Kao što sve stvoreno ima svoj cilj i svrhu stvaranja, isto tako je i čovjek stvoren sa svrhom i ciljem. Ništa u kosmosu nije stvoreno uzalud, pa tako ni čovjek – kao najčasnije stvorenje (ešrefi-mahlukat).
Kao što Uzvišeni Stvoritelj i kaže u ajetu:
”Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?” (Muminun, 23/115)
Dobro, a šta je onda cilj čovjekovog stvaranja? Da li je stvoren da jede i pije? Da se zabavlja? Ne nikako. Čovjek je stvoren da spozna Stvoritelja koji stvara iz ničega; da robuje i ibadet čini Onom koji ga obasipa nebrojenim nimetima.
Jer Allah Teala kaže: ”A ljude i džinne sam stvorio samo da mi robuju!” (Zarijat, 51/56)
Obzirom da je tako, čovjek ne smije dozvoliti da ga dunjalučki poslovi ometaju i zaborave od ibadeta i pokornosti Gospodaru. Treba dobro da razmisli o tome zbog čega je poslan na dunjaluk te da svoj život uskladi prema tome. U suprotnom, kada dođe ahiretski život, od kojeg nema povratka, bit će od onih koji su propali.
Razumjeti suštinu života
U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže:
”O ljudi! Mi se ponašamo kao da će smrt doći nekom drugom a ne nama. Kao da je ibadet potreban drugom a ne nama. I mrtve smještamo u kabure i jedemo njihov miraz kao da su oni otišli na neko putovanje, a mi ćemo nakon njih ovdje vječno ostati. Zaboravljamo sve ono u čemu je pouka za nas. Zar smo postali sigurni od svakog musibeta!
A neka je radosna vijest onima koje je zauzetost vlastitim nedostacima odvratila od gledanja u tuđe mahane. I onima koji udjeljuju od imetka koji je čist od harama, koji su milostivi prema siromasima i u društvu su onih koji poznaju vjeru i imaju mudrost. Neka je radosna vijest i onima koji su slomili oholost svog nefsa, uljepšali svoj ahlak, očistili svoju unutrašnjost i ne nanose ljudima štetu. Neka je radosna vijest i onima koji znanje sprovode u djelo, višak imetka troše u hajr, čuvaju jezik od bespotrebne priče, i postupaju po sunnetu a čuvaju se bid’ata.” (Ebu Nuajm, Hilje;Bezzar, Musned)
Salih amel
Hz. Pejgamber s.a.v.s. u hadisu kaže:
”Najhajirniji od ljudi je onaj čiji je život dug a djela lijepa. A najgori od ljudi je onaj čiji je život dug a djela ružna.” (Tirmizi, Ahmed)
Naši dobri prethodnici su ovaj život smatrali u blago. I trošenje života u prazno su smtrali kao bacanje i razbacivanje tog blaga. A jedino što tom blagu daje istinsku vrijednost i pretvara ga u trajnu dobit za čovjeka, jeste salih amel (dobra djela).
Čovjek ne smije sebi dozvoliti da život troši na loša djela. Jer život prolazi kao voda što teče. Jučer je ispunjeno i greškama i sevapima, za sutra niko nema garanciju, ostaje nam samo danas. Stoga treba znati vrijednost dana i koristiti ga za ono za što smo stvoreni, tj u pokornosti Allahu i stjecanju Njegovog zadovoljstva.
Hz. Ali r.a. je rekao: ”Ko misli da će u džennet ući bez rada, živi u praznim nadama, a onaj ko misli da će ući svojim radom i zalaganjem biva zavaran sobom i zaboravlja na Allahovu milost.“
Hasan Basri k.s. je rekao: ”Očekivanje ulaska u džennet bez rada, je jedna vrsta grijeha.“
Hz. Ali r.a. u jednoj izreci kaže: ”Neka te ne veseli mnogo imetak koji si zadobio niti treba da te rastuži onaj kojeg si izgubio. Neka ti radost bude salih amel koji činiš a tuga propuštene prilike i zanemareni ibadeti. Budi zabavljen ahiretom i trudi se za ono što će doći poslije smrti.”
Jedan od arifa je rekao : ”Ako insan u jednom danu izvrši farzove, sačuva se harama, i uz to jedan sat jutrom i navečer provede u zikru , srce će zikrom oživjeti i učiniti šukr za taj dan.”
