Prostorije u BiH

Prostorije u Sarajevu

Prostorije u Sarajevu

Prostorije Udruženja "SEMERKAND" Ilidža, Sarajevo. Pored mesdžida, tu su i prostor za druženje, prostorije za žene, igraone za djecu, ljetna bašta....

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

  • Prostorije u Visokom

    Prostorije u Visokom

  • Prostorije u Tuzli

    Prostorije u Tuzli

  • Prostorije u Živinicama

    Prostorije u Živinicama

  • Prostorije u Živinicama

    Prostorije u Živinicama

  • Prostorije u Jajcu

    Prostorije u Jajcu

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

Prostorije u BiH

  • Prostorije u Travniku

    Prostorije u Travniku

  • Prostorije u Tešnju

    Prostorije u Tešnju

  • Prostorije u Travniku

    Prostorije u Travniku

  • Prostorije u Konjicu

    Prostorije u Konjicu

  • Prostorije u Visokom

    Prostorije u Visokom

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

  • Prostorije u Sarajevu

    Prostorije u Sarajevu

U jezičkom smislu, porodica podrazumjeva zajednicu koju sačinjavaju muž, žena, djeca i drugi bližnji koji su međusobno povezani bilo da je to putem srodstva po krvi, braka ili srodstva po mlijeku. 

Porodica nastaje sklapanjem braka između žene i muškarca. Resulullah s.a.v.s. kaže:

''Ženite se/udajite i rađajte djecu. Ja ću se na Sudnjem danu ponositi sa brojnošću svoga ummeta.'' (Bejheki)

Porodica je jedan od najvećih emaneta koje je Allah, Te'ala, povjerio na emanet ljudima. Vjerski i dunjalučki život sa porodicom postaje lijep i uredan. Vjerski život se bez porodice ne može živjeti na potpun način. Neoženjen čovjek je nepotpun. Zbog toga je porodica nešto sveto i časno što svakome donosi dobro i korist. 

Prva porodica je sklopljena u Džennetu. Hz. Adem i hz. Hava su se vjenčali u Džennetu. Zbog toga svaki brak sklopljen radi Allahovog zadovoljstva ima ukus Dženneta.

Allah Uzvišeni je u Kur’an-i Kerimu, nakon ibadeta Njemu, naredio pokornost roditeljima. Dok je On stvarni uzročnik ljudskog postojanja, roditelji su zahirski (fizički) uzročnici. U našoj vjeri, nakon Allahovog prava, najveće pravo imaju čovjekovi roditelji. On Uzvišeni u ajet-i kerimu kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”“ (Isra, 23-24)

Ljepše od ovoga ne može rečeno biti. Znači, činite dobročinstvo roditeljima i blago se sa njima ophodite. Ne govorite im grube riječi. Dragog srca im budite na usluzi jer oni su mnogo toga žrtvovali za vas. Govorite im lijepe i blage riječi. Ibn Omer r.a, tumačeći ovaj ajet kaže: „Kad se obraćate roditeljima, obraćajte im se riječima, ‘dragi oče (babo)’, ‘draga mama (majko).’“

Riječ praštanje dolazi od arapske riječi „'afv“ što znači „oprostiti pogrešku, eliminisati nešto, pobrisati, ne kazniti.“ U smislu ahlaka podrazumijeva spremnost čovjeka da odustane od odmazde, ne tražeći nadoknadu za svoja prava.

Biti spreman na oprost znači biti spreman preći preko učinjene nepravde, ali ujedno znači i odnositi se prema ljudima na najljepši način, postupajući u skladu lijepoga ponašanja (ahlaka).

Po pitanju razumjevanja i življenja vjere moramo paziti na dvije opasnosti:  ifrat (pretjerivanje) i tefrit (manjkavost). Ifrat je prelaziti sve granice i pretjerivati po nekom pitanju, a tefrit je, suprotno tome, lijenost, bezvoljnost, zanemarivanje ili nepridavanje nikakvog značaja nekom poslu ili djelu. Ukratko, prelaziti određene granice je pretjerivanje, a zaostajti i popuštati je manjkavost.

