Čovjekova duhovna hrana u jednom danu

Nema sumnje da je u Allahovim emrovima skriveno mnoštvo mudrosti i koristi za čovjeka. I kako god ljudsko tijelo ima potrebu za određenom hranom isto tako i čovjekov ruh ima potrebu za ibadetom i za duhovnom hranom. Čovjek koji se sastoji iz dvije dimenzije, tijela i ruha, treba da drži u ravnoteži i jedno i drugo. Od najvažnije hrane za ruh jeste ibadet učinjen sa čvrstim imanom i prisustvom srca (hudurom).

Ibadeti jačaju čovjekov iman i usavršavaju njegov ahlak. Iman je drvo a ahlak plod. Ko drvo imana hrani sa ibadetom plodovi će biti lijep ahlak.

Ko je ustrajan u ibadetu, u njegovom srcu sija nur imana i zadobija strah od Allaha. Rob se ibadetom oslobađa od loših misli i crnila grijeha. A ko stekne ove vrijednosti i usavrši svoj ahlak on postiže duhovnu zrelost. Oslobađa se od robovanja dunjaluku i njegov ruh se uzdiže.

Kako god čovjekov stomak ima potrebu za hranom isto tak i srce ima potrebu za duhovnom hranom. Ukoliko se srcu ne daje hrana, srce slabi i umire. A ono što ubija odnosno doprinosi umiranju srca su u prvom redu grijesi koji se istrajno čine.

Grijeh je sve ono što naša vjera zabranjuje da se čini. Grijesi se dijele na dvije vrste; velike i male.

Veliki grijesi su sve ono što naša vjera otvoreno i kategorično zabranjuje i za što je šerijatom predviđena kazna još na dunjaluku. Za isto je na ahiretu obećana kazna i džehennem, ukoliko se čovjek ne pokaje. Drugim riječima, veliki grijesi su sve što čovjek uradi suprotno od onog što vjera jasno i otvoreno naređuje.

Veličina grijeha raste i smanjuje se shodno veličini zla koju osoba napravi i stepenu odgovornosti koju počinitelj ima.

Po pitanju preciziranja velikih grijeha među ulemom postoje različita mišljenja i jako je teško nabrojati ih precizno. U različitim hadisima se navode različite cifre. Također, mali grijesi koji se čine istrajno, postaju veliki grijesi.

U nekim hadisima Poslanik s.a.v.s. za velike grijehe koristi termin ''el-mubikat'' što znači oni koji upropaštavaju. Tako ih naziva iz razloga što su to stvari koje su strogo zabranjene. Ko ih čini svjesno i istrajno taj ne voli Allaha i ne ustručava se od Njega.

Resulullah s.a.v.s. kaže: “Čuvajte se sedam grijeha koji uništavaju!'' Ashabi upitaše: ''A koji su to grijesi koji uništavaju, ja Resulallah?''

“Širk, sihr, bezrazložno ubistvo, kamata, jedenje imetka jetima, bježanje sa bojnog polja i potvaranje moralne žene za blud.“

 Kur'an i kerim također grijehe dijeli na male i velike :“Ako se budete čuvali velikih grijeha, koje smo vam zabranili, mi ćemo vam male oprostiti i smjestiti vas na počastvovano mjesto.“(EN-Nisa 31.)

Nema sumnje da je najveći od grijeha širk, koji vodi u kufr, a za počinitelja ostalih velikih grijeha kažemo da je fasik.

Mali grijesi su svi grijesi koji ne ulaze u polje velikih grijeha tj. za njih nije predviđena kazna i ne prijeti se za njih džehennemskom vatrom. Odluka da učinimo veliki grijeh ili samo započinjanje tog grijeha, bez da ga učinimo, spada u male grijehe. Međutim treba znati da oni koji se ne ustežu od malih grijeha i stalno ih čine kao i oni koji se sa tim grijesima ohole naspram Allaha, čine također veliki grijeh stoga što omalovažavaju.

Mali grijesi se mogu pretvoriti u velike iz raznih razloga. Poslanik s.a.v.s. kaže: “Nema nijedan mali grijeh kojeg osoba smatra nevažnim a da se on time ne pretvori u veliki, i nema nijedan veliki grijeh koji se tevbom i istigfarom ne smanjuje.“

Omalovažavanje i stalno činjenje malih grijeha, gledano sa psihološke strane, čovjeka priprema za činjenje velikih grijeha.

