Allah, dž.š., kaže: 

وَمَنْ يُشَاقِقْ الرَّسُولَ مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُ الْهُدَى وَيَتَّبِعْ غَيْرَ سَبِيلِ الْمُؤْمِنِينَ نُوَلِّهِ مَا تَوَلَّى وَنُصْلِهِ جَهَنَّمَ وَسَاءَتْ مَصِيرًا

“Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem - a užasno je on boravište!” (Nisa, 115)

Allah, dž.š., u jednom ajet-i kerimu kaže: „O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Tevba, 119)

Arifi su kazali: “Kada Allah zavoli roba pošalje ga onome koga voli i svoje prijatelje učini njemu saputnikom.” Postoji samo jedan put koju putnike vodi Allahu, a to je ‘put edeba’ na čijem čelu se nalazi Hz. Resulullah, s.a.v.s.  Zato su arifi rekli: “Na ovaj put se kreće sa edebom i putuje sa edebom. Svi ciljevi se ostvarju sa edebom. Onaj ko nema edeba ostaće na putu.” Edeb je raditi sve prema mjestu i potrebi. Kapija muršid-i kamila je kapija dosta. Pripazimo se jer dost očekuje ljubav i edeb. Stvari koje se ne rade po edebu, ma koliko god da ih insan radi ne mogu mu obezbjediti korist; dobitak nikako ne može nadomjestiti gubitak.

Allah, dž.š., kuneći se vremenom u Kur'an-i Kerimu kaže: “Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Al-Asr, 1-3) Imam Šafija o ovoj suri je kazao slijedeće: “Da ljudima nije objavljeno ništa osim ove sure, (sa porukama i značenjima koje nosi) ova sura bi im bila dovoljna.” Naznačeno je da ova sura (u sažetku) sadrži sva Kur’anska znanja. Zato što je sva Kur’anska znanja moguće sabrati u slijedeća četiri polja koju su sažeta u ovoj suri: Iman, Salih amel (dobra djela), naređivanje dobra i sprečavanje zla.” Kažu vrijeme je novac. Znači vrijeme je najveće blago. Jedan sat proveden u imanu je najdragocijeni trenutak života.  Džunejd Bagdadi, k.s., kaže: “Dobro iskoristite blago vremena. Ono nam samo jednom dolazi u ruke, jesil ga ispustio, više ga nikad za nikad nećeš dobiti. Nema vrijednijeg blaga na dunjaluku od vremena.” Na dunjaluku se svaki trenutak samo jednom doživljava, on se više nikad ne vraća. Zato su Allahovi prijatelji svaki svoj uzdah (nefes) koristili kao da im je posljednji. Iz tog razloga su sufije sebe opisale kao ‘ibnul vakt’ ili sinove vremena, a to znači svaki trenutak biti budan, biti uvijek u ‘huduru’. 

Mi slijedimo hanefijski fikh i poštujemo fetve zvanične Islamske zajednice u BiH tako da za sve šerijatske dileme, pitanja i odgovore možete se obratiti na stranicu rijaseta BiH www.rijaset.ba.

 

Arifi su saglasni u tome da onaj ko nema ispravnu vezu sa duhovnim velikanima biva odbačen na njihovom duhovnom putu. A kako neko može imati ispravnu povezanost sa onim ljudima koje uopće ne poznaje?! Duhovna veza (ma‘nevi rabita) između osobe i onih koji su je pretekli u tesavvufu ne može biti sasvim ispravna sve dok osoba ne bude radila njihova djela, dok se ne bude ukrasila njihovim odgojem i vrlinama. A možemo li se ukrasiti odgojem onih koje ne poznajemo?! Radi toga, iskreni murid se neće zadovoljiti samo poznavanjem imena svojih šejhova, nego će nastojati da se upozna sa njihovim djelima i vrlinama koje su ih odnijele u Hakkovo prisustvo.

Jedan od nakšibendijskih velikana je rekao: "Poznavanje svojstava prethodnih šejhova može biti korisnije muridu od toga da vidi njihova tijela. Jer, murid može biti zadebljane ljudske dimenzije pa da u njega ne prođe ono što im je uzvišeni Hakk dao od tajni duhovne posebnosti kada ih vidi." 

