Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom kaže:

O vjernici čuvajte sebe i porodicu svoju od vatre...“(Tahrim, 6.)

A Poslanik s.a.v.s. nas uči kako da se čuvamo od te vatre. U hadisu kaže: “ Naredite im da rade ono što Allah dž.š. voli, a zabranite im da rade ono što On ne voli.“( Sujuti)

Temeljni cilj formiranja porodice jeste obezbjeđivanje zdravog potomstva. Svi smo čobani i svi ćemo odgovarati za svoje stado. Dijete je plod roditelja, i oni pomoću djece, na neki način, nastavljaju da žive. Dobro dijete koje čini dove za roditelja nakon njegove smrti,  je najveće bogatstvo, jer biva uzrok da se čovjeku djela i dalje pišu.

Svako dijete je predisponirano i za dobro i za zlo, šta će prevagnuti zavisi od uticaja roditelja i sredine.

Putopisci Azije za Semerkand su nerijetko koristili termin ''glavni grad svijeta''. Opisujući ga, govorili bi sljedeće: 'Semerkand je jedan veličanstven grad, koji osvaja starim građevinama, prekrasnim džamijama i turbetima koji posjeduju nesvakidašnju ljepotu.' 

Semerkand je jedan od najstarijih gradova srednje Azije.  Njegovo prvo ime je bilo Marakan. Zbog svog geografskog položaja i prirodnih dobara Semerkand je uvijek bio meta velikih vojnih sila. 329. godine prije milada se nalazi pod vladavinom Aleksandra Velikog, u 6. stoljeću prelazi u ruke azijskih turaka a u 8. stoljeću dolazi pod vlast muslimana i tada doživljava svoj procvat. Poslije dolazi pod okupaciju  Samanida, zatim preuzimaju Karahanidi, potom Selćuci i Harzem Šahovi. 

Poslije dolazi pod okupaciju Mongola i biva potpuno uništen.  Nakon toga u periodu Timura ponovo oživljava. 1365 godine Timur ponovo podiže i gradi ovaj grad te ga proglašava glavnim gradom Ozbekistana.  Glavni grad ostaje do 1930. godine. Danas iako to nije, nimalo nije izgubio na svojoj vrijednosti i važnosti. 

Znak muslimana

Istišara je dogovor, savjetovanje po bilo kojem pitanju sa čovjekom ili ljudima čije je znanje, stručnost i ahlak provjeren tj. siguran, sa ciljem pronalaska najboljeg mogućeg rješenja.

Istišara je znak muslimana. U Kur'anu časnom, u suri Šura, pohvaljeno je savjetovanje među vjernicima. U suri Imran u 159. ajetu Gospodar se obraća Poslaniku s.a.v.s. riječima: '' Savjetuj se (sa onima koji te slijede)''. Poslanik s.a.v.s. se, slijedeći ovaj ajet, savjetovao sa ashabima po svim pitanjima koja su bila izvan objave.

Prenosi se da je Ebu Hurejre r.a. rekao: ''Nisam vidio nikoga ko se više od Poslanika savjetovao sa prijateljima.'' U suštini, Poslanik s.a.v.s. nije imao potrebu za mišljenjem drugih, stoga što je bio nosioc objave i posjednik fetaneta (poslanička pronicljivost), međutim unatoč tome on s.a.v.s. je taj koji je najviše činio istišaru. Prema riječima, uleme to je činio kako bi ummetu bio primjer i kako bi im ukazao na važnost istišare.

Tako su muslimani, istinski vjernici, sljedbenici sunneta istišaru učinili nezaobilaznom praksom u svom svakodnevnom životu. Od porodičnih do državnih pitanja, svaki svoj posao rješavaju putem istišare. I tako dolaze do rješenja čak i u onim situacijama koje su naizgled nerješive.

Bitka na Uhudu se odvijala u tri etape:

1. U prvoj etapi muslimani su pobjeđivali, potjerali neprijatelja.

2. U drugoj etapi dolazi do preokreta i gine 70 ashaba, stoga što su većina strijelaca koji su pokrivali leđa muslimana prekršili naredbu Poslanika a.s. i napustili svoje položaje kako bi pokupili plijen.

3. U trećoj etapi muslimani se ponovo okupljaju oko Resulullaha s.a.v.s. i uspijevaju da odbiju napade nevjernika.

Nakon što su nevjernici doživjeli poraz na Bedru, ogorčeni, ulažu veliku zaradu i opremaju moćno naoružanu  vojsku od 3000 vojnika, zatim kreću prema Medini u želji za osvetom.

Kada je Resulullah s.a.v.s. obavješten o tome, sazvao je ashabe kako bi sa njima učinio istišaru. Jedna grupa njih, zajedno sa Resulullahom s.a.v.s. su zasupali mišljenje da treba voditi odbrambeni rat u okviru naselja dok su drugi, naročito oni koji su propustili Bedr, željeli da se uđe u frontalni sukob van grada.

Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže:

''Uzvišen je Allah, koji je u jednoj noći, svog roba (Muhammeda) odveo iz Mesdžidul Harama (Mekke) do svetog Mesdžidul Aksa, kako bi mu pokazao dokaze svoje. Uistinu On sve čuje i sve vidi.'' (Isra, 1)

''Isra'' i ''Miradž'' su dva važna događaja u povijesti islama. Ova dva događaja su se desila u jednoj noći. Poslanikovo putovanje iz Mesdžidul Harama u Mesdžidul Aksa se naziva Isra. A ono što je uslijedilo tj. Poslanikovo uzdizanje iz mesdžidul Aksa na nebeski svod se naziva Miradž. Kada kažemo Miradž to podrazumijeva i događaj Isra.

