Sejjid Sibgatullah Arvasi, k.s., dolazi iz porodice sejjida koji su bili poznati po nadimku „Arvasije“, zbog toga što su svojevremeno izgradili mjesto Arvas i nastanili se u njemu. Ta porodica je za vrijeme mongolske invazije doselila iz Bagdada i smjestila se u to mjesto, koje se nalazi na području današnjeg Vana, tačnije, okruga Bahčesaraj.
Otac Sibgatullaha Arvasija, k.s., bio je učenjak i dobri rob Sejjid Lutfullah-efendi, a djed mu je bio veliki evlija Sejjid Abdurrahman, k.s., poznat pod nadimkom „Kutb Arvasija“.
Sve generacije Arvasija, od samog početka, pokazivale su iznimnu privrženost znanju i tesavvufu.
U takvom odgojnom sistemu, koji je bio porodično naslijeđe njegovih roditelja, Sejjid Sibgatullah je za veoma kratko vrijeme izučio sve vjerske discipline. Već kao mladić, plijenio je pažnju svojim znanjem, ali i zuhdom i takvalukom. Čuvao se bid’ata (novotarije) i trudio se da živi u skladu sa sunnetom Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Što je više napredovao na putu tesavvufa, to je više rastao njegov duhovni zanos. Gdje god bi čuo za nekog alima ili evliju, odmah bi trčao da ga vidi. Najprije se u Vanu vezao za Sejjida Muhjiddin-efendija, te je jedno vrijeme njemu bio u hizmetu i prisustvovao njegovim sohbetima. Tu se podvrgnuo rijazetu (isposništvo) kakav ne bi bio u stanju svako podnijeti.
Kada je Sejjid Muhjiddin-efendi preselio, otišao je šejhu Halidu Džezriju. Zahvaljujući njegovom iršadu i odgoju, prešao je mnoge duhovne stepene. Nakon što mu je i ovaj muršid preselio, jedan period je prisustvovao sohbetima njegovog halife šejha Saliha Sibkija. Kasnije se okoristio i sohbetima šejha Musaa i šejha Abdulkadira iz Bitlisa. Bio je poput pčele koja slijeće sa cvijeta na cvijet u potrazi za medom. Unatoč tome što je dobio dozvolu za hilafet i od svoje porodice i od kasnijih muršida, gdje god bi, u kojoj god bašči, bio neki cvijet, želio je sletjeti na njega.
„Sada se vrati u svoju bašču!“
Nakon što mu je Sejjid Taha Hakkari, k.s., po jednom sufiji koji im je bio zajednički prijatelj, poručio: „Neka se sada vrati u svoju bašču!“, Sejjid Sibgatullah, k.s., se vratio u Nehri. Tokom narednih dvanaest godina, koliko će ostati u Nehriju, u njegovo srce će se slijevati pejgamberski fejz i bereket koji su se putem silsile plemenitih prvaka prenijeli do Sejjida Tahe, k.s. Tako se za veoma kratko vrijeme uvećalo njegovo manevi (duhovno) znanje, te mu se otvorio srčani vid. Sada je već bio evlija koji se viđao i razgovarao sa hazreti Hidrom. Obojio se „Allahovom bojom“ i njegovo ime je postalo veoma poznato. Unatoč svemu, zbog svoje iznimne poniznosti kakva priliči samo velikim evlijama, svoj nefs je smatrao nedostatnim i ustručavao se od činjenja iršada ljudi. Potvrda toga su i riječi koje je kazao u kasnijim godinama: „Da nije bilo naredbe moga šejha i da nije bilo nužno, budući da sam svjestan nedostatnosti svoga nefsa, nikada se ne bih usudio da govorim o tarikatu niti da činim iršad ljudi.“ Iz istog razloga je, i kada je njegov šejh Sejjid Taha, k.s., preselio, ostao jedno vrijeme u Nehriju i prisustvovao sohbetima Sejjida Saliha, k.s.
Ipak, obaveza iršada koja mu je ostavljena u emanet, više se nije mogla odgađati. Došao je u mjesto Hizan koje se nalazilo u blizini Bitlisa, i tu je zasnovao svoju tekiju. Nedugo zatim, ljudi su pohrlili ka sofri irfana (spoznaja) koju je prostro za njih.
Bio je kjamil muršid koji malo priča, ali čiji je tevedždžuh (duhovno usmjerenje) veoma utjecajan. Svoje sljedbenike je mnogo više odgajao nazarom (pogled) nego što je to činio govorom. Oni koji bi ga vidjeli prisjećali bi se Uzvišenog Allaha; pred njegovim mubarek nazarom, ili pak ponekom riječju koja bi izašla iz njegovih usta, zapadali bi u stanje džezbe i padali u duhovni zanos.
