Sohbet od Sejjid Sakija – Radio Semerkand

Voditelj: Stalno se govori o hizmetu, kaže se ‘hizmeti da bi bio insan’. Ili ‘hizmet je nimet.’ Kad kažemo hizmet šta iz tog trebamo razumjeti?

S.Saki: Naravno prije nego kažemo ‘hizmet’, moramo znati da postoji ključ za hizmet, iako smo slušali mnogo o hizmetu, možda ne znamo kakav je to ključ, a znamo da bez tog ključa ne može… Zato prije nego li se upustimo u kakav hizmet i prije nego li otpočnemo sa nekim hizmetom, moramo voljeti taj hizmet. Ljubav je vrlo važan faktor. Ona je taj ključ. Čovjek koji nema ljubavi i ne voli, njegov život nema smisla. Naravno sebe ne stavljamo u tu klasu ljudi koji imaju takvo srce...

Koliko god imamo potrebu za zrakom isto tako imamo potrebu za ljubavi i aškom. Kao što sam malo prije rekao, ako nam je vozilo zaključano nikad nećemo stići do određenog cilja. Sad mi je naumpalo nekoliko stihova od naših velikana. Ukratko Sejrisuluk je sa džezbom. Džezba znači; čovjekovo srce koje se približilo Allahu, kojeg je On privukao sebi, odnosno čovjek čije se srce usmjerilo i približilo Allahu. Sejrisuluk je put Salih robova, put koji će te dovesti do potpunosti (kemal), znači t oje ispravan, vidljiv, pokazan put. Kad kažemo Salih, to znači; insan koji je posjednik odnosno koji se nalazi na duhovnoj mertebi i koji je kvalifikovan/osposobljen da vodi ljude sejrisulukom. Dakle za takvog čovjeka se kaže da je Salih. Kako  se to dešava? Ići i hoditi sejrisulukum bez ljubavi je nemoguće. Stići do Allaha bez ljubavi je nemoguće. Zato, koliko god da se trudili i šta god da radili nema nikakve fajde ako nema ljubavi, i zbog toga je početak svakog posla ljubav. Jer Allah dželešanuhu je čitav svijet stvorio isključivo zbog Pejgambera, s.a.v.s., odnosno zbog ljubavi prema njemu. Osnovni cilj stvaranja počiva na ljubavi, zbog toga posao kojim ćemo se baviti jeste ići Allahovim putem. Pravedno se ponašati prema Allahovim robovima imajući u vidu da su oni a i čitav svijet stvoreni iz ljubavi. Zbog te ljubavi moramo se uključiti u hizmet da budemo od koristi zajednici. Naš Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: “Najbolji od ljudi je onaj koji im najviše koristi.”1 Znači najbolji je onaj čovjek koji hizmeti. Počevši od toga najvažniji je nijjet/namjera. Zajedno sa onim što sam rekao,  ako je cilj Allahovo zadovoljstvo, ako je cilj ići putem potpunog insana - sejrisuluk, onda  hizmet u tom smislu ima smisla. Ako radiš nešto bez ljubavi i ako ti je nijet pogrešan, onda hizmet nema nikakvog smisla. Hizmet je nimet – to je slogan Semerkanda, to je ujedno i slogan naših velikana. Ako se hizmeti na način kako smo rekli onda je to pravi nimet, u suprotnom je zulmet. 

Voditelj: Govorili ste da hizmet traba započeti sa aškom i rekli ste da je nijjet vrlo važan, kakav nijjet treba da bude, zašto je toliko važan?

S.Saki: Kao što znate u jednom dužem hadisu Poslanik, a.s., je rekao o nijjetu slijedeće: “Djela se vrednuju prema nijetima (namjerama),”2 ali  malo prije sam rekao, kako je ašk ključ za hizmet, isto tako je nijjet ključ za djelo. Zato ako hoćeš da uradiš neko djelo, a  nemaš taj ključ u rukama tj. nemaš nijjet, onda je nemoguće postići taj hizmet. Recimo da smo zanijjetili tj. uzeli taj ključ u ruke, pa kako onda da činimo hizmet? Naši hizmeti trebaju biti po mjeri Kur’ana i Sunneta, u skladu sa Allahovim i Poslanikovim naredbama , moraju biti u okviru tih zakona, da ne izlaze iz okvira dinskih propisa. Biće u skladu Kur’ana i sunneta, biće legalni i u skladu sa zakonima. Zatim, naši hizmeti će biti u skladu sa našim običajima i tradicijom i na kraju hizmet koji se čini biće u skladu sa pravilima i propisima dotičnog hizmeta. Samo takav hizmet će biti pravi hizmet. Zato  je Allah, dž.š., dao ljudima pamet da bi naučili sve ovo što smo gore naveli i na taj način činili dobra djela i hizmete, kao i sve ono što od nas traži naš Gospodar. To su oni ljudi koj je opisao Pejgamber, s.a.v.s., “najbolji od ljudi je onaj koji im najviše koristi”. Ukoliko budemo radili mimo ovoga, koliko god da veliki izgledali naši poslovi i hizmeti, onda ne možemo ući u kategoriju ljudi o kojima govori Poslanik, a.s., u ovom hadisu. I nemuslimani također mogu raditi lijepe poslove,  ali nikako ne mogu ući u tu kategoriju ljudi. Radeći lijepa djela oni ne stječu sevape, ma koliko god da i šta god da urade, oni će opet biti u azabu. Što se tiče mu’mina, muslimana odnosno ehl-i iman ljudi koji čine hizmet, njihove mertebe se povećavaju, njihova mjesta u džennetu se uljepšavaju za njih, ljudi drugačije pričaju o njima, oni pospješuju stanje čovječanstva i zajednice pa se zato kaže hizmet je nimet, ali samo ako je u ovim okvirima i mjeri on je nimet, sve mimo ovoga je zulmet. Znate vjerovatno značenje rječi zulmet, ona znači mrak ili tmina… 

