Određena vremena i mjesta su odlikovana nad drugim i imaju svojstvo svetosti. Njihova vrijednost je velika iz razloga što Allah želi da tako bude. A to Allahovo davanje sadrži brojne mudrosti i koristi za čovjeka. Važni događaji koji su se desili u određeno mubarek vrijeme i na mubarek mjestu čine ih još svetijim i važnijim. 

Mubarek mjeseci, dani i noći imaju posebnu vrijednost i sadrže mnoštvo kerameta. 

Cijeli kosmos, svi svjetovi i sva stvorenja ukazuju hurmet i poštovanje ovim mubarek vremenima. (Said Nursi, Sikke-i Tasdik-i Gajb)

Među vremenima koja je Allah odlikovao na drugima su tri mjeseca Redžeb, Šaban i Ramazan. Ova tri mjeseca u našoj vjeri imaju izuzetno veliku vrijednost.

U njima se nalaze četiri mubarek noći, to su: lejletul regaib, lejletul berat, lejletul miradž i lejletul kadr. Ove noći imaju poseban značaj i velika su prilika da osoba razmisli o sebi i svom stanju, da svede račun sa sobom i obnovi nijete. Velikani kažu da su mubarek noći za bolesno srce isto što je voda za suhu zemlju.

Prijevod:

1. U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog.
2. Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova
3. Milostivom i Samilosnom 4. Vladaru Sudnjeg dana
5. (Gospodaru naš) Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo.
6. Uputi nas na pravi put
7. Put onih kojima si milost Svoju i blagodati darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su u zabludi!

O suri 

Sura fatiha je objavljena u Mekki i ima sedam ajeta. Ime Fatiha je dobila zbog toga što je prva sura u Kur'anu; što sa njom počinje Kur'an. Osim tog imena ima još deset imena a to su: 

Tesavvuf je jedan od najstarijih i najuvriježenijih damara islamske tradicije. On je i znanje i institucija. Istovremeno, to je ustanova koja se veoma pogrešno shvata, pogrešno predstavlja i zloupotrebljava. Trenutno je pred nama nova i zaista velika opasnost: 

Tesavvuf se predstavlja  kao komercijalno sredstvo. Od izvedbi sema'a u restoranima do jeftine, popularne muzike, od tehnike duhovnog opuštanja do ljubavnih pjesama, rađa se neka vrsta tesavvufske industrije.

Da se podsjetimo:

Tesavvuf je naziv za islamski život sa svim njegovim propisima, ne praveći kompromise ni koliko trun. Tesavvuf podučava čovjeka najdjelotvornijem i najodabranijem putu duhovnog sazrijevanja. Sa aspekta ciljeva i metoda svojstvenih isključivo tesavvufu, tesavvuf znači „disciplina“.

Riječ ''fitna'' u arapskom jeziku, shodno kontekstu može nositi različita značenja. U jezičkom smislu nosi značenje poput ''biti iskušan, belaj, katastrofa, tuga, neprilike itd'' U teološkoj terminologiji fitna podrazumijeva svaku nevolju koja je iskušenje za roba. Isto tako svaki zulum koji dolazi od ljudi se naziva fitna. 

Fitna je stara koliko i ljudski rod. Prvi primjer fitne imamo u događaju koji se desio između šejtana i hz. Adema u džennetu. Drugi primjer je događaj između Habila i Kabila. 

U ahiri zemanu fitne će biti više nego ikad prije. Toliko da će obuhvatiti svako mjesto poput crne noći, i doprijet će do sviju, i do vjernika i do nevjernika. 

Najveća fitna koja će se desiti u ahiri zemanu jeste pojava Dedžala. Nakon dunjaluka ispiti i fitna se nastavljaju i u kaburskom životu. 

Poslanik s.a.v.s. fitnu upoređuje sa vatrom. I to je uistinu jedna vatra. Vatra koja uništava smiraj srca i jedinstvo među vjernicima. Ukoliko se na vrijeme ne prepozna zahvata cijelo društvo. 

Allah je – nema drugog Boga osim Njega - Živi i Sveodržavatelj. Ne obuzima Ga ni drijemež niti san. Njemu pripada ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Ko je taj ko se može zauzimati kod Njega osim Njegovom dozvolom? On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a oni ne mogu obuhvatiti od Njegovog znanja osim koliko On želi. Njegov Kurs obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi čuvanje njihovo. On je Svevišnji, Veličanstveni (el-Bekare, 255).