Ne smije nas zavarati to što za male grijehe ne postoji prijetnja jer oni u svakom času mogu da se pretvore u velike. Stoga se grijeha treba čuvati ne zato što su veliki ili mali nego treba razmišljati naspram koga se podižemo i suprotstavljamo (Allahova veličina).

Gavsi sani k.s. je rekao: “Onaj ko uradi tri mala grijeha kao da je uradio veliki grijeh. Zbog toga se fejz koji mu dolazi prekida. Muršidov ruh se od njega ne odvaja ali on mu duhovno više ne pomaže, isto kao kada ima struje ali je prekidač isključen.“

Gavsi sani k.s. je također rekao:“Dok činite ove hizmete čuvajte se od grijeha, u suprotnom kao što voda gasi vatru i grijesi uništavaju sevabe.“

Jedan čovjek je došao kod Hasana Basrija k.s. i rekao: Želim da činim noćni  ibadet,  pripremim i vodu za abdest ali ne mogu da ustanem. Šta je razlog tome?“ Hasan Basri k.s. mu odgovori: “O brate, vezali su te tvoji grijesi“

Neki od sufija dođe kod Kurz b. Vebrea i zateče ga kako plače. Upita ga :“Zašto plačeš da ti nije neko umro?“ Ovaj mu odgovori :“Ne. Gore od toga.“

„A da te šta ne boli?“

„Ne'', odgovori ponovo.

„Pa šta je onda?“ upita ga

„Zatvorila se kapija fejza na mog srcu, na njega se navukla perda. Dio Kur'ana i zikr koji svaki dan učim nisam mogao da proučim a to je samo posljedica nekog novog grijeha kog sam učinio.“ Odgovori on.

PET DNEVNIH NAMAZA

Druga najvažnija duhovna opskrba je namaz. Za duhovni život to je poput vode i zraka. Insan bez namaza je duhovni mrtvac. Allah Teala u ajeti kerimu nam poručuje:“ Pomozite se sa saburom i namazom, bez sumnje namaz teško pada svima, osim onima koji imaju duboko poštovanje prema Allahu.“(Bekara 45.)

Namaz je, nakon kelimei šehadeta najvrjedniji islamski šart. Fadilet namaza se ističe u mnoštvu ajeta i traži se njegovo neizostavno izvršavanje. To je obaveza svakog muslimana, jer namaz klanjan sa hudurom je oštra sablja koja siječe nefsa, veliko sredstvo da dođemo do oprosta grijeha i ikram od našeg Gospodara.

Namaz - stub vjere je najbolji među ibadetima i ima veliku ulogu u izražavanju zahvalnosti Allahu dž.š. Uz sve to namaz je svjedok imana, sredstvo približavanja Allahu, on nas čuva od svakog zla i sebeb je našeg ulaska u džennet. Donosi nam nebrojne koristi i na dunjaluku i na ahiretu.

U jednom od sohbeta Gavsi sani k.s. nam kaže:“Tarikat je jedan stepen koji je zasnovan na šerijatu. Nema tarikata bez šerijata. Ako u temelje jedne zgrade ne stavimo dovoljno betona i željeza ona će se brzo srušiti. Isto tako temelj tarikata je šerijat. Onaj ko slijedi tarikat bez čvrstog temelja brzo će skrenuti sa puta. Da bi neko bio musliman mora prvo donijeti kelimei šehadet, zatim prihvatiti imanske šarte a potom izvršavati pet islamskih šarta. Od njih su neki vezani za određene uslove, hadž, post, zekat. Međutim namaz je obaveza za svakog ko ima zdrav razum. I mora se izvršavati u svim uslovima. Za neobavljanje namaza sljeduje velika kazna. Prema nekim alimima pet stotina a prema nekim sedamdeset hiljada godina kazne. Čak i onaj ko je bolestan ili nepokretan, namaz mora klanjati pa makar i išaretom.“

Onaj ko ostavlja namaz treba da dobro razmisli o svom stanju, jer šejtan je iz Allahove milosti istjeran samo zbog jedne neposlušnosti, a onaj ko ne klanja neposlušnost Allahu izražava pet puta dnevno.