Taj veliki evlija, koji je noći provodio u zikru i tehedždžudu, i koji je spavao samo kratko nakon podne namaza, uvijek je sjedio okrenut prema kibli. Tako je bilo čak i u posljednjim trenucima, kada se njegova bolest znatno pogoršala. Na koncu, podaren mu je stepen „gavsa“, te je sada postao poznat po imenu „Gavs-i Hizani“.
Da li je uistinu gavs?
Za one koji su znali gledati, postalo je toliko očito da se Sejjid Sibgatullah uistinu obojio Allahovom bojom, da se nikako nisu željeli odvojiti od njega. Bili su spremni dati i život, samo da postanu njegovi učenici. Abdurrahman Tahi, k.s., koji će nakon njega predvoditi ovu karavanu ka vječnosti, dobro je poznavao alamete (znakove) koje pri sebi imaju gavsovi. Čim je ugledao te alamete, bez ikakvog oklijevanja se vezao za Sejjida Sibgatullaha, k.s. Bio je veoma odan murid koji mnogo voli svoga muršida. Jedne prilike, dok je Gavs činio sohbet u podnožju jedne planine, pa se sa vrha planine zakotrljala stijena i krenula prema njemu, nije se dvoumio da rizikuje ni život, hitajući da stane ispred Gavsa i zaštiti ga svojim tijelom.
No, nisu baš svi bili tako srčano predani Gavs-i Hizaniju, k.s. Pojavljivali su se i oni koji nisu vjerovali u njegovu veličinu i koji su se usuđivali da ga kušaju. Tako je naprimjer jedan čovjek koji je tih godina bio zadužen kao sudski inspektor u istočnim pokrajinama, a koji je posjedovao prilično visok nivo zahirskog znanja, čuo za njega, te je odlučio da ga iskuša.
Pripremio je nekoliko suptilnih pitanja na koje je veoma teško dati odgovor, te se zaputio u Hizan. Gavs, k.s., ga je dočekao na putu i ugostio ga. Čim su započeli sa sohbetom, Gavs je, ne dajući mu priliku da uopće postavi pitanja koja je pripremio, odgovorio na svako od njih. Govorio bi: „Kada bi neko postavio to i to pitanje, i kada bi mu bio dat taj i taj odgovor, šta bi se moglo kazati na to?“ Čovjek koji je prethodno bio zadivljen svojim znanjem, ostade postiđen pred tim kerametom i pred veličinom znanja Gavs-i Hizanija, k.s. Zamolio ga je da mu oprosti njegovu nesmotrenost, te je, napuštajući visoki položaj koji je imao, postao jedan od njegovih odanih murida.
Bid’ati odvode sa Pravoga puta
Za vrijeme sedamnaestogodišnjeg iršada svojim učenicima i muridima je savjetovao da slijede sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s., da se čuvaju bid’ata, da budu ponizni, te da ne zapostavljaju rabitu. Iako je bio krajnje tolerantan, po tim pitanjima nije pokazivao kompromis. Jedne prilike je ukorio jednog svog učenika samo zato što je iz zaborava obukao prvo lijevu pa onda desnu čarapu, čime je postupio suprotno Sunnetu. Jer, dosljednost u pogledu Sunneta, jedini je način da se vjernik sačuva bid’ata. Ako se na nekom putu samo jedanput otškrinu vrata novotarijama, više od tog puta nema okorištavanja. Desilo se tako da su neki sufije uveli u praksu određena postupanja koja nisu bila u skladu sa Sunnetom, a koja su smatrali plodovima muhabeta. Međutim, prema shvatanju Gavs-i Hizanija, k.s., za onoga ko stupi na put tesavvufa, nije ispravno da izlazi izvan okvira usula i edeba koji je ustanovio muršid. Isto kao što onome ko slijedi određeni mezheb nije dozvoljeno da se odvaja od svoga imama i iznalazi nova fikhska rješenja, sve dok ne dostigne stepen mudžtehida… Tako su se i mnogi putevi na kojima su adabi pomiješani sa bid’atima, nakon određenog vremena izgubili i nestali, iako se vežu za istinske kjamil muršide.
