Koliko je važno raditi, također je važno i odmoriti se, opustiti i relaksirati. Odlazak na odmor je aktivnost za koju ljudska priroda ima potrebu, kako zbog otklanjanje umora tako i zbog skupljanja energije i podsticaja za još plodonosniji rad. Uslovi savremenog života u kojem se nalazimo zahtijevaju neophodan odmor, opuštanje i relaksaciju u granicama dozvoljenog. Raditi isti posao sa istim ljudima, pod istim uslovima, pa čak i biti na istom mjestu tokom cijele godine, kod čovjeka može proizvesti zamor, dosadu i prezasićenost. Zbog toga, ljudi čiji su uslovi rada monotoni osjećaju još veću potrebu za promjenom. Odmor i opuštanje su uvijek išli uz potrebe kao što su jelo, piće i spavanje.
Pored kratkotrajnog odmora kojeg upražnjava svakodnevno, čovjek osjeća potrebu i za dužim odmorom. Odmor i opuštanje predstavljaju mogućnost da se riješimo stresa, posebno u industrijaliziranim urbanim sredinama. Odmor nam osigurava mogućnost bijega od određene sredine i jednog monotonog života koji traje čitavu godinu, te nam daje mogućnost da nadoknadimo izgubljenu fizičku i umnu snagu, snagu za nastavak rada i zdrav život. Zbog toga, odmor i opuštanje kao osnovna potreba svakog pojedinca u današnji vakat su postala obaveza, tj. neophodnost kad je u pitanju sveopće dobro i radna korist. Pa dobro, kakva je onda situacija za pobožne ljude, nas muslimane? Kako se muslimani opuštaju, relaksiraju, šta za njih predstavlja odmor? Prema nekim ljudima, odmor i zabava trebaju biti izvan granica života jednog muslimana, jer smatraju da su odmor i zabava postupak trošenja vremena uprazno, daleko od ozbiljnosti i da ne dolikuju muslimanima. Međutim, za muslimane odmor, opuštanje i zabava se ne mogu posmatrati kao trošenje vremena uprazno. Baš suprotno, musliman je svjestan da i u zabavi, odmoru i opuštanju neće odstupiti od svog robovanja, dakle neće napustiti robovanje pa otići na odmor. On zna da će ga to robovanje kojeg se čvrsto drži na dunjaluku odvesti, u nekom smislu, u vječnu zabavu i odmor. Bez sumnje da muslimanu nije prikladno prepustiti se zabavi do te mjere da zaboravi svoje vjerske obaveze. Ali dok se zabavlja, dok šeta i posmatra, dok je u raznim društvenim aktivnostima, čovjeku je omogućeno da živi svoj vjerski život.
Ozbiljnost i zabavu, rad i odmor u isto vrijeme treba zamišljati kao da jedno drugo upotpunjuju i podstiču. Inače, i rad uprazno i odmor od kojih nema koristi za čovjekov dunjaluk i ahiret su jedna te ista stvar. Moderna sredstva komunikacije su tako reći svijet donijeli u naše domove. Zahvaljujući tim spravama predočeni su nam dunjalučki nimeti i ljepote, a postale su i uzrokom da čovjek uzdahne, govoreći: “Kamo sreće da i ja mogu biti tamo.” U više od 15 ajeta u Kur’an-i Kerimu se preporučuje da hodimo zemljom i da je posmatramo, sve sa ciljem da shvatimo, istražimo i vidimo šta se na njoj dešava. Uzvišeni Gospodar kaže: “Reci: ‘Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može’.” (Al-Ankebut, 20). Dok se u aktivnostima poput raznih zabava, takmičenja i sporta oslobađamo stresa i uzimamo motivaciju, na našim odmorima treba biti mjesta i za učenje novih stvari, obogaćivanje iskustva, ili formiranje nove društvene sredine na način da se obiđu nova mjesta i upoznaju nova lica. Tako se iskoristi prilika i vide zemaljske ljepote i ostaci prošlih civilizacija, te iz njih uzme pouka (ibret), kao što je i preporučeno u mnogim ajetima.
Poznato je da je ponos svijeta hz. Muhammed, s.a.v.s., povremeno organizovao takmičenja u gađanju ili u konjskim trkama, da je nagrađivao pobjednike. Zna se i da su vjerski prikladna, pa i vjerom podsticana takmičenja ove vrste – na takvim takmičenjima “bivaju prisutni meleci” (Ebu Davud, Nesai, Tirmizi). Naznačeno je da je ponos svijeta Pejgamber, s.a.v.s, u bajramima koji su dani odmaranja, zabave i veselja, shodno tadašnjim prilikama, uslovima i razumijevanju zabave, dozvoljavao udaranje u def i učenje ilahija, da je zajedno sa hz. Aišom, r.a., posmatrao izvedbu uz koplja koju su Habešije bili priredili, pa i slučaj kad je hz. Ebu Bekr, r.a., htio da spriječi robinje govoreći im: “Kako možete raditi tako neprikladne stvari u društvu Pejgambera?”, kojeg je Poslanik, a.s., upozorio riječima: “Ovo je naš praznik.” ( Buhari, Muslim, Ibn Madže) Kad su u pitanju odmor i zabava, katkad smo svjedoci pristupu s predrasudama pobožnim ljudima. Ovakva logika potječe od pristupa koji odmor i zabavu za pobožne muslimane smatra neprikladnim. Ovakva psihologija se spominje i u Kur’anu. U nekim ajetima, kad je u pitanju način Pejgamberovog, a.s., života, skreće se pažnja na predrasude među svijetom. “I oni govore: ‘Šta je ovom ‘poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje’” (El-Furkan, 7). “Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa budite strpljivi! A Gospodar tvoj vidi sve.” (El-Furkan, 20). U ovim i sličnim ajetima naglašava se da čak i Poslanikov, a.s., život, kao pripadnika jedne zajednice, ne treba smatrati stranim, i da nije ispravno od njega, a.s., očekivati postupke koji zanemaruju prirodne potrebe. Na isti način Resul-i Kibrija, s.a.v.s., upozoravao je svoje ashabe na umjereno ponašanje u svim poslovima i djelovanjima (jelo, piće, porodica i sl.), uključujući i ibadete (Rijadu’s-salihin). Uzimajući u obzir sve ove elemente, pobožna osoba koja je stalno zauzeta ibadetom treba ispraviti svoje pogrešno mišljenje koje ima kad je u pitanju odvajanje vremena za odmor i zabavu. Ukoliko se odmor lijepo isplanira i lijepo iskoristi, utoliko se i čovjek lijepo opusti, odmori i nauči. Nasuprot tome, što se tiče vremena provedenog uprazno, bez plana i programa, tome se ne može reći da je odmor.
Kao zaključak možemo reći sljedeće: nije ispravno poimati zabavu i odmor tako što ćemo ih strpati u određene okvire i držati ih nepromjenjivim. Svako u svom vlastitom životu ima način na koji se odmara i zabavlja. I muslimani imaju pravo na zabavu i odmor kako bi se bar malo udaljili od ove napete atmosfere i ubrzanog života, da bi se malo osvježili i došli k sebi, naravno u okviru dozvoljenog, odnosno ne zapostavljajući naredbe i zabrane naše plemenite vjere. Sa Allahovom podrškom i pomoći…
Sejjid Mübarek Erol
SEMERKAND br. 54
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