Hasani Basri k.s. je rekao:“ O sine Ademov, ako namaz kod tebe nema važnost pa šta onda od vjere kod tebe ima važnost. Onaj ko ne klanja namaz, kod Allaha se ubraja u najbezvrjednija stvorenja.“

Nažalost, danas je upravo zbog toga što većina ne klanja namaz ili ga ne klanja onako kako treba, nestalo socijalne sreće i sigurnosti. Napadamo jedni drugima na imetak, život i čast. Stoga ako neko želi sreću i sebi i zajednici. Prvo treba da se pobrine o svom namazu, da klanja namaz zajedno sa svim šartovima,  a zatim da osigura da to čine i članovi njegove porodice. Ovo je jedna od glavnih dužnosti glave porodice.

Resulullah s.a.v.s. stoga Ebu Hurejri r.a. kaže:“ O Ebu Hurejre, članovima svoje porodice naredi da klanjaju namaz! Jer ako tako uradiš Allah će vam dati opskrbu odakle se i ne nadate.“( Zebidi, Ithalus-Sade)

Ukratko, da bi prije svega stekli Allahovu ljubav i zadovoljstvo i vratili sreću i zadovoljstvo u naše društvo, svako ko se smatra muslimanom treba da klanja namaz i da važnost namaza objasni ostalima.

Duhovni sultan ovog vremena u jednom sohbetu kaže: ''Ako lađa (brod) krene da tone, i vjernik držeći se za dasku pokušava da spasi svoj život, on opet mora klanjati namaz u čijem vremenu se nalazi. Odgovoran je za taj namaz. A vjernik koji u cijelosti vjeruje u ahiret, i u ovoj situaciji će govoriti „namaz , namaz“ i razmišljat će kako da klanja, išaretom ili gestikulacujom.

PRIMJER

Dok je hz.Husejn bio beba, jednom se razbolio i nije spavao sve do sabaha. Pred sam sabah se malo umiri i zaspa. Naša majka h. Fatima iskoristi priliku i namaz klanja čin je nastupio, a zatim zaspa. Resuli Ekrem, po uobičajenoj praksi navrati u časnu kuću h. Fatime a kada je vidje kako spava pomisli da nije klanjala te joj reče: „O kčeri Fatima, ne izostavljaj namaz oslanjajući se na to što si kćerka poslanika ! Tako mi Onog ko me poslao kao hakk Pejgambera ne nadaj se da ćeš ući u džennet ako ne budeš klanjala namaz.!“

Hz. Fatima r.a. mu odgovori: “Voljeni oče, do sabaha nisam spavala, klanjala sam sabah i odmah zaspala...“ Na to joj Poslanik s.a.v.s. reče.“Raduj se o kćeri Fatima, na ahiretu nećeš vidjeti takve muke.“

ZIKR

Od najvažnijih opskrba za srce je i zikr.

Mnoštvo je ajeta i hadisa koji naređuju zikr. Ako o važnosti i koristi zikra ima toliko predaja onda treba shvatiti da je on jedan od sebeba duhovnog života. Allahovi dostovi koji su zikrom oživili svoja srca na osnovu vlastitog osvjedočenja odmah iza imana i namaza najviše insistiraju na zikru.

Prvak svih svjetova s.a.v.s. nam kaže:“ Koja god grupa ljudi se okupi da bi radi Allahovog zadovoljstva zikr činili, sa neba se čuje jedan glasnik koji kaže:“ Raziđite se oproštenih grijeha, i ne samo to, Allah je vaše grijehe pretvorio u sevape.“(Imam Ahmed, Musned)

Osnovno značenje zikra je očistiti srce od svega što nije Allah (masiva) i smjestiti u srce ljubav prema Allahu. Zikr znači pokoriti nefsa i veličati Allaha. Zikr je plod fikra ( razmišljanja) a fikr je trag muhabbeta, a muhabbet je Allahov dar. Nema insana bez ljubavi ali ono što je važno jeste da ta ljubav bude usmjerena prema Allahu.

Imam Gazali k.s. ovako kaže:“ Jedan mumin koliko želi čaršiju i posao toliko treba da želi i zikr. Ruke Ašika su u poslu a srca u zikru, pameti na ahiretu a oči na novom hajru i hizmetu. Ako šta pogriješe odmah se pokaju. Zikrove koji se preporučuju na otvorenim mjestima i čaršiji treba mnogo činiti kada se čovjek tu nađe. Gafili su duhovni mrtvaci a zakiri su živi.“

Gavs bilvanisi k.s. je rekao:“ Osnova nakšibendiluka je liječenje srca zikrom. Sva djela nakšibendija se odnose na kalb. Kalb koji počne da radi je kao sat. Dok se njegov vlasnik bavi drugim poslovima on i dalje radi. Na ovaj način se svaki trenutak pretvara u ibadet.“

Obzirom da je zikr lijek sa brojnim dejstvima, ako ga uzmemo od neovlaštene osobe može doći do kontraindikacija. Od ovog su bezbjedni samo oni koji ovo vrše pod kontrolom muršidi kamila. Oni su doktori specijalisti za duhovne bolesti i znaju koji zikr liječi koju bolest.