Hikaja
Sejid Muhammed Rašid k.s. pripovijeda: ”U jednom selu živjele starica i kćer. U vrijeme sjetve i žetve svi su radili osim njih dvije. Ljudi su im govorili: ‘Zašto ne radite kad znate da slijedi zima i da se za nju treba pripremiti?’ Starica je odgovarala da je stara i pred smrt, da će se kćer udati te da im neće trebati.”
Došla je zima, a niti se kćer udala niti je starica umrla. U kući nisu imale ništa za pojesti. Izašle bi napolje da nešto potraže ali snijeg je sve zameo pa nisu mogle zakoračiti dalje od vrata.”
Nakon što nam je ovo ispričao S. Muhammed Rašid k.s. dodade: ”Ovaj dunjaluk je za nas mjestvo žetve. Treba iskoristiti priliku i pripremiti se za ahiret, dok vrijeme žetve nije prošlo.“
IZVRŠITI OBRAČUN SA SOBOM JOŠ NA DUNJALUKU
Muhaseba je jedan od glavnih poslova putnika Hakku. Muhaseba je kontrolisanje kalba i nefsa, stalno preispitivanje u kojem se stanju i halu nalaze. Nakon lijepo obavljene teobe (pokajanja) potrebna je samokontrola (muhaseba).
Ibn Omer r.a. je govorio: ”Budi na dunjaluku kao stranac, ili šta više prolaznik. I ubroj sebe među stanovnike kaburistana!” (Tirmizi, Zuhd 25.)
Ibn Mesud r.a. prenosi da je Resulullah s.a.v.s. upitan koji je je mumin najbolji pa je odgovorio:
”Onaj koji je najboljeg ahlaka.”
A na pitanje koji je najoštroumniji?
”Onaj koji se najviše sjeća smrti i za nju se najviše sprema”, odgovorio je.
Gavsi Sani k.s je rekao: ”Treba kontrolisati sebe u svim poslovima koje činimo, ne treba se zavaravati. Allah dž.š. zna naša srca. Nema hajra u poslu koji nije radi Njegovog zadovoljstva. Ne perpuštajmo srca nefsu i šejtanu. Dušman prema dušmanu nema milosti.”
VRIJEME JE NAJVEĆI EMANET
Vrijeme je najveći emanet i Allah traži da ga čuvamo. Vrijeme provedeno u halalu i hajru je iskorišteno i sačuvano. Resulullah s.a.v.s. nam je skrenuo pažnju na dva velika nimeta a to su zdravlje i vrijeme.
Džunejd Bagdadi k.s. je rekao: ”Dobro koristi kapital vremena. Imaš ga samo jednom na raspolaganju, kad jednom prođe nikad se više ne vraća. Ne postoji ništa vrjednije od vremena.”
PRIJE SMRTI SVESTI OBRAČUN SA SOBOM
Insan tek sa smrću, u potpunosti, shvata koliko je slab, kolliko je dunjaluk varljiv i prolazan a koliko je ahiret blizu. Sa smrću počinje da vrši obračun svoga života. Zbog toga se za onog ko to radi na dunjaluku kaže da je umro prije smrti.
Iz tog razloga je Ponos svih svjetova, Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Umrite prije smrti!” Prije nego u kaburu dvojica meleka počnu da ispituju čovjek treba da svede obračun sam sa sobom, uvidi vlastite propuste i bez odgađanja popravi i nadoknadi propušteno.
MUHASEBA KOJU TREBA PROVESTI SVAKODNEVNO
Muhaseba se realizira tako što se sa budnošću (bez gafleta) uzima svaki dah, čuvaju organi od grijeha, i vrijeme iskorištava na najbolji mogući način.
Uz pomoć muhasebe rob spoznaje zašto mu je propisano pet dnevnih namaza, i od namaza do namaza drži nefsa pod kontrolom. Pomoću samokontrole i izvršavanja emrova zatvaraju se vrata šejtanu. Rob na namaz staje tek nakon što teobom i istigfarom prekine srčanu vezu sa dunjalukom.
Vjernik treba da odvoji vrijeme u danu u kojem će svakodnevno kontrolisati svoje srce, stanje nefsa i svoj odnos naspram Allaha. Tj treba da odvoji vrijeme u kojem će činiti dnevnu muhasabu. Razmišljati o Allahovim nimetima i o tome šta je učinio dok uživa te nimete.
