Strah i nada

Strahovanje i nadanje su dvije temeljne karakteristike ahlaka vjernika. Ta dva svojstva, vjernika drže u ravnoteži. Pomoću njih hodi putem istine, čini dobra djela, i čuva ih. Opisujući vjenike, uzvišeni Allah, kaže:
''Oni, sa strahom i nadom ustaju iz svojih postelja, kako bi Gospodaru ibadet činili'' (Sedžda, 32/16)
Strah od Allaha i nadanje Allahovoj milosti je pokazatelj ispravnog imana. To dvoje liči na dva krila ptice. Kako god ptica ne može letjeti samo sa jednim krilom, isto tako ni osoba koja se boji Allaha a ne vjeruje u Njegovu milost ne može ispravno vjerovati.

Ova dva svojstva su od imana i koje god od njih izađe iz srca, otvaraju se vrata kufru. Čovjek koji ne posjeduje strah od Allaha, dž.š., ide putem nepokornosti a taj put vodi ka kufru.  Isto tako nenadanje Allahovoj milosti nema drugog ishoda osim kufra.
Imam Gazali, k.s., u djelu Ihja Ulumi'd-Din kaže:
''Strah od Allaha ponekad potječe iz svijesti o Allahovoj veličini i poznavanja Njegovih sifata/svojstava, a ponekad iz svijesti o mnoštvu vlastitih grijeha i nedostataka. A nekad je pak uzrok i jedno i drugo. Obzirom da je tako, Allaha, dž.š., se najviše boje oni koji najbolje poznaju sebe i Njega uzvišenog. Zbog toga Allah Teala kaže:
''Allaha se (kako treba) boje samo učeni'' (Fatir, 35/28)
Ukoliko neko tvrdi ili misli da posjeduje određenu stvar, na njemu bi se morao vidjeti neki trag kao dokaz ili pokazatelj istog. Ako u srcu postoji istinski strah od Allaha, dž.š., i nada u Njegovu milost, onda se to mora manifestirati na organima čovjeka.
Govoriti o strahu od Allaha Teala a istrajavati u grijesima je potpuno besmisleno.
Arifi, ašici i Allahovi dostovi su strah od Allaha u srcima doveli na vrhunac. Pretvorili su ga u hašjet (strah pomješan sa ljubavlju), mehabet (poštovanje) i muhabet (ljubav). Ovi osjećaji se rađaju kod robova koje uzvišeni Allah zavoli pa ih uzme u svoju posebnu zaštitu usljed čega oni postanu svjesni svoje slabosti i nedostatnosti u pokornosti i ibadetu. Oni u tom halu plaču u samoći i spominju svog Gospodara. A njihove suze skidaju sve njihove grijehe. Njihovo robovanje neije iz straha od kazne nego rezultat ljubavi koju osjećaju prema Njemu.
Znak nade u Allahovu milost je činjenje djela kojim je On zadovoljan. Znak straha od Allaha je izbjegavanje onog što je On zabranio.
Ebu'l Kasim Hakim, k.s., je rekao: ''Kada se čovjek boji nekoga ili nečega, on od toga bježi. Ali onaj ko se boji Allaha on bježi Allahu.''
Hasan Basri, k.s., od Džabira, r.a., prenosi rivajet u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Vjernik je između dva straha. Prvi je za dio života koji je već prošao. Strahuje jer ne zna šta će Allah presuditi za taj dio. A drugi strah je strahovanje za preostali dio života. Stoga što ne zna kakvo je Allahovo određenje. Obzirom da je tako, čovjek se treba truditi da pripremi nešto za ahiret, da se pripremi za smrt. Kunem se Onim u čijoj je ruci moja duša, kada smrt dođe više se ništa ne može učiniti. Nakon dunjaluka postoji samo Džennet ili Džehennem, drugog mjesta nema.'' (Bejhaki)
U kudsi hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Uzvišeni Allah se kune svojom veličinom i ljepotom: ''Svome robu nikada neću dati dva straha; ko na dunjaluku bude imao strah od Mene, na ahiretu ću ga učiniti sigurnim od tog straha. Ko na dunjaluku bude siguran od Mene (ne bude imao strah od mene) na ahiretu će strahovati.'' (Ebu Nuajm)

Kako se manifestira strah od Allaha?