Gavsi sani k.s. je rekao:“ Virdove učite redovno bez preskakanja. Dan učiti a dan ne učiti uništava srce isto ko i lijek koji doktor propiše a pacijent ga jednom popije a jednom ne popije. Od toga nema koristi. Sufija koji jedan dan ne prouči vird vrača se devedeset dana unazad tj. vrača se halu kog je imao prije tri mjeseca. Vird treba učiti onoliko i onako kako je zadato, ni više ni manje. Kao i lijek. Ako se uzima u manjoj količini od propisane nema koristi a ako se uzima više onda je štetno.“

Čak iako se zikr uči sa gafletom, ne treba ga napuštati. Allahova milost je neizmjerna. Čovjekovo srce može iz stanja gafleta  preokrenuti u stanje budnosti, to Allahu nije teško. Osim toga, gore je biti gafil bez zikra nego gafil u zikru.

Jedne prilike neki sofi dođe kod Gavsi Sanija k.s. i reče mu:

''Kurban, ja nikako ne napredujem. Koliko god da zikr činim tijelo mi se ne budi. I dalje sam u gafletu. Šta da radim?

Gavsi Sani k.s. mu odgovori: ''Sufi, ako je kod čovjeka prisutno sljedeće četvero, koliko god da zikr čini ne može vidjeti korist.

  1. Ako gleda u haram
  2. Ako je 24 sata zauzet sa dunjalukom
  3. Ako nema porodični mir
  4. I ako čini grijehe

Zikr je život srca, lijek, hrana. Srce bez zikra slabi, obolijeva, tamni, postaje tvrdo i na kraju umire. 

Velikani kažu: Ko ne podnosi (čini) vird, podnosit će dert (muke i probleme)

Hrana za srce su i znanje, sohbet, dova, ljubav i sva dobra djela.

Sohbet znači druženje. Kada kažemo sohbet najčešće se to razumijeva kao vaaz i govor. Međutim sohbet je više od toga. Sohbet je biti jedan uz drugog, razumjeti se srcima više nego riječima, utjecati halom i ponašanjem, razgovarati dušama.

Sohbet je jedna od najdjelotvornijih metoda u odgoju murida. Sohbet je zanat ashaba. I sohbet je temelj nakšibendijskog puta.

Ono što je ashabe učinilo najboljim i najčasnijim od svih ljudi jeste upravo to što su bili u sohbetu sa Poslanikom s.a.v.s. Jedno od značenja riječi Ashab jeste ''onaj koji se odgojio i dostigo zrelost sohbetom''.

Sejjid Abdulkadir Gejlani k.s. je rekao: ''Budi zajedno sa Allahovim dobrim robovima. Nađi se na njihovim sohbetima. Tako ćeš biti pomognut sa Allahovom pomoći koja dolazi njima. I ti češ vidjeti kao i oni. I Allah će se i tobom hvaliti kao što se hvali njima.''

Onaj ko napusti sohbet, neka zna da je napustio put velikana i jedan sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. jer sohbet je sunnet mueked.

Čovjekova sreća i na dunjaluku i na ahiretu ovisi od čišćenja srca i odgajanja nefsa. U suri Šuara Allah Teala kaže: ''Toga dana neće od korisiti biti ni imetak ni djeca. Spašen će biti samo onaj ko Allahu dođe čista srca.'' Čisto srce je srce oslobođeno od svega osim od Allaha i to je srce kalbi selim. Svi imamo srce ali Allah od nas traži kalbi selim-čisto srce. Zbog toga je poslao poslanike. I ujedno cilj tesavufa i sejri suluka jeste da čovjek postigne kalbi selim.

Da nas Allah bereketom i dovom Sadata nahrani od Sebe i duhovnom i materijalnom opskrbom i učini da naši nijeti budu Njegovo zadovoljstvo. Amin!  

Više o zikru pročitajte ovdje: Uloga zikra na putu duhovnog odgoja