Veliki Allahov dost Šah Nakšibend k.s. je rekao:
”Putnik ka Allahu neprestano treba da kontroliše svoj nijet i svoja djela. Ako je njegov nijet i djelo u skladu sa onim čemu uči Kur’an i sunnet, onda je Allah u tom trenutku zadovoljan njime. Rob tada treba da se raduje i šukr čini. Međutim ako nijet nije radi Allahovog zadovoljstva, i djelo nije u skladu sa sunnetom, rob odmah treba da čini tobu i istigfar. Ovaj put zahtjeva stalno preispitivanje. Ko ima razuma on svjesno prati svaki svoj uzdah. Razmišlja da li ga je proveo u zikru ili gafletu.”
Hikaja
Jedan od Allahovih dobrih robova, koji je sa sobom račun svodio, jednog dana pomisli:
”Imam 60 godina…” a zatim izračuna koliko je to dana i zaključi da je 60 godina 21 500 dana. A onda mu se ote uzdah:
”Teško meni! Pred Gospodara svih svjetova ću doći sa 21 500 grijeha! A šta ako sam u svakom tom danu učinio po deset grijeha?” zatim pade onesviješten. Prisutni mu priđoše i vidješe da je preselio na drugi svijet. A tada se iz gajba začu glas:
”Neka ti je radosna vijest o Džennetu uzvišeni!”
Svaku večer svođenje računa sa nefsom
Sufija je onaj ko svakodnevno svodi obračun sa svojim nefsom. Svaki sufi treba da to radi. Najprezreniji od svih ljudi je onaj ko zaboravlja na svoje mahane a istražuje tuđe. Takvi su u tom stanju jer su daleko od obračuna sa sobom.
Neki šejhovi su kao jedan od adaba svog puta muridima davali da čine muhasabu sa nefsom. Svaku noć prije spavanja muridi su zapisivali svako djelo i riječ koju su rekli tog dana. A onda bi činili istigfar. i nastojali da isprave svoje greške. A za svako dobro djelo zahvaljivali bi se Allahu i razmišljali o tome kako je to samo Njegovom podrškom i moći.
Nakon učinjenog lošeg djela, učiniti odmah dobro
Poslanik s.a.v.s. je rekao Ebu Zeru r.a.: ”Gdje god da bio boj se Allaha. Kada učiniš neko loše djelo, odmah iza njega učini neko dobro kako bi očistilo loše. I prema ljudima budi lijepog ahlaka.” (Tirmizi)
Istigfar i nakon ibadeta
Vjernik treba nakon svakog farz namaza da barem tri puta donese istigfar, kako je to činio i Poslanik milosti s.a.v.s. Osim toga, on s.a.v.s. je u jednom danu istigfar činio i kajao se najmanje 70 puta. Obzirom da je tako onda treba znati da je nama još potrebnije da činimo istigfar i tobu.
Zbog toga rob treba da čini istigfar nakon lošeg djela ali i nakon ibadeta. Jer velika je mogućnost da se i u ibadetu promakla neka greška. Takvo postupanje je od edeba. Sigurnost nije u oslanjanju na ibadete nego u oslanjanju na Allaha.
Kakav god da čovjek ibadet učini treba da razmišlja ”ovo moje djelo nije dostojno mog Gospodara”, te da zbog toga bude malo tužan i time lomi oholost nefsa.
Tesavuf čovjeka uči da vrednuje svaki trenutak u životu
Tesavuf nas uči da ne trošimo život u prazno. Da radimo i znamo vrijednost života. Jer na sudnjem danu za to ćemo polagati račun. Gaflet je najveća zamka. Život se troši i prolazi. Rob treba da svakodnevno razmišlja šta je učinio tog dana. Ako je učinio loše treba da traži oprost od Gospodara, ako je pak učinio dobro da Mu šukur čini.
Jedan od velikana je rekao: ”Tesavuf je da u jednom vremenu činiš ono što je najhajirnije za taj trenutak”.
POKAJATI SE PRIJE SMRTI
Svođenje računa sa svojim nefsom podrazumjeva činjenje tobe-i nesuh prije smrti (ostavljanje grijeha), nadoknadu propuštenih farzova i vraćanje hakkova onima kojima smo dužni. Dakle da svakom od ljudi damo njegov hakk i izvršimo ono što smo dužni prema Allahu. Ovakva osoba postaje dostojna ulaska u džennet bez polaganja računa i ikakvih pitanja.