Fakih Ebu'l – Lejs Semerkandi, r.ah., je rekao: Strah od Allaha se poznaje na sedam stvari:
1. Na jeziku; onaj ko se boji Allaha svoj jezik čuva od laži, potvore, psovke, gibeta, ružnih i nepotrebnih riječi. Jezik neprestano upošljava zikrom, učenjem Kur'ana, naukom ili drugim korisnim stvarima
2. Na jelu i piću; ko se boji Allaha, pazi da jede čistu i halal hranu te da jede onoliko koliko je potrebno. Čuva se haram i sumnjive hrane kao i one koja je štetna za organizam
3. Na očima; ne gleda u zabranjeno i nepristojno. Ne baca pogled na ono što je u tuđim rukama, niti istražuje tuđe mahane. Ne gleda sa strašću u dunjalučku raskoš niti ju priželjkuje.
4. Na rukama; ne pruža ruke, prema zabranjenom. Nego ruke koristi samo u korisnim i hajirli poslovima
5. Na nogama; onaj ko se boji Allaha, čuva noge od toga da idu u zabranjeno. Nastoji da ih vodi uvijek u dobro; u mesdžide, na mjesta gdje se izučava nauka, u posjetu rodbini, u hizmet vjernicima, bolesnim, usamljenim itd.
6. Na srcu; čuva svoje srce najprije od neispravnih mišljenja o Allahu, Njegovim svojstvima i djelovanjima, zatim od sumnji i pogrešnih ubjeđenja. Potom čisti srce od svih osobina kojima Allah nije zadovoljan. A onda ga ukrašava lijepim osobinama kao što je darežljivost, skromnost,  milost i merhamet prema svim stvorenjima u kosmosu.
7. Na ibadetu i pokornosti; strah od Allaha se manifestira na ibadetima. Osoba najprije svoje ibadete čisti od smopokazivanja, oholosti/kibur i drugih bolesti zatim ibadet počinje da čini samo i samo radi Allahovog zadovoljstva. I tako ulazi u odabranu skupinu koju Allah Teala hvali u Kur'anu časnom:
''Uistinu će mutekije (oni koji se Allaha boje) biti na sigurnom mjestu; usred bašća i izvora'' (Duhan, 51-52)


Imam Gazali, r.ah., kaže: ''Trebaš se bojati dvoje:
1. Ulaska u grijeh. Da bi čovjek nefsa držao daleko od grijeha potrebno je da ima strah. Jer neodgojen nefs koji naređuje zlo je jako sklon zlu i neredu. On se može obuzdati samo strahom. Jer nefs nema stida koji bi ga spriječio od zla.
Obuzdavanje nefsa je moguće opominjanjem riječima, predočavanjem posljedica i djelom.
Jedan od dobrih Allahovih robova pripovijeda:
'Jednom me je nefs nagovarao na zlo. Pa sam skinuo odjeću i otišao na mjesto koje se na suncu zagrijalo do usijanja, legao sam tu i počeo se valjati i govoriti: 'Ej nefsu koji naređuješ zlo! Iskusi ovo da vidimo koliko možeš izdržati! A džehennmska vatra je daleko vrelija!'
2. Umišljanja i samodopadljivosti zbog ibadeta; ako nema straha od Allaha, nefs zbog ibadeta njeguje samoljublje i to ga upropaštava. Zbog toga je važno nefs stalno prepadati i ukazivati mu na vlastitu manjkavost i nedostatke

Jedan od Allahovih dostova je ovako korio svog nefsa: Ej nefsu! Ti govoriš riječi zahida ali činiš djela munafika. A potom sa tim djelima očekuješ da uđeš u džennet. Hej, hej! Oni koji će ući u džennet su drugačiji od tebe. Ti nemaš djela koja oni imaju!''
Ako osoba često drži u sebi ovakve misli, neće razvijati samoljublje i bit će daleko od grijeha.