Sejjid Sibgatullah, k.s., je stoga često ukazivao na tu opasnost govoreći: „Veličina našeg puta, njegova trajnost i tolika privrženost ljudi, rezultat su toga što smo ga sačuvali od bid’ata.“ Uporedo s tim, od svojih murida je tražio da se ostave istraživanja tuđih mahana i da umjesto drugih gledaju sebe i suoče se sa mahanama vlastitih nefsova. Murid treba biti poput pauna; umjesto da se divi svome prelijepom perju, treba gledati u svoje crne noge. Treba, dakle, gledati u svoje mahane i ne smije se uzdizati nad ljudima. Jedino na taj način, moguće je ustrajati na Pravome putu.
Rabita
Sejjid Sibgatullah el-Arvasi, k.s., bi često govorio: „Tesavvuf je potpuna predanost islamu.“, i oštro se suprotstavljao svim razumijevanjima i praksama koje su tesavvuf izvodile izvan okvira šerijatskih propisa. Iz djela „Minah“, koje predstavlja jednu od zbirki njegovih mudrosti, a koju je objavio jedan njegov murid nakon njegove smrti, jasno se razumije da je svoje učenike uvijek savjetovao da se ne odvajaju od linije Šerijata, da čvrsto prigrle Sunnet, te da se trude da postignu muhabet, iskrenost i edeb. A kao sredstvo koje pomože da murid iskreno, predano i sa edebom, ustrajno hodi Pravim putem, ukazivao je na rabitu.
Prije svega, rabita je za sufije jedna vrsta murakabe koja im omogućava određeni vid samokontrole. Na ovom putu, murid koji u svakom trenutku bude zamišljao da je njegov muršid pored njega, mnogo lakše će se moći sačuvati od šejtana, gafleta (nemar), ispraznih misli, vesvesa i lijenosti. Sem toga, prema riječima Gavs-i Hizanija, k.s., fejz koji murid od muršida zadobije putem rabite, mnogo je snažniji od fejza koji zadobije razgovarajući sa njim.
Također, za sohbet je govorio da je to mnogo više od običnog govora, te da je sredstvo uspostavljanja istinskog bratstva koje od nas traži naša vjera. Stoga je sohbet smatrao najutjecajnijom metodom koja kod murida gasi ljubav prema dunjaluku i omogućava mu da zadobije istinski iman. Prijatelj želi dobro svome prijatelju, a najveće dobro koje se može učiniti čovjeku na ovome svijetu jeste omogućiti mu da odjene odjeću bogobojaznosti koja će osnažiti njegov iman.
Oni koji su imali sreću da se do 1870. godine, kada je preselio na bolji svijet, okoriste sofrom irfana koju je prostro u Hizanu, vratili su se u svoja rodna mjesta kao istinski posjednici zuhda i takvaluka. Tako su potoci Nehrija i Arvasa donijeli nur i fejz tih velikih evlija na sve četiri strane Anadolije. Tome svjedoči i natpis na jednoj česmi koju je u selu Baštimar u Trabzonu napravio neki nakšibendijsko-halidijski derviš, a koji glasi:
„Žubor koji ovdje čuješ, predstavlja glas duhovnih velikana,
Ovo nije običan izvor, ovo je izvor nura i fejza.
Posudu srca donesi praznu, ako želiš da bude napunjena,
Ne boj se, neće presušiti potoci Nehrija i Arvasa.“
Ako se i vi želite upoznati sa jednim ovakvim muršidom možete nam se obratiti porukom na Messenger ili na kontakt podatke na ovom linku: Kontakt
Muršid, duhovni vodič, igra neizmjerno važnu ulogu u duhovnom rastu i svaki musliman bi trebao da slijedi jednog ispravnog muršida čije djelovanje je u potpunosti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Preporučujemo vam da pročitate ove tekstove da naučite o važnosti muršida: Zašto nam treba muršid? i Šta je to posao muršida? Pozivamo vas na naše sohbete i druženja, prisustvovanje sohbetima i druženje nije uvjetovano vezivanjem za muršida – svi imaju pravo prisustvovati i sudjelovati u aktivnostima! Svi ste dobrodošli. Detaljnije o duhovnom odgoju i tesavvufu pročitajte na linku: Pojava tesavvufa kao sistema. Detaljnije o Menzilu i našim muršidima saznajte na ovim linkovima: O Menzilu, Biografija, savjeti i mudrosti Gavs-i sanija k.s. i Muršid, iršad i Menzil Više o vezanju za muršida možete pročitati na ovom linku: Intisab – vezanje za potpunog muršida Više i detaljnije o tesavvufu možete pročitati na ovim likovima:- Šta je tesavvuf?
- Pojava tesavvufa kao sistema
- Tesavvuf u današnjem vremenu
- Aktuelna pitanja u pogledu na tesavvuf
- Tesavvuf – put Kur’ana i Sunneta
- Tema broja: Šta je tesavvuf?