Ovaj događaj se desio godinu i pol prije hidžre u 27. noći Redžepa. Sve se desilo u veoma kratkom vremenu. Odnosno Allah je u vremenu stvorio vrijeme.

Mesdžidul Haram je prostor koji se nalazi oko Kabe. To je ujedno prva bogomolja sagrađena na zemlji, i najsvetije mjesto na zemlji. Prvi čovjek koji je sagradio Kabu je bio hz. Adem zajedno sa melecima. Mnogo godina poslije na istim temeljima Kabu je sagradio Ibrahim a.s. zajedno sa svojim sinom Ismailom a.s.

Mesdžidul Aksa je sveto mjesto u Kudusu. Druga bogomolja napravljena na zemlji. Napravili su je hz. Davud i hz. Sulejman a.s. To je prva kibla muslimana i treće mjesto po svetosti, nakon Kabe i Poslanikove džamije u Medini.

Određena vremena i mjesta su odlikovana nad drugim i imaju svojstvo svetosti. Njihova vrijednost je velika iz razloga što Allah želi da tako bude. A to Allahovo davanje sadrži brojne mudrosti i koristi za čovjeka. Važni događaji koji su se desili u određeno mubarek vrijeme i na mubarek mjestu čine ih još svetijim i važnijim. 

Mubarek mjeseci, dani i noći imaju posebnu vrijednost i sadrže mnoštvo kerameta. 

Cijeli kosmos, svi svjetovi i sva stvorenja ukazuju hurmet i poštovanje ovim mubarek vremenima. (Said Nursi, Sikke-i Tasdik-i Gajb)

Među vremenima koja je Allah odlikovao na drugima su tri mjeseca Redžeb, Šaban i Ramazan. Ova tri mjeseca u našoj vjeri imaju izuzetno veliku vrijednost.

U njima se nalaze četiri mubarek noći, to su: lejletul regaib, lejletul berat, lejletul miradž i lejletul kadr. Ove noći imaju poseban značaj i velika su prilika da osoba razmisli o sebi i svom stanju, da svede račun sa sobom i obnovi nijete. Velikani kažu da su mubarek noći za bolesno srce isto što je voda za suhu zemlju.

Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga -  a vama je to odvratno -  zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (Hudžurat, 12)

Riječ izgovorena prije nego se odvaga može odnijeti i uništiti svo naše blago koje smo stekli. Takvo je i ogovaranje(gibet). Ima takvih riječi koje izgovorimo ne razmišljajući i ne pridajući im važnost koje duhovno mogu uništiti naša sva dobra djela stjecana godinama.  Čak ima takvih riječi, da nas Allah sačuva, koje mogu biti uzrokom da čovjek u pri posljednjem izdisaju (son nefes) ode bez imana. Dakle, ogovaranje je takva jedna varta. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Spaljivanje suhih drva vatrom nije brže od ogovaranja koje uništava čovjekova dobra djela.”

أَجْمَعِينَ وَصَحْبِهِ وَآلِهِ مُحَمَّدٍ سَيِّدِناَ عَلىَ وَالسَّلاَمُ وَالصَّلاَةُ الْعَالَمِينَ رَبِّ لِلّهِ اَلْحَمْدُ

Uzvišeni Gospodar u Kur’anu govoreći o osobinama vjernika kaže: “Ono što žele - vjernici će postići, 

oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, 

i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju - 

osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju - 

a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju - 

i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu. (Muminun, 1-8) 

U Kur’anu se također kaže: “I da obaveze (obećanje) prema Allahu ne kršite.” (En’am, 152) 

Jedan od Hz. Omerovih, r.a., vojskovđa po imenu Sarija b. Zunejm, sukobio se u Iraku u okolici Fesa sa jednom  snažnom vojskom.  Neprijateljskim vojnici su bili brojčano nadmoćniji i sa svih strana im je dolazila pomoć, okupili su se i formirali  jednu veliku armiju. Taj isti dan u džamiji u Medini Hz. Omer, r.a., se popeo na mimberu da drži hutbu. U tom momentu Sarijina vojska se okupila i smjestila u jednoj ravnici te se nalazila u nepovoljnom položaju, jer bi je neprijatelj mogao opkoliti sa svih strana. Da bi se Sarijeva vojska mogla suprostaviti toj sili, morala je napustiti tu lokaciju.

Semerkand je pokrenut za sve one koji su zaljubljenici u Allaha bez obzira na mjesto gdje se nalazili te je tako stekao jedno posebno mjesto u srcima ljudi. Semerkand je u očima arifa jedna zastava hizmeta ljudima, jedan pomoćnik, prijateljsko sjećanje, izvor nadahnuća, znanja, humanosti i edeba.

Semerkand je srž duhovnosti. On je jedan božanski rahmet kojeg je Allah, dž.š. spustio na srca svojih voljenih robova.  Sa tim rahmetom mrtva srca se bude, razuzdani nefsovi preodgajaju, srca pokorna dunjaluku usmjeravaju ka Allahu, a oči liječe od duhovnog sljepila. Sa tim rahmetom čovjek postaje pravi insan,  spašava se robovanja stvarima i hevama(strastima) te zadobiva slobodu. Ukratko, sa tim rahmetom srca se čiste od loših osobina, čovjek se ukrašava lijepim ahlakom, zatim kuša pravu slast islama, sazrijeva i zadobiva milost za sebe i postaje sam milost za one oko sebe. Semerkand je jedna škola odgoja uspostavljena radi širenja ovog božanskog rahmeta i ljubavi  prema čitavom čovječanstvu.

Pretraga