Zdravo srce (kalb selim) se postiže Božanskim privlačenjem, a najjači uzrok za postizanje tog privlačenja je druženje sa potpunim šejhom, pri čemu se osoba oslobađa loših osobina a ukrašava se pozitivnim, kako bi se mogla uzdići na stepen murakabe (svjesnosti Allahovog nadziranja i Njegove uzvišene prisutnosti) i stepen straha od Njega uzvišenog.

Kur’an je došao sa zaokruženom i potpunom vjerom. Odgovori na sva bitna pitanja, kao pitanja o Stvoritelju, svijetu, čovjeku, zagrobnom životu, ahiretu, poslanstvu, Objavi, nalaze se u Kur’anu, tako da muslimani nisu o tim pitanjima vodili nikakve rasprave.

Još jedna važna činjenica jeste da je Poslanik, a.s., živi tumač Kur’ana, a on živi sa ashabima i odgovara na sva pitanja. Ashabi bespogovorno prihvataju ono što im Allah i Njegov Poslanik nalažu. Za njih važi kur’ansko pravilo semi‘na ve eta’na (čujemo i pokoravamo se).

Osnovni cilj tesavufa je zadobijanje vjerovanja ehli-sunneta i pridržavanje šerijata. Svrha tesavufa je osigurati ehli-sunnetski iman, snažan i čvrst, kojeg ne mogu načeti sumnje. Iman koji počiva samo na razumu, dokazima i logici ne može biti tako čvrst. Značenje koje, između ostalog, podrazumijeva dvadeset osmi ajet sure Er-Ra’d: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!”, je ulazak imana u srce i da je njegovo učvršćivanje u srcu moguće jedino zikrom (spominjanjem Allaha).

Drugi cilj tesavufa je da nam olakša ibadete, da ih činimo sa oduševljenjem i radošću, a ne sa lijenošću kako to nalaže nefs.

Kad je čovjek bolestan ili kad ga nešto boli odmah trči kod doktora, na preglede, na snimanja… Posmatra sam sebe u ogledalu.

Ako je bolest ozbiljna, radi boljeg liječenja, zaputi se čak i u Istanbul, pa ako izlječenje ni tamo nije moguće, traži lijeka dalje u Evropi. U svrhu liječenja, koristi sva moguća sredstva, troši imetak i žrtvuje sve što ima. Da bi otklonio bolest i bolove, te vratio tjelesno zdravlje, rahatluk i dobar ugođaj, čovjek troši imetak i daje sve od sebe.

Dok oni koji kritikuju tesavuf, posmatrajući ga spolja, na njega gledaju kao na instituciju mlitavosti i lijenosti koja prekida čovjekovu vezu s dunjalukom, oni koji su zašli unutar njega i doživjeli ga, predstavljaju ga kao školu koja čovjeka odgaja u okviru pravila Kur’ana i sunneta i ukrašava ga Allahovim edebom (lijepim ponašanjem). Koga treba slušati po ovom pitanju, onoga koji ide tim putem i poznaje ga, ili onoga koji poriče nešto što nikada nije okusio?

Jedna od osnovih grešaka pri procjenjivanju tesavufa jeste nepribjegavanje pouzdanim izvorima, iako je korištenje naučne literature uslov, pogotovu kada su u pitanju vjerske teme.

Cilj tesavufa je praktikovanje vjere i predstavljanje vjere u stanju posebne razdraganosti i radosti. Njegovo najveće bogatstvo jeste postizanje Allahove ljubavi. Allah Uzvišeni je odabrao vjeru Islam za cijelo čovječanstvo i poslao ju je ljudima preko svog poslanika i miljenika Muhammeda, a.s. Vjera Islam je upotpunjena Božijom objavom Kur’anom i sunnetom Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.

Ko traga za nekom drugom vjerom ili pravcem neće mu biti prihvaćen od strane Allaha, dž. š., i na Ahiretu (drugom vječnom svijetu) bit će izgubljen.

U svijetu Islama prisutni su mnogi pravci koji predstavljaju neku vrstu njegove punine i savršenosti, a jedan takav pravac je i tesavuf.

Pretraga