Za vrijeme Muhammed Šemseddin Hanefija, k.s., (847/1443), jednog od velikih evlija koji je živio u Egiptu, Sultan Feredž je zbog gađanja (streljaštva) iz razonode, s vremena na vrijeme sa ljudima gađao strijelom koja nije imala zašiljen željezni vrh. Jednog dana Šemseddin, k.s., se usprotivi toj sceni. Međutim, i Sultan se usprotivi njemu grubim riječima:
– Je li država moja ili tvoja?
Šemseddin, k.s., odgovori:
– Država nije ni tvoja ni moja. Ona je Allahova, Onoga koji je jedan jedini i koji uništava.
Po završetku razgovora, Šemseddin, k.s., slomljenog srca napusti to mjesto. Nakon nekog vremena Sultan se razboli od turbekoloze. Skoro da je umro. Veliki broj doktora je dolazilo da ga izliječi. Međutim, svi su ostali bespomoćni. Na kraju jedan pametni čovjek blizak Sultanu, podsjeti da ova bolest može biti kazna zbog toga što je slomio srce Šemseddin Hanefiju, k.s. Na to Sultan, šaljući izaslanika Šemseddinu, k.s., odabra put zadobijanja srca.
Kada su Sultanovi ljudi došli kod Šemseddina, k.s., našli su ga u jednoj mahali izvan grada. Saopštili su mu da ga Sultan želi vidjeti. Međutim, on nije vidio pogodnim da se sretne sa Sultanom. Izaslanici su počeli dolaziti i odlaziti. Na kraju, i njegovo srce se smekšalo, prošla ga je ljutnja prema Sultanu. Poslao mu je je jedan somun namazan maslinovim uljem i rekao izaslanicima:
– Recite Sultanu: Pojedi ovaj hljeb, i izliječit ćeš se. I da više ne činiš adabsuzluk, inače povući ćemo te za uši!
Nakon ovog događaja, Sultan se izliječio.
Za vrijeme Tatar Sultana, Hadžer Askalani (852/1449) jedan od naših poznatih alima koji je bio vezan (intisab) za Šemseddina, k.s., skinut je se sa dužnosti šejhulislama. Kad je to čuo Šemseddin, k.s,. poslao je poruku Tatar Sultanu, tražio je da se Ibn-i Hadžer vrati na dužnost. Na to ga je Sultan formalnim zapisom ponovo vratio na dužnost šejhulislama. Ibn-i Hadžer nikad nije zaboravio to dobročinstvo rahmetli Šemseddina, k.s, i uvijek ga je spominjao sa poštovanjem.
Tabakatu’l- Kubra, s. 409, 411
