Naš Gospodar, kome nema sličnog i koji je iznad svih nedostataka, stvorio je jedan savršen svijet iskušenja. U Njegovom stvaranju i u svemu onome što je On stvorio nema nikakvog nedostatka. Sve se odvija po Njegovom znanju na jedan savršeno skladan način. Nedostaci su samo pojmovi koji se pojavljuju u čovjekovom razumu vezano za iskušenja. Sva stvorenja koja liče jedna na druge i koja različitim osobinama, oblicima i bojama upotpunjuju jedni druge, provode taj božanski poredak. Čovjek je također tu zauzeo mjesto kao dio koji nosi značajno breme odgovornosti tog poretka.
Gospodar nas obavještava da je emanet bio ponuđen nebesima, zemlji i planinama, ali da su ga se one pobojale i odbile, te da ga je prihvatio čovjek. Dao je obećanje Gospodaru govoreći: “Svjedočimo (da si ti naš Gospodar).”
Dunjalučki život je život u kojem će se vidjeti ko će održati datu riječ i ko će očuvati preuzeti emanet. On je u potpunosti jedan ispit i iskušenje.
Čovjek je na ispitu tokom cijelog života. Bit će iskušavan koliko je strpljiv, koliko je iskren, ispravan i dosljedan, koliko je hrabar. Neki će se pokazati kao pravi Allahovi robovi, dok će se drugi pokazati kao nezahvalnici.
Nijedan ispit se ne priprema prema željama i htjenjima onoga ko će biti ispitan. Tu su poteškoće koje se ne mogu ni pretpostaviti. To su također nedaće, nesreće, gubici, bolesti, povrede itd. Međutim, nikome se na leđa ne stavlja teret koji neće moći ponijeti. To je dobrota i obećanje našeg Gospodara.
Svako ko je pametan i punoljetan zadužen je božanskim naredbama i zabranama. Svako je jednak u toj obavezi bez obzira na to u kojoj zemlji živi ili u kojem gradu se rodio, bio muško ili žensko, bez obzira na boju kože. Obavezan je održati danu riječ i očuvati preuzeti emanet. Nikad se ne zna šta će koga zadesiti na ovom svijetu ispita. Treba biti spreman na sve, a kada nas nešto zadesi, to treba podnijeti sa saburom i tevekkulom.
Bilo da su gorke ili bolne, sve životne činjenice su postavljene za nas. Čak i Allahovi dobri robovi nisu bili izuzetak kada je riječ o tome. Baš suprotno, kako nam kazuje Poslanik, a.s., od svih ljudi koji su bili iskušavani i koji su se suočavali sa najvećim poteškoćama na prvom mjestu bili su poslanici, zatim Allahovi dobri robovi, a poslije njih robovi shodno stepenu svoje vjere. Imati dert-problem-nevolju, biti suočen sa bolesti ili povredom, imati nedostatak-manu, susresti se sa nesrećom ili gubitkom – to nisu stvari koje će se smatrati ružnim ili lošom srećom, nije nešto zbog čega će se stidjeti, bojati i rastužiti. Da je tako, Allah, dž.š., ne bi svojim najmilijim robovima davao najteža iskušenja. Iz ovoga se da razumjeti da u srži iskušenja koja nam se ne sviđaju za čovjeka postoje mnoge koristi i dobrote.
Za one strpljive postoje radosne vijesti. Prema jednom hadis-i šerifu, količina sevapa koji će se dobiti je proporcionalna težini nevolje i belaja koji se podnosi. Zbog toga Gospodar daje musibete i belaje onima koje voli, uskraćuje im od imetka, a ko bude s tim zadovoljan, postići će Njegovo zadovoljstvo.
Kad se sve to sagleda, nedaće su jedan vid nimeta (blagodati). Alimi su kazali: “Kako je samo častan rob koji podnosi teret nevolje svoga Gospodara. U suštini, musibeti i belaji su za vjernike čast, a blagodati su u osnovi poniženje za ljude. Čast je ono što vjernika dovodi u prisustvo Hakka, dok je poniženje ono što ga udaljava od Njega.”
Dvije su vrste musibeta koje nas pogađaju. Prvi je onaj materijalni koji pogađa naš vanjski svijet i tijelo. Može biti da imamo neki tjelesni nedostatak od rođenja ili poslije da ga dobijemo. Ili može biti da smo godinama skupljali imetak, a da nam nestane iz ruku u djeliću sekunde, ili da nam umre neko bližnji. Ipak, sve ovo ne smije biti razlog da se vjernik udalji od Hakka. Međutim, onaj ko bude zadovoljan, u tom belaju vidi Onoga koji daje belaj. Tu osjeća Njegovu blizinu, ljubav i merhamet. Shvati cilj i čini sabur.
Stvarna opasnost vreba od duhovnog musibeta koji pogađa srce: srčane bolesti, srčani nedostaci. Pošto su oni zastor između nas i našeg Gospodara i pošto nas udaljavaju od Njega, mogu biti uzrok gubitka dunjalučke i ahiretske sreće.
