Uzvišeni Allah je u Časnom Kur’anu Svoj uzvišeni Zat generalno opisao riječima čije je značenje jasno. Međutim, pored toga, kao odraz Svoje mudrosti i ispita, Svome Zatu je pripisao i određene pojmove čije značenje je skriveno, a koji se nazivaju „mutešabih pojmovima“. Dok su alimi, posjednici feraseta (pronicljivost) i širokog shvatanja i znanja, postigli jedinstven stav po pitanju razumijevanja tih pojmova, određene osobe i grupacije koje se vode novotarijama, pokušavale su da pomute razum vjernicima. Čak i danas, bez posustajanja, nastavljaju sa svojim pokušajima.
A1: „(…) Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah (…)“ (Al-i ‘Imran, 7)
Šta znače pojmovi „muhkem“ i „mutešabih“?
Razmišljajući o kur’anskim riječima i pojmovima, možda prvo pitanje koje ne smijemo smetnuti s uma jeste pitanje razumijevanja pojmova koje je Uzvišeni Allah nazvao „muhkem – jasnim“ i „mutešabih – nejasnim“. Dakle, određeni izrazi koji se nalaze u Časnom Kur’anu i časnim hadisima okarakterisani su kao „muhkem“, dok postoje i oni koji su okarakterisani kao „mutešabih“.
Muhkem znači „ono što je u pogledu značenja jednosmisleno, jasno i očito, bez mogućnosti za bilo kakvo drugačije shvatanje“. A mutešabih znači „ono što ima skriveno značenje, ono što može posjedovati više značenja i čiji je hakikat (istinsko značenje) teško dosegnuti“. Dok su određeni mutešabih ajeti protumačeni na osnovu te’vila, postoje i oni koji se ne tumače ni na koji način.
Naprimjer, neki od pojmova koji se spominju u Časnom Kur’anu i hadisima Allahova Poaslanika, s.a.v.s., koji se pripisuju Allahovom uzvišenom Zatu, a kao što su „istiva, jed, vedžh, esabia i nuzul“ tj. „ruka, lice, prsti, spuštanje“, spadaju upravo u tu kategoriju mutešabih pojmova.
Po pitanju muhkem i mutešabih ajeta Uzvišeni Allah kaže:
„On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni (…)“ (Al-i ‘Imran, 7)
Imam Sujuti, rah., u djelu „El-Itkan fi ulumi ‘l-Kur’an“ u kojem govori o kur’anskim naukama, muhkem i mutešabih pojmove objašnjava na sljedeći način: „Muhkem su oni izrazi čije značenje je sāmo značenje riječi na arapskome jeziku. A mutešabih su oni izrazi čije se značenje ne može razumjeti ni na koji način bez te’vila.“
Dakle, riječ koja je muhkem ima samo jedno jasno značenje i ne postoji nikakva mogućnost za bilo kakvo drugo ili treće značenje. Njihovo značenje je tenzil (objava), tj. razumijevaju se u obliku u kojem su objavljeni. Prvo značenje koje čovjeku padne na pamet prilikom njihovog čitanja, jeste njihovo stvarno značenje.
S druge strane, kod mutešabih izraza, budući da su oni korišteni u prenesenom značenju, u prvom planu nije njihovo zahirsko (vanjsko) značenje, tj. ono značenje koje prvo padne na pamet. Štaviše, njihovo zahirsko značenje otvara put ka problemima na polju itikada (vjerovanje). Iz tog razloga, iznošenje vlastitih stavova po pitanju mutešabih izraza, bez potpunog znanja o njima, predstavlja ozbiljnu grešku. Takvim riječima i izrazima ne može se pripisivati značenje koje se navodi u rječnicima.
