Koliko je važno raditi, također je važno i odmoriti se, opustiti i relaksirati. Odlazak na odmor je aktivnost za koju ljudska priroda ima potrebu, kako zbog otklanjanje umora tako i zbog skupljanja energije i podsticaja za još plodonosniji rad. Uslovi savremenog života u kojem se nalazimo zahtijevaju neophodan odmor, opuštanje i relaksaciju u granicama dozvoljenog. Raditi isti posao sa istim ljudima, pod istim uslovima, pa čak i biti na istom mjestu tokom cijele godine, kod čovjeka može proizvesti zamor, dosadu i prezasićenost. Zbog toga, ljudi čiji su uslovi rada monotoni osjećaju još veću potrebu za promjenom. Odmor i opuštanje su uvijek išli uz potrebe kao što su jelo, piće i spavanje.
Pored kratkotrajnog odmora kojeg upražnjava svakodnevno, čovjek osjeća potrebu i za dužim odmorom. Odmor i opuštanje predstavljaju mogućnost da se riješimo stresa, posebno u industrijaliziranim urbanim sredinama. Odmor nam osigurava mogućnost bijega od određene sredine i jednog monotonog života koji traje čitavu godinu, te nam daje mogućnost da nadoknadimo izgubljenu fizičku i umnu snagu, snagu za nastavak rada i zdrav život. Zbog toga, odmor i opuštanje kao osnovna potreba svakog pojedinca u današnji vakat su postala obaveza, tj. neophodnost kad je u pitanju sveopće dobro i radna korist. Pa dobro, kakva je onda situacija za pobožne ljude, nas muslimane? Kako se muslimani opuštaju, relaksiraju, šta za njih predstavlja odmor? Prema nekim ljudima, odmor i zabava trebaju biti izvan granica života jednog muslimana, jer smatraju da su odmor i zabava postupak trošenja vremena uprazno, daleko od ozbiljnosti i da ne dolikuju muslimanima. Međutim, za muslimane odmor, opuštanje i zabava se ne mogu posmatrati kao trošenje vremena uprazno. Baš suprotno, musliman je svjestan da i u zabavi, odmoru i opuštanju neće odstupiti od svog robovanja, dakle neće napustiti robovanje pa otići na odmor. On zna da će ga to robovanje kojeg se čvrsto drži na dunjaluku odvesti, u nekom smislu, u vječnu zabavu i odmor. Bez sumnje da muslimanu nije prikladno prepustiti se zabavi do te mjere da zaboravi svoje vjerske obaveze. Ali dok se zabavlja, dok šeta i posmatra, dok je u raznim društvenim aktivnostima, čovjeku je omogućeno da živi svoj vjerski život.
Ozbiljnost i zabavu, rad i odmor u isto vrijeme treba zamišljati kao da jedno drugo upotpunjuju i podstiču. Inače, i rad uprazno i odmor od kojih nema koristi za čovjekov dunjaluk i ahiret su jedna te ista stvar. Moderna sredstva komunikacije su tako reći svijet donijeli u naše domove. Zahvaljujući tim spravama predočeni su nam dunjalučki nimeti i ljepote, a postale su i uzrokom da čovjek uzdahne, govoreći: “Kamo sreće da i ja mogu biti tamo.” U više od 15 ajeta u Kur’an-i Kerimu se preporučuje da hodimo zemljom i da je posmatramo, sve sa ciljem da shvatimo, istražimo i vidimo šta se na njoj dešava. Uzvišeni Gospodar kaže: “Reci: ‘Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može’.” (Al-Ankebut, 20). Dok se u aktivnostima poput raznih zabava, takmičenja i sporta oslobađamo stresa i uzimamo motivaciju, na našim odmorima treba biti mjesta i za učenje novih stvari, obogaćivanje iskustva, ili formiranje nove društvene sredine na način da se obiđu nova mjesta i upoznaju nova lica. Tako se iskoristi prilika i vide zemaljske ljepote i ostaci prošlih civilizacija, te iz njih uzme pouka (ibret), kao što je i preporučeno u mnogim ajetima.
Poznato je da je ponos svijeta hz. Muhammed, s.a.v.s., povremeno organizovao takmičenja u gađanju ili u konjskim trkama, da je nagrađivao pobjednike. Zna se i da su vjerski prikladna, pa i vjerom podsticana takmičenja ove vrste – na takvim takmičenjima “bivaju prisutni meleci” (Ebu Davud, Nesai, Tirmizi). Naznačeno je da je ponos svijeta Pejgamber, s.a.v.s, u bajramima koji su dani odmaranja, zabave i veselja, shodno tadašnjim prilikama, uslovima i razumijevanju zabave, dozvoljavao udaranje u def i učenje ilahija, da je zajedno sa hz. Aišom, r.a., posmatrao izvedbu uz koplja koju su Habešije bili priredili, pa i slučaj kad je hz. Ebu Bekr, r.a., htio da spriječi robinje govoreći im: “Kako možete raditi tako neprikladne stvari u društvu Pejgambera?”, kojeg je Poslanik, a.s., upozorio riječima: “Ovo je naš praznik.” ( Buhari, Muslim, Ibn Madže) Kad su u pitanju odmor i zabava, katkad smo svjedoci pristupu s predrasudama pobožnim ljudima. Ovakva logika potječe od pristupa koji odmor i zabavu za pobožne muslimane smatra neprikladnim. Ovakva psihologija se spominje i u Kur’anu. U nekim ajetima, kad je u pitanju način Pejgamberovog, a.s., života, skreće se pažnja na predrasude među svijetom. “I oni govore: ‘Šta je ovom ‘poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje’” (El-Furkan, 7). “Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa budite strpljivi! A Gospodar tvoj vidi sve.” (El-Furkan, 20). U ovim i sličnim ajetima naglašava se da čak i Poslanikov, a.s., život, kao pripadnika jedne zajednice, ne treba smatrati stranim, i da nije ispravno od njega, a.s., očekivati postupke koji zanemaruju prirodne potrebe. Na isti način Resul-i Kibrija, s.a.v.s., upozoravao je svoje ashabe na umjereno ponašanje u svim poslovima i djelovanjima (jelo, piće, porodica i sl.), uključujući i ibadete (Rijadu’s-salihin). Uzimajući u obzir sve ove elemente, pobožna osoba koja je stalno zauzeta ibadetom treba ispraviti svoje pogrešno mišljenje koje ima kad je u pitanju odvajanje vremena za odmor i zabavu. Ukoliko se odmor lijepo isplanira i lijepo iskoristi, utoliko se i čovjek lijepo opusti, odmori i nauči. Nasuprot tome, što se tiče vremena provedenog uprazno, bez plana i programa, tome se ne može reći da je odmor.
Kao zaključak možemo reći sljedeće: nije ispravno poimati zabavu i odmor tako što ćemo ih strpati u određene okvire i držati ih nepromjenjivim. Svako u svom vlastitom životu ima način na koji se odmara i zabavlja. I muslimani imaju pravo na zabavu i odmor kako bi se bar malo udaljili od ove napete atmosfere i ubrzanog života, da bi se malo osvježili i došli k sebi, naravno u okviru dozvoljenog, odnosno ne zapostavljajući naredbe i zabrane naše plemenite vjere. Sa Allahovom podrškom i pomoći…
Sejjid Mübarek Erol
SEMERKAND br. 54
