Porodična sreća i lijepa sloga

Naša lijepa vjera, čiji je jedan od ciljeva i uspostava zdravog društva, veliki značaj pridaje porodici. Jer porodica je temelj društva. Društva se formiraju od porodica. Ako je porodica zdrava, i društvo je zdravo. Sreća i spokoj jednog društva zavisi od sreće i spokoja porodice.

Sreća u jednoj porodici zavisi od međusobne ljubavi, poštovanja i prijateljskog odnosa između majke, oca i djece. Jer ljubav se nalazi u čovjekovoj prirodi i svaki insan ima potrebu za tim. Kako god tijelo, da bi bilo jako i snažno, ima potrebu za raznom hranom i duša, da bi bila jaka i zdrava, ima potrebu za ljubavlju i prijateljstvom.

Naša lijepa vjera pridaje veliki značaj da porodično gnijezdo bude uspostavljeno na zdravim temeljima. Moralni ljudi i žene se podstiču da formiraju to porodično gnijezdo. U islamu porodica nije jedno prolazno udruživanje i prolazno zajedništvo, to je dogovor da se cijeli život bude zajedno. Islam je ukazao na mnoge blagodati porodice, a najvažnije su: zajednici podići jednu uzornu porodicu, da se vjera rahatnije i spokojnije živi i da se podigne hajirli evlad/potomstvo. Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:

„Ženite one koje vole svoju porodicu i koje rađaju djecu (one koje se ne protive rađanju djece). Ja ću se ponosti na Kijametskom danu sa vašim mnoštvom pred drugim ummetima.“ (Ebu Davud, Nesai, Taberani)

Nestajanje jednog društva počinje sa rušenjem (propadanjem) porodice. Naša vjera pridaje veliku važnost porodici – koja je garancija jednog društva – i radi očuvanja tog sretnog gnijezda je poduzela niz mjera i dala niz preporuka.

 „Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (En-Nur, 32)

Također, Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao da je brak jedan od sunneta prijašnjih pejgambera, alejhimu-s-selam, preporučio je ženidbu i smatrao je nužnom da bi se mogao biti jedan dobar mu'min. Kazao je:

„Kada se insan oženi, poboljšao je (upotpunio je) polovinu svoga imana. Za drugu polovinu neka se čuva Allaha.“ (Hakim, Taberani)

Danas vidimo da procenat razvoda brzo raste, a ako analiziramo samo zadnjih deset godina, opaža se da procenat ženidbe/udaje opada iz godine u godinu. Ova tužna slika ukazuje koliko smo se udaljili od naših vrijednosti. Ako želimo zaustaviti moralni pad, u koji je zapalo današnje društvo, to moramo početi od porodice.

 

Rahmet u porodičnom zahmetu

U braku koji je urađen radi Allaha sve biva uzrokom rahmeta i sevapa. Porodica je Allahov emanet. Noseći ovaj emanet, zahmet koji se podnosi nije uzaludan. Majka i babo čine ibadet i zarađuju sevape noseći porodični teret i izvršavajući svoje obaveze. Raditi, zarađivati, trošiti na halal način, pa čak i igrati se sa svojom suprugom i djetetom – sve su to dobra djela. Po ovom pitanju Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:

 „Sve ono što insan potroši za svoju porodicu je za njega sadaka. Zaista, čovjek ima sevap i za jedan zalogaj koji stavi u usta svoje supruge.“ (Buhari, Muslim)

Abdullah ibn Mubarek, radijallahu anhu, je upitao svoje prijatelje koji su sa njim zajedno bili u jednoj bitki:

Znate li koji je bolji boj od ovoga kojeg mi bijemo?

Ne znamo – kazali su.

Ja znam – reče Abdullah ibn Mubarek, radijallahu anhu.

Šta je to? – upitali su.

Čestit i vaspitan mu'min - koji ima ženu i djecu - ustaje noću, gleda svoju djecu, vidi da su djeca otkrivena te ih pokriva. Eto, to što čini ta osoba, je bolje i veće od djela u kojem se mi sada nalazimo – odgovori Abdullah ibn Mubarek, radijallahu anhu. (Gazali, Ihja)

 

Da li je hazreti Pejgamber imao porodičnih problema

Pojedini smatraju da hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj porodici nije imao nikakvih naprezanja i problema. No, situacija nije takva. I Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, se kod svojih čistih hanuma – naših majki – ponekad susretao sa osjećanjima i emocijama koja se nužno nalaze u ljudskoj prirodi. Te naše majke, koje su bile spremne život dati za našeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, su u nekim situacijama postupale sa ženskim osjećanjima, u jednom momentu bi izgubile kontrolu, postupale na način zbog kojeg bi poslije žalile, koristile bi razne riječi. Za to postoje razlozi.

Uzvišeni Allah je želio pokazati ljudima lijepi ahlak Svoga miljenika, hazreti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Taj lijepi ahlak je trebao da se vidi i u porodičnom okruženju. Na taj način je svim ''glavama kuće'' pokazano kakav treba biti uzoran suprug, babo, dedo, komšija i prijatelj. Naše majke su ponekad tresle tu „džennetsku ružu“ i bivale sebep da miris koji se nalazi u njoj izađe napolje.