Sejjid Muhammed Rašid k.s. u jednom sohbetu kaže: ”Uzvišeni Allah je rekao: ‘I nisam stvorio ljude i džine osim da mi robuju.'( Zarijat 51/56) . Treba se truditi da budemo Njega dostojni i činimo hajrate koje od nas traži. Allah Uzvišeni u drugom ajetu kaže: ”Pokajte se Allahu i pokorite mu se prije nego vam dođe kazna, u suprotnom niko vam neće pomoći. I slijedite ono najljepše što vam vaš Gospodar objavljuje (Kur’an) prije nego vam iznenada dođe kazna a vi to i ne osjetite!”( Zumer 39/54-55)
Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: ”Kad rob pogriješi a zatim zatraži oprosta riječima: ‘Allahu moj oprosti mi i smiluj mi se.’ Allah mu odgovara: ‘Moj rob je pogriješio ali zna da ima Gospodara koji će mu oprostiti ili ga kazniti’
Isti rob opet pogriješi i kaže: ‘Gospodaru oprosti.’ A Allah ponovo kaže: ‘Moj rob je pogriješio ali zna da ima Gospodara koji će oprostiti ili ga zbog grijeha kazniti.’
Zatim isti rob opet pogriješi i zatraži oprosta a Allah kaže: ‘Moj rob griješi ali ne zaboravlja da ima Gospodara koji će oprostiti ili ga zbog grijeha kazniti, pa mu Ja opraštam grijeh. ( Buhari i Muslim)
Pored svega navedenog, kada se čovjek nađe na kraju jedne godine i ulazi u novu, treba sebi da postavi sljedeća pitanja:
Brojeći godine jednu po jednu koliko dana smo pozdravili sedždama? Da li smo u masi ostali orijentirani u smjeru kible? Da li smo bili pokorni Svome Gospodaru kojeg tespih čini sve na nebesima i na zemlji? Izvršismo li Njegove zapovijesti i klonismo li se Njegovih zabrana?
Stekosmo li halal imetak bez ulaženja u harame? Sačuvasmo li od grijeha naše ruke, jezik, oči, uši, um i srce? Dok nas Gospodar poziva ”ima li ko da Mi se dovom obrati pa da mu primim…” i ”ima li ko da zatraži oprosta pa da mu oprostim” jesmo li podigli ruke, činili dovu i tobu učinili?
Oživismo li kako treba svoje dane, noći, džume i ramazane? Izvršismo li svoje obaveze prema roditeljima, djeci, bračnom drugu, rodbini i komšijama? Dadosmo li za svojim soframa mjesto siromasima i podjelismo li sa svojom braćom? Uključismo li i sirotinju u svoja bajramska veselja? Učinismo li korak ka našem Poslaniku a.s. pomilovavši glavu jetima? Obrisasmo li suze sa lica mazluma i stavismo li mehlem na njihove rane? Rekosmo li stoj zalimima koji zulum čine nedužnima?
Objasnismo li istinu i obavjestismo li o hakikatu? Uzesmo li mjesto uz hak, hakikat, pravdu i ono što valja? Jesmo li bili uz Kur’an i našeg Pejgambera s.a.v.s.? Jesmo li bili primjerni insani? I, ukratko jesmo li dini islam živjeli kako treba i zaista bili ummet Hz. Muhammeda Mustafe s.a.v.s.?
Da nam naš Rab nasib učini da se prije smrti obračunamo sa svojim nefsom. Da Njemu Svevišnjem šukr činimo i pokajemo se za svoje grijehe. Da nam Gospodar dadne da osjetimo tugu zbog ranijih propusta i ihlas i kuvvet da preostalo vrijeme iskoristimo što bolje. Da nas Allah do kraja života i na ahiretu ne rastavi od Sadata? Amin…
Više o pokajanju (teobi/tevbi) pročitajte na ovom linu: Tevba i istigfar – pokajanje i traženje oprosta
Detaljnije o tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema.
Više o lancu prenosilaca duhovnog znanja – silsili pročitajte ovdje: Lanac prenosilaca – silsila
Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida
Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:
Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
