Značaj koji islam predaje znanju

Ocijeni tekst
(1 Vote)

Riječ „ilm“ znači znanje. Kao vjerski termin znači poznavati stvari koje su Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.v.s. naredili da se znaju. Temelj vjere islama, njegova duša i život je znanje. Bez znanja ne može se razmišljati o životu vjere islama i njegovom opstanku. Zbog toga su neprijatelji Islama najprije znanje označili kao neprijatelja.

Ustvari, znanje je uslov da se od taklid-i imana/oponašajući iman pređe na istinski iman i u imanu stekne jekin/ubjeđenje. Pitanja koja se vjeruju prvo se saznaju sa znanjem. Poslije, učenje dokaza vjerovanja je opet sa znanjem. Tamo gdje nema znanja teško je odvojiti dobro od lošeg, ispravno od pogrešnog. I pamet bez znanja je manjkava. Insan sa znanjem dobija vrijednost. Zapravo, prva zadaća Adema a.s. , je bila da svoj umet poduči znanju, da im ga omili i da ih podstiče na znanje.

Postoji mnogo ajeta koji naređuju i podstiču na sticanje znanja:

Ako ne znate, pitajte ljude zikra (one koji posjeduju znanje).“ (En-Nahl, 43)

Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9)

Također je hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da je farz svakom muslimanu da stiče znanje i da posjeduje znanje.

 "Učiti znanje je farz svakom muslimanu i muslimanki" (Ibn Madže, Bejhaki)

 „Učite znanje. Jer niko od vas ne može znati kada će mu znanje zatrebati.“ (Darimi, Taberani)

 

Koristi sticanja znanja

U našoj vjeri sticanje znanja i njegova deredža je jako velika. Jer, temelji vjere islama postavljeni su sa znanjem. Prvi ajeti koji su bili objavljeni su ajeti o čitanju i učenju. Uzvišeni Allah o toj istini kaže:

Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (El-Alek, 1-5)

Nek se po jedna grupa iz svake zajednice potrudi da dobro nauči vjerske nauke.“ (Et-Tevbe, 122)

Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je pohvalio znanje i u mubarek hadisima kazao:

Ko izađe na put da traži znanje, Allah će mu olakšati put koji vodi u Džennet." (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Hibban)

Da naučiš jedan dio znanja bolje ti je nego da klanjaš stotinu rekata namaza.“ (Ibn Abdulber)

„Meleki prostiru svoja krila onome ko traži znanje  iz zadovoljstva zbog onoga što čini.“ (Ahmed ibn Hanbel, Ibn Hibban, Hakim)

 

Cilj nije znati već živjeti po znanju

Znanje je najvrijednija i najčasnija osobina na dunjaluku. Pored toga i odgovornost je najteža. Oni koji znanju dadnu njegovo pravo steći će zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Pravo znanja je da se koristi na način prikladan njegovom cilju. 

Cilj znanja je upoznati Uzvišenog Allaha i stići do Njegovog zadovoljstva. Uslov je da se znanje uči radi Allaha i da se koristi na putu koji vodi do Njegovog zadovoljstva. U suprotnom, znanje nije rahmet, već zahmet/muka.

Oni koji su bježali od farz znanja biće pitani za svoje neznanje, a oni kojima je dato znanje biće pitani da li su ispoštovali njegovo pravo. Sljedeće upozorenje našeg voljenog Pejgambera izbliza se tiče svakog čovjeka:

„Na Sudnjem danu insan se neće pomaknuti sa svoga mjesta obračuna sve dok se ne pozove na odgovornost za ove četiri stvari:

kako je potrošio svoj život,

šta je činio sa svojim znanjem,

kako je stekao imetak i kako ga je potrošio,

kako je potrošio svoje tijelo.“ (Tirmizi)

Također, postoji i znanje koje nije korisno. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, plašeći se jednog takvog tereta, tražio je od zaštitu od Uzvišenog Allaha.

Allahu! Tebi se utječem od znanja koje ne koristi.“ (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi)

Uzvišeni Allah od učenih traži takvaluk/bogobojaznost. Jer, takvaluk se zadobija samo sa znanjem. Po ovom pitanju u ajet-i kerimu se kaže:

A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni.“ (Fatir, 28)

Stoga, onaj ko ne posjeduje takvaluk nije pravi alim. Ne može se reči džahil/neznalica onome ko poštuje Uzvišenog Allaha i ko se boji da Mu zgriješi.

Kao što je naznačio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, znanje koje se koristi samo radi dunjaluka , a zaboravi se Allahovo zadovoljstvo, neće  dati da njegov sahibija ni primiriše Džennet. (Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed ibn Hanbel)

Ponekad znanje može biti skrivena perda/pregrada, težak ispit i može da njegovog sahibiju/posjednika udalji od Allaha. Sve nas je na to upozorio hazreti Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.

Šejtan vas mnogo puta prevari zadržavajući vas na znanju.

O Božiji Poslaniče! Kako nas šejtan prevari sa znanjem? – upitao je jedan ashab.

Šejtan vam govori: 'Ti gledaj da naučiš znanje i dok dobro ne naučiš ne okreći se djelima.' Čovjek neprestano priča o znanju, a djelo stalno ostavlja za poslije, na kraju umire ne čineći djela – odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ebu Talib el-Mekki, Kutu-l-kulub)

Hazreti Hasan el-Basri, rahmetullahi alejhi, je kazao: „Učite znanje koliko god hoćete. Tako mi Allaha, sve dok ne budete postupali po onome što naučite, Allah vam neće dati sevap. Sav trud onih koji su slabe pameti jeste zanimati se samo sa prenošenjem znanja, a trud pravih alima jeste postupajući po znanju čuvati njegovo pravo.“ (Ebu Talib el-Mekki, Kutu-l-kulub)

 

Znanje koje je svakom farz

Većina muslimana zna hadis: “Učenje znanja je farz svakom muslimanu i muslimanki“, međutim , u potpunosti se ne zna koje je to znanje koje je farz.