Allahovi dostovi o strahu od Allaha

Jahja b. Muaz je rekao: ''Kada bi se jadni čovjek bojao Džehennema koliko se boji siromaštva, zasigurno bi ušao u Džennet.''
Bišr Hafi, k.s.,: ''Strah od Allaha je poput padišaha (vladara). On ulazi samo u srca očišćena takvalukom. (Padišah ne sjedi na mjestima koja ga nisu dostojna)."
Hatim-i Esam, k.s., je rekao: ''Svaka stvar ima svoj ukras. Ukras ibadeta je strah od Allaha. A alamet straha od Allaha je kratka nada''
Halladž-i Mensur, k.s.:
''Ko se boji nekog drugog osim Uzvišenog Allaha i nadu usmjerava ka njemu, Allah, dž.š., će mu zatvoriti sva vrata, dati da mu se desi ono čega se bojao i njegovo srce prekriti sa 70 zastora. Najprostiji od ovih zastora je da mu srce ostavi u sumnji i sumnjičavosti. A ono što bi trebalo da povećava strah, jeste razmišljanje o neizvjesnosti ishoda.''
''Ne zanosi se što živiš u lijepom i sigurnom mjestu/okruženju, ne postoji mjesto ljepše od Dženneta, pa je Adema, a.s., u njemu zadesilo ono što ga je zadesilo. Ne pouzdaji se u mnoštvo ibadeta, Iblis, l.a., je nakon dugo godina ibadeta otjeran iz Allahove blizine. Ne pouzdaji se u svoje znanje, Bel'am b. Baura iz naroda Benu Israila je znao Allahovo najveće ime, bio je veliki alim ali se poveo za šejtanom i upropašten bio. Ne uzdaj se ni u to što se družiš sa dobrima, niko nije veći i hajirniji od Poslanika, s.a.v.s., pa je mnoštvo onih koji su ga viđali i od roda njegovog  bili a završili kao kafiri. '' Hatim-i Esam, k.s.

Šta je nada?

Imam Kušejri, k.s. u djelu Risala ovu temu ovako objašnjava:
''Nada je da se srce veže za moguć pozitivan i lijep ishod. Kako god je strah vezan za ishod isto tako je i sa nadom. Nadanje Allahvoj milosti, srca čini sretnim i unosi u njih težnju ka ahiretskim blagodatima.
Redža/nada je pouzdavati se u Allahovu ljubav prema robovima i Njegovu darežljivost. Nada je očekivati od Allaha, zbog Njegove dobrote i ljepote. Nada je razmišljati o ahiretskim blagodatima i radovati se zbog njih. Nada je uzdati se u Allahovu neizmjernu milost. Nada je tražiti utočište u Njegovom oprostu.
Sufije su o nadi izrekli mnogo toga.
Abdullah b. Hubejk je rekao: ''Tri su vrste nade:
Nada nakon urađenog dobrog djela, da će ga Allah primiti
Nadanje oprostu nakon lošeg djela i učinjene teobe
Nada uz ustrajnost u griješenju; neprestano griješiti a nadati se oprostu. To je neosnovana nada
Onaj ko se prepusti Allahovoj volji/teslim, i bez obzira na situaciju i okolnosti ne tuguje i ne brine se, nego je potpuno siguran da će ishod biti u potpunosti u korist vjernika, taj je realizirao nadu na najljepši način.
Nada je usko povezana sa imanom; ako čovjek vjeruje, on se i nada i njegova je nada proporcionalna imanu. Shodno tome, nadanje u Allahovu milost je jedno od najizraženijih i najvažnijh svojstava vjernika.
Allah Teala je vjernicima obećao mnoge blagodati i na ovom i na budućem svijetu. A vjernik se ovim blagodatima nada shodno nivou svoje iskrenosti, teslimijeta i povjerenja u Allaha.
Istinski vjernik zna da je sve biva Allahovom voljom i određenjem, te ne dozvoljava crnim mislima da ga obuzmu i odvedu u pesimizam. Siguran je da je i najteža situacija samo iskušenje i da će na kraju sve biti u korist vjernika.
Jedan od najjasnijih znakova nade jeste istrajnost u dobrim djelima i zalaganje na putu približavanja Allahovoj milosti, kako sa farzovima tako sa nafilama. Osoba koja se nada je osoba koja ima lijepo mišljenje o Allahu i očekuje najljepše od Allaha. Ona zna da Allah prima djela iz svoje milosti i dobrote a ne zbog zasluge. Isto tako zna i da Allah oprašta grijehe zbog svoje neizmjerne milosti, a Gospodar je blagodaran prema onom robu koji gaji ovakvo mišljenje.

