Razmišljanje koje budi srce

Ocijeni tekst
(0 votes)

El-Džurdžani, k.s.,  kazuje da je razmišljanje - tefekkur aktivnost koja se realizuje na način ‘da se srce usmjerava shvatanju značenja stvari kako bi postiglo cilj, odnosno tefekkur je manifestacija znanja u srcu kako bi se spoznala suština-hakikat stvari.’

Tefekkur i riječ taakkul koja je u bliskoj vezi s njim, dolazi u značenju: razmišljati, smisliti, dosjetiti se,  pojmiti...

Druga riječ bliska značenju riječi tefekkur jeste riječ ‘tedebbur’. Ona ima značenje razmatranje, rasuđivanje, zapažanje...

 

Razlika između tefekkura i (običnog) razmišljanja

Pojam razmišljanje koji je ušao u naš jezik u modernom dobu, se objašnjava kao mentalna aktivnost koja se realizuje na najvišem nivou; taj pojam ne prihvata primanje informacija mimo pameti  ili stvari i to samo prema pravilima koja je uspostavila sama pamet.  Pošto je to tako,  tu je riječ o stotinama filozofa i mislioca koji nisu našli uputu-hidajet uprkos tome što su taj mehanizam ‘razmišljanja’ realizovali na najvišem nivou.

U klasičnim islamskim tekstovima se  ne može nači riječ (islamska misao/ el-Fikru'l-İslâmî ili et-Tefekkürü'l-İslâmî) kao nezavisna aktivnost. Tefekkur i pojmovi koje smo gore spomenuli nisu ni prva ni zadnja stepenica koja čovjeka treba da dovede do cilja. Tefekkur kojeg islam traži od čovjeka jeste onaj koji će ga dovesti  do spoznaje Allaha, Njegove Jednoće, beskonačne moći, merhameta i mudrosti.

 

Tefekkur je jedna vrsta ibadeta

Uzvišeni Allah na mnogo mjesta u Kur’anu naređuje tefekkur/razmišljanje: “Za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” (Ali Imran, 191)

Pored toga, Allah, dž.š., u mnogobronim ajetima čovjeka podstiče na razmišljanje govoreći; zašto ne razmislite, zar ne vidite, zašto ne razmislite i ne uzmete pouku?...

Naši alimi za tefekkur kojeg Allah,dž.š., ovako hvali kažu: “Jedan sat razmišljanja/tefekkura je bolji od noći provedene u (dobrovoljnom) ibadetu.”  “Tefekkur je čovjekovo ogledalo, pokazuje mu njegove dobrote i loše strane.” Time oni ukazuju da je na putu postizanja potpunosti/kemal, tefekkur neophodan i nezaobilazan.

Prenosi se da je Mudri Lukman sjedio sam, dugo dugo bi utonuo u misli i razmišljao. Kada su ga pitali zašto to radi, on bi im odgovorio: “Samoća je prikladnija za razmišljanje. Tefekkur/razmišljanje čovjeka usmjerava na put dženneta.”

Bišr Hafi, k.s., također kaže: “Kada bi čovjek dovoljno razmišljao o Allahovoj veličini, nikad Mu ne bi bio nepokoran.”

Plod tefekkura jeste znanje/ilum, hal/stanje i amel/dobra djela. Tefekkur u srcu rađa ilum, kada se u srcu pojavi ilum, tada se i stanje srca promjeni. Kada se stanje srca promjeni, promjene se i djela organa. Znači amel je vezan za hal, hal za ilum, a ilum za razmišljanje. To znači da je početak svih dobrih dijela tefekkur.

Tefekkur radi Allaha je bolji od zikra. Samo razmišljanje srca o Njegovim tedželijatima je zapravo zikr. Zikir srca je bolji od amela. Vrijednost djela je zahvaljujući zikru. Pošto je tefekkur iznad zikra, razumljivo je da je bolji od svih drugih djela.

Tefekkur je snaga koja čovjeka vodi od mrskih stvari da ih zavoli, od pohlepe za dunjalukom ka zuhdu i skromnosti. Iz svega se razumije da je bez tefekkura i zikra nemoguće kročiti putem postizanja kemalata/potpunosti.

 

O čemu razmišljati/tefekkur činiti?

O Allahovom Zatu se ne razmišlja. U hadis-i šerifu se kaže: “Razmišljajte o Allahovim stvorenjima (stvaranju, nimetima), a ne razmišljajte o Allahu.” (Fejzul-Kadir)

Naravno, nemoguće je razmišljati o stvarima koje ne znamo. U kosmosu, nebesima i zemlji, postojanju vidljivog i nevidljivog, živog i neživog postoje bezbrojne Allahove mudrosti i manifestacije. Sve ovo su jasni dokazi koji ukazuju na beskraju Allahovu moć, jednoću i uzvišenost. Kur’an-i Kerim nas podstiče da razmišljamo o ovim dokazima i znakovima:

“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene.” (Ali Imran, 190)

“I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom.” (Rum, 25)

Jedan od najjasnijih ajeta koji ukazuju na Allahovu moć i veličinu je zapravo sam čovjek. Kada bi čovjek čitav svoj život razmišljao o svojim stanjima možda bi samo mali dio i shvatio. Međutim, on je o tome potpuno neupućen i nemaran. Čovjek nemaran naspram samog sebe i džahil, takav kakav je, kako to da ima želju da shvati nešto drugo? Međutim, Allah, dž.š., mu naređuje da razmišlja o sebi: Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne vidite?“ (Zarijat, 20-21)

Naspram svih Allahovih znamenja, stvorenja, ljepota, veličine, čovjek je poput mrava koji ima svoje stanište ispod veličanstvenog dvora nekog vladara.

Da bi mi shvatili makar djelić Allahove veličine i moći, On nam je dao mogućnosti i kosmos pun dokaza. Nezahvalnost bi bila ako to čovjek ne iskoristi. 

Ovdje trebamo obratiti pažnju i na jedno mjerilo. Po pitanju spoznaje Allaha mi malo znamo u odnosu na alime i Allahove dostove. Ili u odnosu šta su znali poslanici, a šta znaju mukarreb-Allahu bliski meleci. Nama je dati malo znanja kako kaže Uzvišeni: „A vama je dato samo malo znanja."(Isra, 85) Na nama je da ne zaboravimo da smo slabašni robovi i da imamo na umu da Allah voli one koji uzimaju ibret/pouku.

 

 

Pročitano 1523 puta Zadnji put mijenjano dana petak, 22 Septembar 2017 09:01