Hadis govori o znanju koje je farz-i ajn. Farz-i ajn znanje je znanje koje svaki musliman lično treba da nauči i da zna. To znanje je učinio farzom Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik a.s.. Svaki pametan i punoljetan musliman je odgovoran za to znanje. Jer musliman ima imansku i ibadetsku obavezu. Mora da pazi na halal i haram. Meleki počinju da pišu djela i svako ko postane zadužen sa djelima prvo što treba da uradi jeste da nauči znanje.

Osnovno pravilo je: stvar koju je farz obaviti, farz je i naučiti kako se obavlja.

Te stvari možemo podijeliti u tri osnovne kategorije:

  • znanje o osnovama vjerovanja,
  • znanje o farzovima koji se trebaju obavljati,
  • znanje o haramima kojih se treba kloniti. (Gazali, Ihja)

 

Prvo znanje o imanu

Prvo znanje koje je farz su stvari koje se tiču imana/vjerovanja. Ukratko, to se naziva akaid - akaidsko znanje. Osnovu ovog znanja čini znanje o Allahovom zatu i sifatima, pejgamberima, kitabima, melekima, kada i kaderu, Ahiretu, Džennetu, Džehennemu... Svaki musliman treba da vjeruje u istinitost toga. Vjerovanje u ove istine, bez znanja o detaljima, spašava vjernika odgovornosti. No, za one koji mogu bolje je i vrijednije da svaku ovu temu detaljno prouče, da ono što znaju dovedu u stanje jekina, da taklid pretvore u tahkik, da ono što vjeruju prihvate kao da to vide.

 

Zatim znanje o djelima

Odmah nakon imana, zbog toga što je namaz farz, svakom punoljetnom i pametnom muslimanu (mukellef) je farz da nauči  obaveze u vezi namaza i način klanjanja. Prethodno treba da nauči načine tahareta/čistoće koji se zahtijevaju, vrste nečistoće koje su prepreka namazu i kako se otklanjaju, farzove abdesta i gusula. Žene koje su pametne i punoljetne (mukkellef) trebaju naučiti i propise o hajzu, nifasu i krvarenju usljed neke bolesti.

Mu'minu koji dočeka mjesec ramazan je farz da zna potrebno znanje u vezi posta, stvari koje kvare post, stvari koje zahtijevaju napašćanje ili kefaret, i da zna da je post farz ukoliko ne postoji neko vjersko opravdanje kao što su bolest, putovanje, starost, trudnoća i sl.

Mu'minu koji ima porodicu o kojoj je dužan brinuti je farz da njihovu nafaku zarađuje na halal način. Zbog toga mu je farz znati i paziti da se haram ne umješa u njegovu posao ili zaradu.

Kada imovina koju je stekao dosegne nisab, farz je znati propise u vezi zekata i dati zekat.

Mu'min čije je materijalno stanje bolje, ako u mjesecima hadža bude u mogućnosti obaviti hadž, farz mu je da nauči hadžske propise i da obavi hadž.

Onome ko je u opasnosti da počini haram, a ima materijalne mogućnosti, farz je naučiti uslove braka te da se oženi, osim toga treba da zna i stvari koje poništavaju brak.

Čovjeku koji se razvede od svoje supruge je farz znati kako da se poslije ponaša prema njoj i šta je njeno pravo.

Svakom muslimanu je farz da ima (sa)znanje o batil idejama, djelovanjima i stavovima koji su mu haram. Imam Gazali, rahmetullahi alejhi, skreće pažnju da u mjestima gdje se rašire bidat, batil grupacije i gdje se haram tumači kao nešto lijepo, iste treba poznavati da bi se od njihovih učenja mogli zaštititi. Jer, nakon što ova učenja prodru u srce i pamet insana, liječenje od njih je jako teško.

 Svaki mukellef mora poznavati obaveze prema roditeljima, koga treba voljeti a koga mrziti u ime Allaha, s kim treba da se druži, a od koga da bježi.

Zatim, svakom mu'minu je farz da zna svoje obaveze i da ih ispunjava prema osobi koja je imam, muršid ili halifa, to jest, „ulu-l-emr“.

Onima koji su bogati je farz da znaju svoje obaveze o čuvanju i pomaganju širenja farz znanja i podizanju potrebnih ustanova.

Ljubav prema ilmu i ljudima od znanja je farz.

Stoga se treba dati u trku za sticanjem znanja, na našim okupljanjima i druženjima treba pričati o znanju, i uvijek na stolu ili torbi imati neku korisnu knjigu. Ilm je vrsta zikra, razlog rahmeta. Halke znanja su džennetske bašče. I jedna naučena riječ je dragocjena. Početak znanja je ljubav prema Allahu, a kraj mu je edeb. Učiniti ilm književnošću, a biti daleko od njegovog edeba je propast. Znanje koje osobu ne približava Allahu je obični zahmet. Pravi alim je rahmet za cijeli kosmos.

 

Naša posljednja dova je EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN

 

Pročitano 631 puta Zadnji put mijenjano dana utorak, 21 Novembar 2017 10:06
Više iz iste kategorije: « Tevekkul - plod imana