Uzvišeni Allah, u mnogobrojnim ajetima, govoreći o Svojoj milosti, kaže:
''Allah je uistinu blagodaran prema Svojim robovima...'' (Šura, 42/19)
''Allah je mnogo milostiv prema robovima'' (Ahzab, 33/43)
''(O Muhammede! ) Reci (robovima Mojim da im poručujem): ''Ej robovi, koji ste prešli granicu u griješenju! Ne prekidajte nadu u Allahovu milost! Jer Allah prašta sve grijehe'' (Zumer)
U jednom hadisu stoji: ''Mnogo tražite, i tražite visoke deređe. Jer uistinu vi tražite od Onog koji je mnogo plemenit i darežljiv'' (Taberani;Hejsemi)
U jednoj se predaji prenosi da će u Džennet ući dva prijatelja koji su isto ibadeta činili, ali će jedan biti na mnogo većim deređama.  Pa će ovaj što će biti na nižim, upitati:
''Ja Rabbi, dok smo bili na dunjaluku on nije činio više od mene. Zbog čega su njegovi stepeni viši?''
A Allah Teala će odgovoriti:
''Zbog toga što je on od  Mene više tražio. A ti si tražio samo da te zaštitim od vatre. Obojici sam dao ono što ste tražili.''
Allah Teala kaže: ''Oni mole Gospodara svoga i traže vesilu (sredstvo) kako će se više približiti Gospodaru. Nadaju se Njegovoj milosti i strahuju od Njegove kazne'' (Isra, 17/67)
 
Ravnoteža između straha i nade


Znak da je kod osobe nada na nivou koji se traži jeste da se unutar nade nalazi i strah. Jer kada se čovjekovo srce usmjeri ka nečemu i nada tome, proporcionalno veličini želje strahuje da mu to ne izmakne iz ruku.
Ahmed b. Ebi'l-Havari je rekao: ''Nada je poputnina onih koji se boje Allaha''
Prenosi se da je Lukman, a.s., savjetovao sinu:
Boj se Allaha strahom kojim ćeš znati da nisi siguran na iskušenjima. A nada u Allahovu milost neka bude veća od tvog straha
Kako ću u tome uspjeti babuka moj? Ja imam samo jedno srce
Zar ti ne znaš da mumin ima dva srca? Jednim se boji Allaha a jednim se nada u Njegovu milost
Što znači, strah i nada su dva svojstva koja uvijek treba da budu u srcu vjernika. Zbog toga je vjernik kao čovjek sa dva srca.
Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., došao kod jednog mladića koji je bio na samrti i upitao ga:
''Kako se osjećaš?''
''Nadam se Allahovoj milosti. A bojim se svojih grijeha'' odgovori mladić
Na to mu Resulullah, s.a.v.s., reče:
''Kada se u srcu jednog roba nađe ovo dvoje, Allah će mu dati ono čemu se nada a zaštiti ga od onog čega se boji'' (Tirmizi; Ibn Madže)
Ebu Osman-i Magribi je rekao: ''Ko je stalno u stanju nade kod njega se pojavi ljenost. Ko je pak stalno u stanju straha on počne da ulazi u beznađe. Najljepše je da ponekad budeš u stanju straha a ponekad u stanju nade.''  
VE AHIRU DA'VA NA ENIL HAMDULILLAH RABBEL A'LEMIN