Tumačenje mutešabih ajeta na način da im se pripiše značenje koje prvo padne na pamet, pokuđeno je u nastavku prethodno spomenutog časnog ajeta:
„(…) Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: ‘Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!’ – A samo razumom obdareni shvaćaju.“ (Al-i ‘Imran, 7)
Iz navedenog dijela časnog ajeta se vidi da ummet nije zadužen istraživanjem značenja takvih ajeta. A one koji ih tumače na pogrešan način kao i oni koji se bave samo mutešabih ajetima, Časni Kur’an opisuje kao one koji su željni smutnje i čija su srca pokvarena.
Sa takvim problemima i poteškoćama suočavamo se najčešće u prijevodima Kur’ana. Jer, budući da je u mnogim prijevodima primijetan pokušaj da se svaka riječ doslovno prevede, česte su i pogreške u pogledu prijevoda pojmova i izraza koji imaju preneseno značenje.
Imam Gazali, rah., se u djelu „Ildžamu ‘l-avam“ osvrće na to pitanje, pa kaže: „Nije dozvoljeno da se mutešabih izrazi spomenuti u ajetima i hadisima prevode sa arapskog na bilo koji jezik, niti da im se daje značenje kakvo se navodi u rječnicima.“
Iz tog razloga, izrazima poput „jed, vedžh, esabia i nuzul“, koji se spominju u Časnoj Knjizi i Sunnetu uz ime Uzvišenog Allaha, ni u kom slučaju nije dozvoljeno pripisivati značenje koje se nalazi u rječnicima. Dakle, nemoguće je Uzvišenom Gospodaru pripisivati te izraze u značenju „ruke, lica, prsta i spuštanja“. Jer, u arapskome jeziku veoma je zastupljena upotreba navedenih izraza u prenesenom značenju.
Širina u znanju i razumijevanju
U suštini, pitanje prenesenog značenja nije nešto što je karakteristično samo za arapski jezik. Naprotiv, u svim jezicima postoji stvarno i preneseno značenje. Učenjaci ehl-i sunneta ve ‘l-džema’ata su po pitanju mutešabih izraza slijedili dva usula (metodologija):
Imam Nevevi, rah., ovako kaže: „Znaj da po pitanju ajeta i hadisa u kojima se spominju mutešabih izrazi, učenjaci imaju dva stanovišta:
Prvo stanovište je stanovište učenjaka prvih generacija – selef-i saliha, a prema kojem se o mutešabih izrazima ne polemiše, a vjerovanje u njih je vadžib (obavezno). Mi vjerujemo da ti izrazi nose značenje kakvo dolikuje Allahovoj, dž.š., veličini i uzvišenosti, te pouzdano znamo da Uzvišeni Allah nije ničemu sličan. On Uzvišeni je čist od tedžsima tj. od toga da liči na bilo kakvo tijelo, zatim od kretanja, od ograničenosti prostorom ili od bilo kojeg drugog svojstva karakterističnog isključivo za stvorenja. Ehlisunnetski učenjaci kelama su usvojili navedeno stanovište kao najispravnije stanovište.
Prema drugom stanovištu, učenjaci kelama tumače metaforičke izraze, ali na priličan način koji je u skladu sa propisima i metodologijom. Učenjaci koji se povode za ovim drugim stanovištem moraju u potpunosti poznavati pravila arapskog jezika i moraju posjedovati veliku širinu glede islamskoga znanja i razumijevanja vjere.
Šta je „istiva“?
Jedan od izraza koji se spominju u Časnom Kur’anu u kontekstu Allahovog uzvišenog Zata jeste i izraz „istiva“. Koliko god se taj izraz od ranih godina islama tumačio na pogrešne načine, ipak, niti jedan musliman ne može poreći njegovo postojanje. Razilaženje u mišljenju vezano za „istiva“ nije po pitanju njegovog postojanja, nego po pitanju značenja. Dakle, iznesena su različita mišljenja u pogledu samog značenja riječi.