Voditelj: Među svim ovim hizmetima koji je hizmet najbolji najznačajniji? Koji je od njih najveći nimet, može li se uopšte to izdvojiti?

S.Saki: Kad uzmemo pravi ključ u ruke onda nije moguće izdvojiti nešto, zašto? Pa malo prije sam rekao, nijet treba da bude u skladu Kur’ana i Sunneta. U jednoj od predaja se kaže: “Kad jedan čovjek izjutra krene na posao i kaže: ‘Ja Rabbi, ja idem na posao ali ne zbog rizka, zasigurno si Ti onaj koji daje rizk, Ti si onaj koji ispunjava Svoja obećanja, pošto si mi naredio da zarađujem za svoju porodicu ja idem samo da ispunim tu tvoju naredbu.”- Ako tako kaže, svo vrijeme provedeno na poslu piše mu se kao da je u ibadetu.” Nema nikakve razlike u hizmetu, bio on mali ili veliki jer kako  kaže naš Poslanik, a.s., i osmjeh je sadaka, uklonuti grančicu s puta je sadaka i sve to podpada pod ibadet. Ono što je najvažnije jeste da uzmemo taj kompas u ruke i da se usmjerimo na pravu stranu. U ovom ahir-i zemanu toliko je zala, fitneluka, nevjerstva…  Pošto živimo u tom posljednjem vremenu, živimo u jednom okeanu tame i bez tog kompasa ne bi mogli dospjeti na kopno, kapetan broda na moru  koliko god da je iskusan, sposoban i vješt nikada  se neće otisnuti na more bez kompasa. Zato u našim ibadetima, pokornostima, hizmetima ovaj kompas moramo  imati u rukama.

Voditelj : Rekli ste kad čovjek izlazi iz kuće i ako zanijeti tako ima toliku nagradu i sevap . Sjecam se iz vašeg prijašnjeg sohbeta da ste rekli da će čovjek svoj posao pretvoriti u vrata maneviske (duhovne) opskrbe, možete li to malo pojasniti, šta to zapravo znači?

S. Saki: Upravo kako rekoste, imamo mi jednu izreku “jednim metkom dva zeca.” Vidite u isto vrijeme obezbjeđujemo i duhovni i materijalni rizk. Samo sa takvim nijetom radeći hem zarađujete sevape (duhovni rizk) hem sredstva za život, naravno oboje ovo treba da bude u okvirima halala, trudom zalaganjem, da ne povrijedite ničije pravo (hak). Npr moj cilj je da ispunim Allahov emr (naredbu), cilj mi je da odem na hadždž, da napravim džamiju da pomognem jetima...Početak svega jeste ljubav, početak svakog posla jeste Kur’an i Sunnet, početak svake tradicije jeste islamska tradicija. 

Osnivanja i izdavanja časopisa Semerkand jeste hizmet u najmanju ruku da se čuje za ime Semerkand, da se to predoči ljudima. Naravno kako vrijeme prolazi to ime postaje prepoznatljivo… Naravno kad smo tek krenuli s poslom, šta je bio naš primarni cilj? Imali smo više ciljeva, ali najvažniji je bio da ljudima  objasnimo pravo značenje tesavvufa; značenje koje mu mi dajemo jeste usvojiti i nositi sve osobine našeg Pejgambera, a.s. Tesavvuf znači safi (čisto), odnosno sufi to je onaj koji je čist i koji mimo Allah (masivallah) ne misli ni našta drugo. To je taj sofiluk, to znači biti sofi…U jednom sohbetu naših velikana se kaže: “Stvarne sufije su samo Poslanici alejhimusselam.” To je naše vjerovanje, pravo značenje je samo da su oni bili sufije. Na današnjem vaktu mi kažemo tarikat, šta je to u suštini?  To je usvajanje Pejgamberskog ahlaka, i naš cilj je bio da ovo pravo značenje tesavvufa objasnimo svijetu. Sve reakcije koje smo dobili su bile pozitivne, i vjerujem da su njihovi pogledi i razmišljanja o tesavvufu izmijenjena, i da o njemu ne razmišljaju kao prije nego da je on srž Kur’ana i sunneta.