Riječ Allah je subjekt (mubtede'), a imenska rečenica: nema drugog Boga osim Njega je njezin predikat (haber). Odvojena lična zamjenica Hu (Njega) je zamjena / permutativ (bedel) za skriveni subjekt u predikatu. Riječ el-Hajju (Živi) je ili drugi predikat (haber sani), ili zamjena (bedel) riječi Allah. Riječ Kajjum dolazi na oblik fej'ul, što je intenzivniji oblik riječi kijam, a znači: Onaj Koji sam po Sebi opstoji i Koji je neovisan od bilo koga drugoga.

Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže: ''Mi objavljujemo Kur'an. I mi ćemo nad njim bdjeti.'' (Hidžr, 9)

Kako god je Gospodar svjetova vjeru povjerio Poslaniku s.a.v.s. i obavezao ga da je prenosi drugima, isto tako i Poslanik s.a.v.s. je taj zadatak ostavio u emanet svojim nasljednicima/varisima. Naredio im je pri tom da Kur'an i sunnet slijede u slovo, rekavši da će time biti zaštićeni od skretanja s prvog puta. Tako je vjera zaštićena od nestajanja, a ashabi, tabiini, i alimi koji su slijedili njihov put, su počašćeni udjelom u časnom zadatku čuvanja Kur'ana i vjere.

Vjera je Allahova, i Allah će je čuvati do Sudnjeg dana. Uvijek će postojati skupina koja živi ispravnu vjeru. Jer Allah je tako obećao. Međutim, i u tom poslu kao i u svakom drugom Allah stavlja vesilu. A vesila u čuvanju vjere jeste istinska ulema.

Postoje ibadeti koji su od strane Allaha određeni vremenom. Kada dođe njihovo vrijeme farz ih je izvršiti. Neki od tih ibadeta su namaz, post, hadždž itd.

Hadždž je posjeta Kabi sa nijetom ibadeta i obavljanje određenih obreda. 

Ti obredi se sastoje od: ihrama, tavafa, stajanja na Arefatu i Muzdelifi, saja i gađanja šejtana. 

Hadždž je naređen devete godine po hidžri. Uzvišeni Allah kaže: ''Tamo (u Mesdžidi Haremu) su ajeti jasni. Tamo je i mekami Ibrahim. Ko tamo ode siguran je. Ko ima mogućnosti dužan je da obavi hadždž. To je Allahov hak nad ljudima. Ko se ne odazove, neka zna da Allah nema potrebu za tim.' (Ali Imran, 97)

Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga -  a vama je to odvratno -  zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (Hudžurat, 12)

Riječ izgovorena prije nego se odvaga može odnijeti i uništiti svo naše blago koje smo stekli. Takvo je i ogovaranje(gibet). Ima takvih riječi koje izgovorimo ne razmišljajući i ne pridajući im važnost koje duhovno mogu uništiti naša sva dobra djela stjecana godinama.  Čak ima takvih riječi, da nas Allah sačuva, koje mogu biti uzrokom da čovjek u pri posljednjem izdisaju (son nefes) ode bez imana. Dakle, ogovaranje je takva jedna varta. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Spaljivanje suhih drva vatrom nije brže od ogovaranja koje uništava čovjekova dobra djela.”

أَجْمَعِينَ وَصَحْبِهِ وَآلِهِ مُحَمَّدٍ سَيِّدِناَ عَلىَ وَالسَّلاَمُ وَالصَّلاَةُ الْعَالَمِينَ رَبِّ لِلّهِ اَلْحَمْدُ

Uzvišeni Gospodar u Kur’anu govoreći o osobinama vjernika kaže: “Ono što žele - vjernici će postići, 

oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, 

i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju - 

osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju - 

a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju - 

i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu. (Muminun, 1-8) 

U Kur’anu se također kaže: “I da obaveze (obećanje) prema Allahu ne kršite.” (En’am, 152) 

Jedan od Hz. Omerovih, r.a., vojskovđa po imenu Sarija b. Zunejm, sukobio se u Iraku u okolici Fesa sa jednom  snažnom vojskom.  Neprijateljskim vojnici su bili brojčano nadmoćniji i sa svih strana im je dolazila pomoć, okupili su se i formirali  jednu veliku armiju. Taj isti dan u džamiji u Medini Hz. Omer, r.a., se popeo na mimberu da drži hutbu. U tom momentu Sarijina vojska se okupila i smjestila u jednoj ravnici te se nalazila u nepovoljnom položaju, jer bi je neprijatelj mogao opkoliti sa svih strana. Da bi se Sarijeva vojska mogla suprostaviti toj sili, morala je napustiti tu lokaciju.

Pretraga