. Činite djela prema ajetima koje razumijete, a one koje ne razumijete odnesite onima koji ih razumiju.”
Svima nam je poznato da su se ubacile razne sumnje po pitanju Sunneta. Naročito se te sumnje ubrizgavaju u svijest naših mladih navodima kako hadisi mogu biti izmišljeni, kako hadisima prenesenim od strane samo jednog lanca prenosilaca može biti nešto dodano ili umanjeno, te kako postoji mogućnost se desila neka greška u prenošenju, i sl.
A Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Pripazite! Dat mi je Kur’an i zajedno sa njim dato mi je još nešto slično njemu!”
To poslaničko upozorenje koje trebamo krajnje svjesno pročitati i poslušati, nosi sljedeću poruku: Da bi se ova veličanstvena vjera mogla u potpunosti razumjeti i živjeti, neophodno je kao vodiča, uz Kur’an, uzeti i Sunnet našeg Poslanika s.a.v.s.
Najznačajniji izvor sa kojeg učimo o Sunnetu jesu časni hadisi. Ako u njima naiđemo na nešto što naš razum ne može dokučiti, ne možemo to odbaciti govoreći “Nije mi u skladu sa razumom!”.
Ovo nikada ne smijemo smetnuti s uma: Oni koji žele izbaciti hadise, te tako iz naših života istrgnuti Poslanika s.a.v.s. zapravo žele izmisliti “vjeru bez poslanika” – vjeru prema njihovom ćejfu i pameti. Takvim postupanjem bila bi zanemarena naredba pokoravanja Allahovom poslaniku, spomenuta na više mjesta u Kur’anu. Između ostalog, Uzvišeni Allah u suri Nisa’, u 59. ajetu kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku…”
Trebamo biti mnogo oprezni! Sljedbenici Knjige su svoju knjigu i svoju vjeru uništili upravo na takav način.
Slijeđenje plemenitih ashaba, r.a.
Kao što je naredio da njega slijedimo, Pejgamber s.a.v.s. je naredio da slijedimo i njegove ashabe r.a. Uporedio ih je sa zvijezdama koje ljude, koji se povode za njima, usmjeravaju na pravu stranu.
S druge strane, to što je Uzvišeni Allah pohvalio plemenite ashabe u Svojoj Knjizi, indirektno ukazuje na potrebu da ih ostale generacije muslimana slijede.
Znamo i to da se Gospodarova pohvala odnosi i na one iz generacije tabi’ina koji su slijedili plemenite ashabe r.a. (Tevba, ajet 100.) To što su Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.v.s. pohvalili plemenite ashabe r.a. i što su oni poslije njih obuhvaćeni tom pohvalom, pod uslovom da ih slijede dobra djela čineći, ukazuje na činjenicu da su plemeniti ashabi i generacija poslije njih – tabi’ini, “džema’at” koji je Pejgamber s.a.v.s. u svojim hadisima preporučio da se slijedi.
Nakon Pejgambera s.a.v.s. ljudi su učili o islamu pitajući i slušajući plemenite ashabe r.a. Svi oni su upućivali na isti iman – vjerovanje Ehli sunneta. To čisto i nepatvoreno znanje prenijeli su nadolazećoj generaciji tabi’ina. A tabi’ini su, zapisujući to znanje u knjige, omogućili da se ono neizmijenjeno prenese na sljedeće generacije.
Na taj način je ispravni i glavni put, koji se naziva put Ehli sunneta, bez ikakvih izmjena stigao do današnjih dana. Tako će nastaviti do Sudnjeg dana inšallah.
Imam Ahmed b. Hanbel rah. je rekao: “Za nas je suština Sunneta biti na putu ashaba Allahova Poslanika s.a.v.s.”
وَآخِرُ دَعْوَانَا أَن الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ
