Ibadet je cijeli svoj život urediti prema Allahovim, dž.š., naredbama i zabranama, te izvršiti obavezu zahvale na bezbrojnim blagodatima koje je Uzvišeni Allah dao. Ibadet znači usmjeriti se Njemu uočavajući svoje nedostatke, slabost i siromaštvo spram Njega Uzvišenog, te pogeti glavu pred Njegovim besprimjernim savršenstvom i moći. Iako čovjek posjeduje izvanredne osobine zbog razuma (akla) koji mu je dat, on je slabašno stvorenje.
Rob treba biti svjestan svoje nemoći i ne treba da prelazi svoje granice. Treba da se pokori naredbama Allaha, dželle šanuhu, Gospodara svjetova, Vladara Sudnjega dana. Jedino Njemu treba da ibadet čini i samo od Njega da moli pomoć.
Nije ispravno ograničavati ibadet samo na namaz, post, zekat i hadž, jer je polje ibadeta jako široko. Svako djelo učinjeno radi Allahovog zadovoljstva smatra se ibadetom. Dobročinstvo prema roditeljima, pomaganje siromaha, čuvanje jezika od laži i ružnih riječi, uklanjanje trnja ili kamena sa puta, preporučivanje dobra – sve su to primjeri ibadeta. Za svaku stvar koja je učinjena radi Allahovog zadovoljstva i spada u sferu robovanja možemo kazati da je ibadet.
Ibadet obuhvata sve vrste hajra (dobra) – materijalnog i duhovnog. Kako god je ibadet klanjati namaz, isto je tako ibadet pomoći siromahu, obveseliti jetima, posjetiti roditelje, truditi se ljudima predstaviti Allahovu, dželle šanuhu, vjeru. Sa lijepim nijetom uklanjanje kamena sa puta ili prepreke koja smeta ljudima postaje ibadet.
Da bi neko djelo bilo ibadet postoje dva jako bitna šarta (uslova). Prvi je da je djelo dobro, odnosno, da je sa aspekta vjere to lijep čin ili posao, a drugi uslov je da se uradi radi Allahovog zadovoljstva.
Dobra djela (amel salih) su svi postupci i radnje koje je naredio, na njih podstaknuo i preporučio Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik. Kao što su farzovi, vadžibi i suneti dobra djela, i uobičajni ili dozvoljeni (mubah) postupci urađeni sa lijepim nijetom i radi lijepog cilja se smatraju ibadetom. Na primjer, čovjekovo halal sticanje imetka preko njegovih potreba, namjeravajući (razmišljajući) da ga potroši u hajr je dozvoljeno, ali u isto vrijeme taj njegov trud ulazi u okvire dobrog djela.
Postoji još jedan drugi uslov da bi dobro djelo bilo ibadet, a to je da se radeći neko djelo ne ulazi u haram i da se u tim momentima ne ostavlja neki farz. Niko ne može postići Allahovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo griješeći prema Njemu. Stoga, raditi neki posao koji će odvratiti od namaza – jednog od temelja vjere, nikako ne može biti ibadet. Također, poslovi i postupci u kojima ima harama nisu ibadet. Imetak stečen putem laži, prevare, kocke, otimanja, krađe je haram imetak, a sa haram imetkom se ne čini ibadet. Ako se iz takvog imetka dadne sadaka, kod Allaha, dželle šanuhu, ona nije primljena (kabul).
IBADETI SU ŠTIT KOJI ČUVA NAŠ IMAN
Ibadeti su poput štita koji čuva naš iman. Svaki musliman koji kaže: „Vjerujem u Allaha i hazreti Pejgambera“, treba da obavlja ibadete koji će čuvati, hraniti i njegovati njegov iman. Kao što naše fizičko tijelo ima svoju hranu i naš duša ima svoju hranu. Hrana duše su ibadeti. Kako god oslabimo kada ne vodimo računa o ishrani koju treba naše tijelo, također, kada zanemarimo hranu naše duše, mi duhovno oslabimo.
IBADETI SU EMANET
Uzvišeni Gospodar upozorava mu’mine: „O vjernici, Allaha i Poslanika ne izdajite i svjesno međusobno povjerenje ne izigravajte.“ (Enfal, 27)
Veliki mufessir i ashab Ibn Abbas, radijallahu anhu, tumačeći ovaj ajet pojašnjava stvari koje su robovima date u emanet i kaže da su to djela kaja je Uzvišeni Allah učinio farzom. Što se tiče izdaje, kaže da je to ne raditi dijela onako kako treba i ne činiti ih. (Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur’ani-l-Azim)
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je osobu koja manjkavo obavlja ruku, sedždu i kiraet u namazu i koja krade od namaza (namaske dijelove manjkavo obavlja) opisao kao „najgoreg kradljivca“. (Darimi, Malik, Ahmed ibn Hanbel)
Ne izvršiti neki emanet naziva se izdajom. Također, izdaja je i ne dati pravo onome čemu se treba dati.
Najveći emaneti na zemaljskoj kugli su Allahovi emaneti poput ibadeta i lijepog robovanja. Sve dužnosti koje Uzvišeni Stvoritelj zahtijeva od čovjeka da ih uradi nazivaju se ibadet ili robovanje. Oni koji su napustili robovanje svome Gospodaru, koji su robovi svome nefsu i koji su robovi dunjaluku, počinili su najveći zulum (nepravdu) prema svojoj čistoj prirodi (fitri). Na taj način oni čine najotvoreniju izdaju prema Uzvišenom Hakku. Kako će se oni koji u takvom stanju, bez pokajanja, izađu pred Stvoritelja spasiti od Njegove srđbe i kazne? Zaista, to je jako žalostan kraj.
Drugi bolan i žalostan kraj je da, iako čovjek život provede u ibadetu i robovanju Allahu, dželle šanuhu, na ahiret ne odnese nijedno dobro djelo ili sevap. Razlog tome jeste izdaja, odnosno, nepridavnje ibadetu prava i pažnje koju zahtijeva. Takva sitauacija je za mu’mina velika sramota i bolan gubitak. Ibadet gdje se krše edebi promijeni cilj, umjesto skromnosti pojavi se kibur i samodopadanje. Kad ibadet postane oruđe nije kabul (primljen) ibadet, naprotiv, takav ibadet zahtijeva ukor i kaznu.
MOŽEMO LI SVAKI TRENUTAK PROVESTI U IBADETU?
Ibadet se čini samo radi Allaha, dželle šanuhu. Naš Gospodar u Kur’an-i Kerimu kaže: „Reci: Zaista, klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.“ (El-En’am, 162)
Riječi našeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem: „Dijela se cijene prema nijetu“, nas podsjećaju da je naš nijet ono što naše ibadete čini vrijednim.
Jedan od Allahovih dobrih robova po pitanju ibadeta i robovanja nas savjetuje: „Kada radite neki posao, nije važno ako je taj posao mali. Ono što je važno i bitno jeste radi koga taj posao radite.“
Znači, ako želimo saznati da li su naša djela i postupci ibadet, trebamo se upitati da li to činimo Allaha radi ili radi neke druge koristi. Ako prije nego počnemo sa nekim poslom odlučimo: “Ovaj posao ću uraditi radi sticanja Allahovog zadovoljstva“, posao koji uradimo, pa makar bio i mali, kod Allaha, dželle šanuhu, postaje jako cijenjen. Ako prije nekog posla u našem srcu ima neka namjera osim sticanja Allahovog zadovoljsta, posao koji uradimo – koliko god da je veliki, kod Allaha, dželle šanuhu, nema vrijednosti. Zato sve naše poslove započinjimo sa nijetom zadobijanja Allahovog zadovoljstva.
Nijet adet (običaj) pretvara u ibadet. U tom slučaju moguće je da 24 sahata, pa čak i čitav svoj život, provedemo u ibadetu. Jedino što trebamo učiniti jeste da sve svoje poslove počinjemo sa namjerom i nijetom sticanja Allahovog zadovoljstva. Ako je naš nijet sticanje Allahovog zadovoljstva, bilo kakav posao da je u pitanju, svaki naš korak radi sticanja nafake, naš rad, naše spavanje, ukratko, sva naša djela postaju ibadet.
ROBOVANJE TRAŽI ISTRAJNOST
Činiti ibadete samo u nekim određenim danima je suprotno našoj vjeri i shvatanju ibadeta. Ibadete i dobra dijela treba stalno i sa iskrenošću činiti.
Mesruk, radijallahu anhu, prenosi da je hazreti Aiša, radijallahu anha, upitala Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: ”Koje djelo je najvrednije?”
”Ono koje je stalno”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buharija)
Gavs-i Bilvanisi Abdulhakim El-Husejni, kaddesallahu sirrehu, u jednom od svojih sohbeta je kazao: „Kako god onaj ko se bavi ovodunjalučkom trgovinom svake noći obračunava svoj posao, razmišlja kako je iskoristio taj dan i pravi obračun, pa ako je dan bio unosan i s mnogo dobiti, on se raduje i veseli, a ako je trgovina bila oskudna i tog dana nije dobro zaradio, on se uzrujava i žalosti, a možda i zbog toga ne može zaspati do sabaha, zar i ahiretski putnik ne treba biti isti takav? I ahiretski putnici trebaju isto postupati. Prije nego što legnu obavezno trebaju da obračunaju taj dan. Ako je dan korisno prošao, zahvaljujući Allahu, treba kazati: ‘El-hamdu lillah, danas sam proveo dabar dan za skupljanje Allahovog zadovoljstva’. Međutim, ako taj dan, po pitanju djela, nije bio unosan, ako je bio na gubitku, treba biti tužan, i tugovati, i treba zamoliti i moliti Uzvišenog Allaha da mu popravi stanje. Istinski imetak i bogastvo su oni koji će koristiti na ahiretu. Dunjalučki imetak ne donosi mnogo koristi na ahiretu. Onaj ko radi za dunjaluk, ko se muči, sabire imetak i trudi se da postane bogat, ako imetak i bogastvo koje je sakupio ne potroši na Allahovom putu, to će ostati na dunjaluku. Na ahiretu to neće koristiti.“ (Abdulhakim El-Husejni, Sohbetler)
Ramazan je poput jedne duhovne škole, podučio nas je mnogim ljepotama i okitio nas mnogim osobinama. Međutim, Bajram ne znači otići na odmor. Robovanje i odgovornost se opet nastavlja. Bajram je vrijeme radovanja duhovnom olakšanju koje smo postigli u ramazanu i vrijeme radovanja zbog odbacivanja dunjalučkih taloga koje smo odbacili u ramazanu.
Najveći gubitak i šteta jeste nakon ramazana izgubiti duhovne ljepote i osobine koje se u njemu steknu, jer to treba biti polazna tačka u oblikovanju jednog novog života. Nastavimo tokom cijelog našeg i pojedinačnog i društvenog života sa uzornim ponašanjem koje smo pokazali tokom ramazana, kao što je svijest o robovanju, zrelost u ponašanju, međusobno pomaganje, solidarnost i slično.
Naša posljednja dova je EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN.
Da li znaš za kakvim ljudima je najveća nestašica? Ako tražiš učače, doktore ili poznavaoce šerijatskog prava, naći ćeš ih puno. Ali ako budeš tražio onoga koji bi te ka Allahu, dželle šanuhu, uputio, i mahanama tvog nefsa te podučio, nećeš naći osim vrlo malo. Pa ako ti se posreći i nađeš ga, zgrabi ga s obije tvoje ruke i ne ispuštaj ga. Ibn Ataullah Iskender, k.s.Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