Od najranijeg perioda muslimani su 5. ajet sure Taha u kojem se navodi da je „Er-Rahman učinio istiva Arša“, tumačili na način da je Uzvišeni Allah Koji je stvoritelj Arša u potpunosti ovladao Aršom i da je On njegov potpuni vlasnik. I cijeli svijet, sve stvoreno, je sa aspekta činjenice da je u vlasništvu Uzvišenog Allaha i da On Uzvišeni upravlja njime, poput Arša.Učenjaci ehl-i sunneta ve ‘l-džema’ata koji predstavljaju „kičmu“ islamskoga svijeta i koji se nazivaju „Sevadu ‘l-azam“ su navedeni ajet shvatali i tumačili na opisani način. Ipak, nažalost, pojedine zabludjele frakcije su, nastojeći da iskrive značenje spomenutog ajeta, izraz „istiva“, tumačili kao „sjesti, zaposjesti“, da nas Uzvišeni Allah sačuva od toga.
Na taj način su, pripisujući Gospodaru svjetova mjesto, kao jednu od imanskih osnova pridodali vjerovanje – da nas Uzvišeni Allah sačuva – „Allah je na nebesima“.
To njihovo nakaradno tumačenje nema nikakav niti akli (razumski) niti nakli (metodološki) dokaz. Jer, na Zemlji ne postoji niti jedan priznati rječnik arapskog jezika u kome je riječ „istiva“ prevedena kao „sjesti, zaposjesti, smjestiti se“. Jedino je u pojedinim rječnicima izdatim u posljednje vrijeme, pridodato takvo značenje. Međutim, ehlisunnetski alimi su spriječili da se navedenom i njemu sličnim časnim ajetima i hadisima pridoda pogrešno značenje, te su na taj način sačuvali ispravan itikad ummeta.
U poznatim rječnicima arapskog jezika kao što su „Lisanu ‘l-Arab“, „Tadžu ‘l-arus“ i „Mu’džemu Mekajisi ‘l-luga“ riječ „istiva“ je prevedena kao „biti u potpunosti, biti potpun, biti dovoljan“. Veoma je rasprostranjena i tvrdnja da se značenje spomenute riječi izmijenilo zbog upotrebe različitih pomoćnih glagola, međutim, to ponovo ništa ne mijenja.
Pripisivanje mjesta Uzvišenom Allahu
Ne smijemo zaboraviti da su sva bića mimo Allaha, dž.š., a koja nazivamo „alemom – svijetom“ stvorena poslije. Jer, zajednička osobina za sve njih je promjenjivost. A svako biće koje je podložno promjenama stvoreno je poslije. Tako je i cijeli alem stvoren poslije. Pod alem potpadaju i pojmovi vremena i prostora, što znači da su i oni stvoreni poslije.
Stoga, budući da je mjesto stvoreno poslije, nemoguće je da Uzvišeni Allah bude ograničen mjestom. Uzvišeni Allah je čisto od toga da „uđe“ u stvorenje koje je stvoreno naknadno. Dakle, i uzvišeni Arš je mjesto koje je Allah, dž.š., stvorio poslije, pa je stoga vjerovanje da se Uzvišeni Allah nalazi na Aršu, potpuno pogrešno.
Ukoliko bi se Uzvišenom Allahu Koji postoji oduvijek, pripisalo bilo kakvo mjesto, nakon što je stvorio svijet, onda bi se – da Allah, dž.š., sačuva – prihvatilo da je Njegov uzvišeni Zat podložan promjeni. A svako biće koje je svojim zatom podložno promjeni, stvoreno je poslije. Imam-i Azam, rah., dotičući se spomenutog pitanja, kaže:
„Da je Uzvišeni Allah bio muhtadž (u potrebi) da sjedne na Arš, odnosno da Arš učini Svojim boravištem, gdje je onda bio prije nego je stvorio Arš?!“
Znajući da pojedinci iskrivljenog vjerovanja neće moći odgovoriti na postavljeno pitanje, Imam-i Azam, rah., im je odmah u nastavku kazao: „Allah, dž.š., je uzvišen i čist od toga da Mu se pripisuju takva svojstva.“
Muhammed Emin Demiryent (Časopis Semerkand br. 137)
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