Pojedine naše majke bi od sabaha do akšama bile ljute na Resul-i Ekrema, sallallahu alejhi ve sellem. Zato što nisu bile svjesne svojih pogreški, naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, bi im davao vremena i udaljavo se od njih na neko vrijeme. Međutim, nikada nije digao ruku, prijetio, zastrašivao i sl. I ne samo na njih, nikada nije digao ruku na bilo koga ko je bio počašćen hizmetom njemu.

 

Biti strpljiv

Ponekad u zamornim situacijama koje se dese u porodici malo sabura, tolerancije i šutnje daje bolji rezultat nego hiljade riječi. Nefs je poput vatre, kalb/srce poput vode. Kada se nefs naljuti, njegova vrelina se podiže, i kada mu se uzvrati ljutim nefsom, dodaje se vatra na vatru. U takvoj situaciji oba nefsa izlaze van kontrole. Na vatru se dodaje vatra, na vrelinu vrelina. Da Allah sačuva, kada se vatra rasplamsa, ne zna se šta će spaliti. Ponekad se čovjek naljuti na muhu, zapali jorgan, jorgan izgori, muha pobjegne, a čovjek sam ostane.

Kada se muž naljuti i povisi glas, ako supruga izabere šutnju, muž će se ugasiti prije nego se rasplamsa. Međutim, ako se i supruga uzruja i povisi glas, onda treba suprug da se povuće i opredijeli za šutnju. Ako i muž izgubi kontrolu, povisi glas i bude nastojao nadvladati suprugu, počinje svađa. Takvoj svađi se raduje samo jedna strana – a to je šejtan.

 

Ključ za sreću u porodici

Alimi su kazali da je za ključ za sreću u kući zadovoljstvo, vjernost, ljubav i sabur. Najprije znajmo sljedeće: dvije osobe koje se uzmu su sudbina jedno drugom. Iman zahtjeva da se bude zadovoljan tom sudbinom. Kako je farz da se do toga dođe halal putem, tako je farz i poštovati njegov/njen hak kada se to stekne. Hajirli supružnik je je Allahov poseban dar Svome robu, a loš supružnik je Njegov ispit. Sreća naše porodice je uslovljena da se on/ona prihvati zajedno sa njegovim/njenim gorkim ukusima.

Da se bilo sretno u porodici, nije nužno da se mužu sve sviđa kod supruge, a supruzi sve kod muža. Kada se čovjeku ne svidi neka osobina kod supruge, ne smije odmah da je izbaci iz svojih očiju i svoga srca. I za ženu važi isto. Ko zna, možda u onome što se ne sviđa našem nefsu ima mnogo skrivenih hajrova/dobrota. To će se u budućnosti vidjeti. Ako se insan strpi, biće mu jasno. Za sreću u jednoj porodici jako su bitni zadovoljstvo i vjernost. Onaj ko je zadovoljan sa svojom porodicom uživa u miru (rahat je), a one koji su vjerni nagrađuje Uzvišeni Allah.

Nije ispravno da se jedna porodica zbog neke obične prepirke ljuti i svađa i odmah  pomišlja na razvod. Po ovom pitanju Uzvišeni Allah upozorava sve ''glave porodce'':

„S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.“ (En-Nisa, 19)

 

Ona je za mene bogastvo

Supruga jednog Allahovog dosta je bila poprilično ljuta, svadljiva i neprijatna. Svojim jezikom i ponašanjem je svome suprugu svakodnevno uzrokovala muke. No, taj zat je na sve to saburao, svoj nefs privikavao na sabur i svaki dan se kuhao u toj vatri. Smatrao je to prilikom da zadobije lijep ahlak. Zbog toga mu nije ni padalo na pamet da se razvede.

Njegovi prijatelji su bili jako tužni zbog zbog svega toga. Toj ženi nikakav savjet nije koristio. To je dotle došlo da su pojedini ljudi, koji su poznavali ovoga zata, počeli učiti dovu da ta žena umre.

Jednog dana toj ženi je došao njen edžel/smrt. Prijatelji njenog supruga su taj dan proglasili praznikom. Nakon što su ženu što je brže moguće pokopali, radujući se, došli su kod njenog supruga i kazali:

„Gospodine, nismo došli da ti izrazimo saučešće, nego da čestitamo.“

Ovaj Allahov dost je bio miran i zamišljen. Na njegom licu nije bio ni jedan trag radosti. Naprotiv, bio je tužan kao da je izgubio nešto jako vrijedno. Kazao im je:

„Ja sam danas zaista žalostan. Ta žena je za mene bila blago. Ja sam saburajući/trpeći njeno ružno ponašanje stekao lijep ahlak sa kojim će Uzvišeni Gospodar biti zadovoljan te sam zaradio jako mnogo sevapa i duhovnih deredža. Nažalost, sada je to moje blago zakopano u zemlju i vrata jedne takve zarade su se zatvorila.“ (M. Saki el-Husejni, Aile Saadeti)

Znači, pojstoji mnogo načina da se bude setan. Ako insan malo porazmisli o kraju stvari/problema, ako bude malkice širok i ako malo upotrijebi srce i razum, sa Allahovom dozvolom, prebrodit će mnoge stvari.

 

Naša posljednja dova je EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN