Biti svjestan zikra - Vukuf-i adedi

Zikr je sjećanje, prisjećanje, spominjanje Allaha Uzvišenog.  Neki alimi čak su kazali da je zikr, zapravo, svaka vrsta pokreta, radnje i riječi koja čovjeku donosi sevape. Spominjanje Allaha je  Kur’anski imeperativ, naredba. “Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti.” (Bekara, 152) 

“O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (Enfal, 45)

Ovo su samo neki od ajeta u vezi s tim. 

Zikr se može činiti srcem i jezikom. Međutim, pravi i stvarni zikir jeste srcem. Zato što zikir  jezikom ne biva makbul/primljen, ukoliko ga ne prati srce. Zikr jezikom je samo sredstvo veze između  srca i Allaha. 

Šta čovjek zadobija zikrom? Kaže Resulullah, s.a.v.s.: “Hoćete li da vas obavijestim o tome koje je vaše najbolje djelo i najdraže kod vašeg Gospodara, najuzvišenije u vašim deredžama, bolje za vas od udjeljivanja zlata i srebra i bolje za vas od toga da se susretnete s neprijateljima, pa ih ubijete, a da i oni vas ubiju?” Ashabi rekoše: “Svakako, o Allahov Poslaniče!” Poslanik reče: “Spominjanje Allaha.”

Gavs-i Sani, k.s., u jednom svom sohbetu vezano za zikr kaže: “Zikr je hrana srca. Srce koje ne uzima hranu slabi i na kraju umire. Ono se samo zikrom hrani, duhovno ojačava, naslađuje... Grijesi i harami su šejtanska hrana. Počinjeni grijesi oslabljuju čovjekovo srce, a osnažuju šejtana i nefsa. Zbog toga je u čovjeku stalna borba srca, nefsa i šejtana. Rabbul Alemin kaže: “A srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Ra’d, 28)

 

JEDANAEST TEMELJNIH PRAVILA

Abdulhalik Gudždevani, k.s.,  i velikani poslije njega lično su iskusili i uspostavili jedanaest osnovnih pravila duhovnog odgoja i držanja srca u stanju zikra. Ovi principi su za svakog muslimana odgojni cilj.  Oni su potrebni usul svim putnicima ka Allahu, dž.š. Plodovi su zikra i rezultati lijepod odgoja. Oni su tefsir ajeta koji se odnose na zikir i objašnjenje su Pjgamberovog, a.s., stanja konstantnog zikra. Oni su nastavak življenja njegovog sunneta u svakom vremenu. ‘Dok je bio sa stvorenjima-halk, uvijek je bio zauzet  Stvoriteljem (Hakkom)’. Ovi principi su dokaz stalnog bivanja sa Uzvišenim Allahom.  

Ti principi imaju svoje nazive na perziskom jeziku. Muršid-i kamili i arifi su ih lično iskusili, doživjeli i nama objasnili. Jedan od njih jeste VUKÛF-I ADEDI.

Ovaj princip znači biti svjestan zikra koji se čini i voditi računa o njegovom broju. Putnik Hakku mora pratiti broj zikra koji mu je dat kao zadatak, kao i to kada se on čini, koliko, na koji način, koliko i kako se povećava cifra itd. Salik će prije svega paziti na broj zikra koji mu je muršid dao. Vukuf-i adedi nije samo cifra po sebi. To je zato kako bi se salik sačuvao od srčanih vesvesa i pretjerivanja. 

Velikani su kazali da nije uslov količina u zikru, nego je najvažnija stvar zadobijanje prisutnosti odnosno srčanog hudura. Tek tada će zikir dati svoje rezultate, salik će uvidjeti fajdu i esere takvog zikra. 

Vukuf-i adedi je kao tadil-i erkan u namazu. Ukoliko se osigura pažnja utoliko će se i fejz zikra povećati. 

Šah-i Nakšibend, k.s., kaže: “Ispravno shvatanje Vukuf-i adedi je jedna od deredža ilm-i leduna.”

Gavs-i Sani, k.s., broj zikra uspoređuje sa dozom i količinom lijeka koji nam doktor propiše. Lijek propisan za neku bolest, ukoliko se ne uzima redovno i na vrijeme neće dati rezultate, ili da pacijent po svojoj pameti povećava dozu ili smanjuje, to mu samo može naštetiti. Posebno se treba paziti da zapostavimo disciplinu ili broj zikra.  Zikr je važno činiti bez gafleta (nemarnosti, odsustva koncentracije), a ne mnogo ga činiti.  Samo se od zikra bez gafleta može uzeti slast. Srce treba biti usredotočeno na zikir. Treba svoj nefs, sva druga stvorenja i sve osim Uzvišenog Allaha zaboraviti i odstraniti, te nastojati osjetiti ljepotu zikra.

Pretraga