Ako se već mora žaliti na neimaštinu, onda se treba žaliti na neimaštinu potpunog imana i lijepog ahlaka. Sve ostalo su prolazna stanja koja nestaju zajedno sa smrću. Shvatiti mudrost u onome što Gospodar čini jest odlika samo onih kojima je On darovao tu dobrotu. Gospodar svjetova kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas.” Ovim riječima nas On, shodno našem strpljenju, odgaja, upotpunjuje i usavršava. Zahvaljujući musibetima čovjek može postići potpunost koju sam svojim trudom nikako ne može dokučiti.
Bolest, nevolja, podnošenje muke, sve to vjerniku donosi sevap ibadeta. Osoba zapala u razne dertove ili osoba koja je vidjela razne muke osjeća svoju ovisnost i slabost naspram Gospodara, a također osjeća potrebu da Mu se utječe i da Ga moli. Traži od Njega da mu otkloni muku. Na taj način daleko je od samopokazivanja, a usto čini iskren ibadet. Poslanik, a.s., nam je na sasvim jasan način rekao da se bolesti, nedostaci i gubici za mu’mina tokom života računaju u ibadet, pod uvjetom da se ne žali na Allaha, dž.š.
U isto vrijeme bolest, problem i nevolja su za čovjeka vjernika upozoritelji. Na ovaj svijet nismo došli da “lijepo” živimo, da nam bude udobno, da budemo rahat, da provodimo dane u uživanju. Ako blago života budemo ispravno koristili, ako se potrudimo da pod svim uvjetima održimo datu riječ Gospodaru, onda ćemo, Njegovom dobrotom, biti rahat na ahiretu vječno.
Potrebno je uzeti pouku od onoga što nas je zadesilo i zahvaljivati Allahu, dž.š. Ako je nevolja teška, onda činiti sabur i od Njega tražiti pomoć.
Da nije hladnoće, ne bi smo mogli shvatiti vrućinu; da nema tame, ne bi se znalo za svjetlo; da nije gladi, ne bi bilo slasti u sitosti. Dakle, musibeti osvješćuju čovjeka da uvidi vrijednost blagodati, spašavaju ga od nezahvalnosti te ga svrstavaju među one koji su zahvalni. Zar nije svaki ispit i sve ono što doživimo zato da bismo se upotpunili?
Kako god voda i sapun peru i otklanjaju prljavštinu tako i musibeti sa čovjeka spiraju prljavštinu grijeha. Pejgamber, a.s., je rekao da su bolest i musibeti sredstvo čišćenja od grijeha i razlog da se čovjeku oprosti, kao i da su oni otkup za počinjene grijehe.
Grijesi su duhovne bolesti koje prijete čovjekovom vječnom životu. Uništavaju tijelo, a ranjavaju dušu i srce. Onaj ko je zapao u nevolju s tim mukama i brigama bude očišćen, odslužujući još na dunjaluku kaznu za svoje grijehe, pa tako postižući Božiji oprost na ahiret dođe potpuno čist.
Ako se dočekaju sa saburom, uz musibete se može dospjeti na takve duhovne stepene na kakve se ne može dospjeti ibadetima. Pogotovo je stanje bolesti uzrok da dova bude primljena. Resulullah, a.s., je rekao: ”Uzmite dovu od bolesnika, njegova dova je iskrena i ne odbija se.”
Da se podsjetimo: ono čega se stvarno treba bojati jesu belaji i musibeti koji pogađaju vjerski život. Svako stanje koje šteti čovjekovom vjerskom životu, ahiretu i duhovnosti ustvari je musibet kojeg se treba bojati i čuvati.
Za svakog roba postoji put života koji mu je iscrtao njegov Gospodar. Tako isto postoje i iskušenja i načini odgajanja. I zemlju i život i smrt je stvorio kako bi se vidjelo ko će ljepše postupati.
Ko posjeti bolesnika, kod njega nađe Allahove počasti
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
“Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći:
‘Sine Ademov, bio sam bolestan pa Me nisi obišao!’
‘Gospodaru, kako ću Te obići kad si Ti gospodar svjetova?’
‘Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob bio bolestan, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao da bi, da si ga obišao, Mene našao kod njega?’
‘Sine Ademov, tražio sam da Me nahraniš, pa to nisi učinio!’ ‘Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti gospodar svjetova?’
‘Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob tražio da ga nahraniš, pa to nisi učinio? Zar nisi znao da bi, da si ga nahranio, nagradu za to našao kod Mene?’
‘Sine Ademov, tražio sam da Me napojiš, pa to nisi učinio!’ ‘Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti gospodar svjetova?’ ‘Taj i taj Moj rob je tražio da ga napojiš, pa to nisi učinio.
Da si ga napojio, nagradu za to našao bi kod Mene’!”
(Muslim)
SEMERKAND br. 68
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