Naša vjera traži ravnotežu zmeđu ove dvije krajnosti, odnosno, traži da slijedimo srednji put koji zovemo Ehl-i sunnet i koji predstavlja put umjerenosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u oproštajnoj hutbi kazao:

„O Ljudi! Čuvajte se pretjerivanja. Razlog propasti prijašnjih ummeta je njihovo pretjerivanje u vjeri.“ (Ibn Hišam, Sira)

Jezik je jedan od velikih Allahovih nimeta i nebrojenih Njegovih dobrota.  To je obimom mali organ, međutim, velik je u smislu pokornosti i činjenja grijeha. Vjerovanje i kufr-nevjerovanje nastaju njegovim svjedočenjem.  Imana kao najveće tačke pokornosti, i kufra kao najveće tačke nepokornosti (isjan).

Zbog grijeha koje ljudi počine jezikom, bit će strmoglavljeni u džehennem. Spasit će se onaj koji se bude čuvao šerra svog jezika i koji ga ukrasi islamskih edebom, te drži u okviru halala. 

Najveći broj grijeha od svih organa čovjek počini svojim jezikom. Zato što se jezik ne umara, konstantno može činiti grijeh za razliku od drugih organa. Ukratko, jezik je najveća alatka šejtanova kojom on zavodi ljude.

Hazreti Muhammed, s. a. v. s., je milost svijetovima, i u isto vrijeme i najmiliji Allahov, dž. š., rob. Kako god je on Allahov, dž. š., najdraži rob, također, i mu'mini njega najviše vole. Jer ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., je jedan od temelja imana. Vjerovjesnik, s. a. v. s., je kazao: „Nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, dijeteta i cijelog svijeta.“ (Buharija) 

Voljeti Pejgambera, s. a. v. s., je moguće sa primjenjivanjem propisa koji se nalaze u Kur'anu i sunnetu i sa prihvatanjem Muhammeda, s. a. v. s., za svoga uzora i vodiča. Onaj ko voli Pejgambera bit će zajedno sa njim na ahiretu. Svakako da je naš Pejgamber, s. a. v. s., dostojan jedne takve ljubavi. Jer on je Allahov Miljenik. On, s. a. v. s., da bi iskazao ovu istinu, je  lično kazao: „Znajte da sam ja Allahov Miljenik i Njegov Prijatelj i ne hvališem se time. Na Kijametskom danu bajrak zahvale bit će u mojoj ruci.“ (Tirmizi)

Ljubav donosi bliskost prema onome ko se voli i prekriva nedostatke. Kada bi se požalili na male pogreške pojedinih ashaba koji su hazreti Pejgambera, s. a. v. s., voljeli više od života, Pejgamber, s. a. v. s., bi kazao: „On voli Allaha i Njegovog Poslanika“, i time pokazao da ne priliči kritikovati i gledati u male nedostatke jednog mu'mina koji iskreno i više od života voli Pejgambera, s. a. v. s.

Držati se date riječi odnosno ispunjavanje ugovora znači biti lojalan, održati riječ i dosljedan onoga na šta se čovjek obavezao.... U ajetima i hadisima spomenuto je kako je pridržavanje ugovora jedna od osobina potpunih vjernika (Muminun, 8; Mearidž, 32)

Najljepši primjer nam je Hz. Pejgamberov, s.a.v.s., život ispunjen  odanošću i vjernošću, koji je čak i kod onih koji su ga negirali bio poznat pod nadimkom el-Emin – pouzdani, povjerljivi.  Zato je izvršavanje obećanja jedna od najistaknutijih osobina jednog potpunog vjernika. 

Hz. Pejgamber, s.a.v.s., kaže da je držanje date riječi od imana i kaže da je jedna od znakova licemjerstva to kada čovjek obeća a ne ispuni.  Oni koji krše svoje obećanje biće poniženi i na dunjaluku, a pogotovo na ahiretu. Kaže se u jednom hadis-i šerifu. “Na kijametskom danu, za svakog izdajnika bit će pobodena zastava, te će se reći to je izdaja/nevjerstvo toga i tog.”

Stranica 1 od 5

Pretraga